ŠTA JE URADIO SVETI NEKTARIJE KAD SU GA NEPRAVEDNO OPTUŽILI ZA UŽASNU STVAR: Otac Vasilije o moći smirenja i kako oni koji se rugaju na kraju uvek "potpišu" našu pavednost!
Shutterstock/Oscar Girbau/Gilmanshin/Printscreen eparhijavaljevska/Printscreen televizija Hram
Onaj koji trpi osudu, ogovaranje i klevetu, pozvan je da ne uzvraća istom merom, već da se brani smirenjem.
Svi mi se tokom života suočavamo sa nepravdenim osudama i klevetama. Neretko smo pogrešno shvaćeni, ogovarani, optuženi za ono što nismo učinili. Nekad se to događa tiho, iza leđa, nekad javno i s namerom da nas povredi. Ali isto tako, iako nerado to priznamo, dešava se da i mi druge osuđujemo, ogovaramo i prenosimo tuđe greške.
I dok s jedne strane trpimo nepravdu, s druge strane je ponekad i sami činimo.
Pravoslavna crkva jasno uči da su ogovaranje, kleveta i osuda veliki gresi. Reč koja povredi bližnjeg ostaje zabeležena u duši onoga ko ju je izgovorio, kao i u onome ko je tu reč poslušao i prihvatio.
Suditi drugome, iznositi tuđe slabosti, širiti neproverene priče – sve to udaljava čoveka od Boga. Za takve grehe potrebno je iskreno i duboko pokajanje, jer osuda zatvara srce za blagodat, a ogovaranje razara zajedništvo i mir.
Video Printscreen You tube/Shutterstock
Otac Vasilije kaže da oni koji se najviše rugaju, najčešće i "potpišu" našu pravednost
Onaj koji trpi osudu, ogovaranje i klevetu, pozvan je da ne uzvraća istom merom. Ne da se brani gordošću, već da odgovori smirenjem. Ne da uzvikuje svoju pravdu, već da sačuva čistotu srca i nada se istini koja će, pre ili kasnije, izaći na videlo. Takav put nije lak, ali je put svetih.
O tome svedoči i primer Svetog Nektarija Eginskog, o kome je jednom prilikom govorio arhimandrit Vasilije Kostić:
- Imate kod Svetog Nektarija, koji je bio divan i veliki svetitelj. Svi su svetitelji prošli nepravedna osuđivanja i optuživanja, ali čini se, on najviše. Na kraju života, bio je starac kad su ga optužili za najgoru moguću stvar, da svetitelj tamo nešto radi što nije dolično monahu. Kada je došao na crkveni sud u Atinu, seo je na stepenice ispred zgrade. Svetitelj! Miran i skroman, nezlobiv. Vidite koliko je važna ta nezlobivost - počeo je otac Vasilije pa nastavio:
Printscreen
Sveti Nektarije
- Kada je čekao da ga pozovu na suđenje po lažnim optužbama, prišao mu je jedan mladi đakon, udario ga po leđima i rekao: "Pobogu starče, de se smiri malo u tim godinama.“ Sveti Nektarije ga je tada pogledao i rekao: "Oče, u pravu ste vi. Treba da se smiravamo.“ Đakon je pošao dalje, a svetac ga je pozvao, izvadio iz džepa svoju sliku sa hirotonije i na poleđini napisao: "Čoveku koji će ispisati istoriju crkve.“ Dao mu je tu sliku.
Kako je dalje objasnio otac Vasilije, taj đakon je tada uzep sliku i nije se odvajao od nje. Umro je sa tom slikom pored dvoje glave. Zanimljivo je posebno ko je bio taj "đakon".
- To je bio potonji patrijarh Atinagora, carigradski patrijarh, koji je potpisao ukaz, dekret, i proglasio Svetog Nekatrija za svetog. Vidite, oni mu se rugali, i oni koji nam se rugaju, najčešće "potpišu" tu našu pravednost. A sebi nanesu štetu ako se ne pokaju - istakao je otac Vasilije.
U besedi za ponedeljak 6. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto greh nikada nije razlog za divljenje i zbog čega je sažaljenje jedini ispravan odgovor na tuđu duhovnu nesreću.
Probajte pirinač sa povrćem po receptu iz Manastira Žiča, pročitajte Molitvu Presvetoj Bogorodici za ponedeljak i duhovno se nadahnite poukom Svetog Vasilija Velikog.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Agripinu po starom i Prepodobnog Sisoja Velikog po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Marije Goreti, a muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Ono što većina ljudi prećuti i nosi godinama u sebi, prema rečima svetogorskog podvižnika, može se skinuti sa savesti tek kada se jasno i iskreno izgovori.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Pravoslavna tradicija uči da najveća opasnost nije u onome što drugi govore ili čine protiv nas, već u tome da dopustimo da tuđa zloba unese nemir u našu dušu.
U vremenu kada se tuđi život sve češće posmatra kroz osuđujuću prizmu, staro pravilo iz pravoslavne duhovne tradicije podseća da brz sud ne govori o drugima koliko o stanju onoga ko sudi.
U besedi za ponedeljak 6. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto greh nikada nije razlog za divljenje i zbog čega je sažaljenje jedini ispravan odgovor na tuđu duhovnu nesreću.
Probajte pirinač sa povrćem po receptu iz Manastira Žiča, pročitajte Molitvu Presvetoj Bogorodici za ponedeljak i duhovno se nadahnite poukom Svetog Vasilija Velikog.
Ono što većina ljudi prećuti i nosi godinama u sebi, prema rečima svetogorskog podvižnika, može se skinuti sa savesti tek kada se jasno i iskreno izgovori.
Iza crvenih slova i obeleženih postova krije se mnogo više od praktičnog rasporeda, a sveštenici objašnjavaju da to nije spisak zabrana, nego duhovni vodič koji je potrebno ispravno čitati.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Crkva od najranijih vremena uči da svaka izgovorena reč ima svoju težinu i posledice, bilo da donosi mir, utehu i ljubav, ili širi gnev, mržnju i sablazan.
Iskustvo Elvire Parfjonove pokazuje kako jedan san o gubitku može pokrenuti unutrašnji preokret, razotkriti ono što se u svakodnevici odlaže i pretvoriti tihe emocije u odluke koje menjaju način na koji gledamo one koje volimo.