ŠTA JE URADIO SVETI NEKTARIJE KAD SU GA NEPRAVEDNO OPTUŽILI ZA UŽASNU STVAR: Otac Vasilije o moći smirenja i kako oni koji se rugaju na kraju uvek "potpišu" našu pavednost!
Shutterstock/Oscar Girbau/Gilmanshin/Printscreen eparhijavaljevska/Printscreen televizija Hram
Onaj koji trpi osudu, ogovaranje i klevetu, pozvan je da ne uzvraća istom merom, već da se brani smirenjem.
Svi mi se tokom života suočavamo sa nepravdenim osudama i klevetama. Neretko smo pogrešno shvaćeni, ogovarani, optuženi za ono što nismo učinili. Nekad se to događa tiho, iza leđa, nekad javno i s namerom da nas povredi. Ali isto tako, iako nerado to priznamo, dešava se da i mi druge osuđujemo, ogovaramo i prenosimo tuđe greške.
I dok s jedne strane trpimo nepravdu, s druge strane je ponekad i sami činimo.
Pravoslavna crkva jasno uči da su ogovaranje, kleveta i osuda veliki gresi. Reč koja povredi bližnjeg ostaje zabeležena u duši onoga ko ju je izgovorio, kao i u onome ko je tu reč poslušao i prihvatio.
Suditi drugome, iznositi tuđe slabosti, širiti neproverene priče – sve to udaljava čoveka od Boga. Za takve grehe potrebno je iskreno i duboko pokajanje, jer osuda zatvara srce za blagodat, a ogovaranje razara zajedništvo i mir.
Video Printscreen You tube/Shutterstock
Otac Vasilije kaže da oni koji se najviše rugaju, najčešće i "potpišu" našu pravednost
Onaj koji trpi osudu, ogovaranje i klevetu, pozvan je da ne uzvraća istom merom. Ne da se brani gordošću, već da odgovori smirenjem. Ne da uzvikuje svoju pravdu, već da sačuva čistotu srca i nada se istini koja će, pre ili kasnije, izaći na videlo. Takav put nije lak, ali je put svetih.
O tome svedoči i primer Svetog Nektarija Eginskog, o kome je jednom prilikom govorio arhimandrit Vasilije Kostić:
- Imate kod Svetog Nektarija, koji je bio divan i veliki svetitelj. Svi su svetitelji prošli nepravedna osuđivanja i optuživanja, ali čini se, on najviše. Na kraju života, bio je starac kad su ga optužili za najgoru moguću stvar, da svetitelj tamo nešto radi što nije dolično monahu. Kada je došao na crkveni sud u Atinu, seo je na stepenice ispred zgrade. Svetitelj! Miran i skroman, nezlobiv. Vidite koliko je važna ta nezlobivost - počeo je otac Vasilije pa nastavio:
Printscreen
Sveti Nektarije
- Kada je čekao da ga pozovu na suđenje po lažnim optužbama, prišao mu je jedan mladi đakon, udario ga po leđima i rekao: "Pobogu starče, de se smiri malo u tim godinama.“ Sveti Nektarije ga je tada pogledao i rekao: "Oče, u pravu ste vi. Treba da se smiravamo.“ Đakon je pošao dalje, a svetac ga je pozvao, izvadio iz džepa svoju sliku sa hirotonije i na poleđini napisao: "Čoveku koji će ispisati istoriju crkve.“ Dao mu je tu sliku.
Kako je dalje objasnio otac Vasilije, taj đakon je tada uzep sliku i nije se odvajao od nje. Umro je sa tom slikom pored dvoje glave. Zanimljivo je posebno ko je bio taj "đakon".
- To je bio potonji patrijarh Atinagora, carigradski patrijarh, koji je potpisao ukaz, dekret, i proglasio Svetog Nekatrija za svetog. Vidite, oni mu se rugali, i oni koji nam se rugaju, najčešće "potpišu" tu našu pravednost. A sebi nanesu štetu ako se ne pokaju - istakao je otac Vasilije.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Veliki svetogorski duhovnik podseća da pravi nemir ne dolazi samo spolja, već iz naših misli i odnosa prema drugima, a put ka miru vodi kroz smirenje i ljubav.
Pravoslavna tradicija uči da najveća opasnost nije u onome što drugi govore ili čine protiv nas, već u tome da dopustimo da tuđa zloba unese nemir u našu dušu.
U vremenu kada se tuđi život sve češće posmatra kroz osuđujuću prizmu, staro pravilo iz pravoslavne duhovne tradicije podseća da brz sud ne govori o drugima koliko o stanju onoga ko sudi.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.