Drama oko odluke bivše glumice Natalije Lionaki da postane monahinja Fevronija i dalje potresa grčku javnost.
Odluka bivše glumice Natalije Lionaki da se posveti Crkvi kao monahinja Fevronija i da živi u manastiru u Keniji izazvala je snažne reakcije javnosti, naročito nakon oštrih izjava njene majke, koja tvrdi da joj je manastir „oduzeo dete“.
Odbrana izbora monahinje Fevronije
Suprotno tome, monahinja Tavita u javnom obraćanju u emisiji Porojno Sabatokirijako (Jutro vikendom) stala je u odbranu izbora monahinje Fevronije, opisujući je kao – potpuno namučeno stvorenje, osetljivo i izdato, koje se nije smejalo… sve dok ga nije obasjalo Sveto Svetlo i postala večna nevesta našeg Hrista.
Istovremeno, monahinja Tavita ističe:
– Greh je da neko, makar bili i bolom ranjeni telesni roditelji jedne monahinje, obezvređuje svete tajne pravoslavlja.
printsreen,društvene mreže
Bivša glumica Natalija Lionaki sada je monahinja Fevronija
Svedočanstvo kolege glumca
U emisiji je govorio i glumac Džoni Teodoridis, kolega Lionakijeve iz njenih prvih televizijskih uloga, ističući da u to vreme Natalija Ljonaki nije imala nikakvu vezu sa Crkvom.
– Natalija nije imala nikakvu vezu sa Crkvom u vreme kada smo sarađivali, ne znam da li je u sebi tajno nosila nešto, kao što svi mi nosimo. Ne znam kako je došlo do ovog sa Crkvom. Razumem da je to jedan zatvoreni krug i da, u slučaju da pokušaju da upadnu spolja, možda utiču na čoveka unutra, zbog čega ni ne dopuštaju njenoj majci da ima kontakt s njom. Želim joj da bude dobro i da joj se stvari u životu odvijaju onako kako želi – rekao je Teodoridis.
Stav Crkve i odgovor oca Timoteja
Posle izjava njene majke, monahinja Fevronija uputila je svoj prvi odgovor preko prezvitera, oca Timoteja, koji je prenet u emisiji Weekend Live u subotu, 26. septembra.
Otac Timotej je istakao:
– Sa žaljenjem smo primili vest da se poslednjih dana u grčkoj javnosti vodi rasprava o pravu jednog čoveka, a posebno jedne žene, da sledi svoj poziv i da se posveti volji Božjoj. Gospođa Dženi Ljonaki, telesna majka monahinje Fevronije, koju poznajem, poštujem i u Hristu volim, izrekla je nezapamćene kvalifikacije, ustremivši se protiv same suštine pravoslavne vere, to jest monaštva. Kada je sestra Fevronija saznala za ovu ružnoću, izrazila je svoju tugu i dodala: „Moja telesna majka je u mojim molitvama“.
Emotivna priča majke
Emotivno je ponovo istupila majka Natalije Lionaki, komentarišući odluku svoje kćeri da živi u manastiru u Keniji, gde kao monahinja Fevronija boravi poslednjih godina.
– Kada ti dete umre, imaš grob na kome možeš da plačeš, a ja – gde da odem? – upitala je Dženi Lionaki u emisiji To Pruino u četvrtak, 25. septembra.
Svoj gnev i gorčinu izrazila je rečima:
– Bes me ne napušta. Umreću s njim i ne samo da ga osećam nego ga i izražavam. Najveći šamar je šamar nezahvalnosti. A kada si sve dao i ostao u braku radi tog deteta da se ne bi žalostilo, a ono iznenada ode a da ti ne kaže ni jednu reč… Govorila sam joj: „Dete moje, zašto nosiš crno? Zar ćeš biti monahinja?“ A ona mi je odgovarala: „Ne slušaj gluposti, nema šanse“. Lagala me je – rekla je.
Sveštenik Amadiva Atanasios objavio je tada na Facebook stranici Pravoslavne crkve u Keniji video snimak monašenja Natalije Lionaki, gde je dobila monaško ime Fevronija.
Uloga manastira i pitanje poverenja
Što se tiče odluke monahinje Fevronije da u školi u Keniji podučava decu čitanju i pisanju, njena majka je prokomentarisala da je to isto mogla da čini i u sirotištima u Grčkoj, budući da je obrazovana i višejezična zahvaljujući njenim žrtvama.
– Šta radi po manastirima? Kaže – ide da podučava. Zar ovde nije bilo sirotišta da ide da predaje? Natalija je filolog – lingvista. Zna engleski, nemački i francuski, to joj nije dalo manastirsko bratstvo, već sam lično ja to plaćala. Ne nedostaje mi moje dete – ovo što je sada tamo nije moje dete, moje dete nije bilo takvo. Kada ti dete umre, imaš grob i ideš da plačeš. A kada ti je dete tamo… Ko? Gde? Šta? – rekla je ona.
"Imam li ja kćer? Jesam li je ikada imala?"
U novim izjavama Dženi Lionaki je naglasila da je telefonom, uoči Božića 2015, saznala da će joj kćerka zamonaštiti, iako je ona to poricala kad god bi je pitala.
– Meni nikada nije rekla da će postati monahinja. Objavila mi je to iznenada. Imam li ja kćer? Jesam li je ikada imala? Da sam je imala, pozvala bi me da me pita kako sam – rekla je Lionaki.
Istakla je da nije menjala telefon ni stan, ostavljajući izbor kontakta svojoj kćeri.
– Jedino što hoću jeste da bude srećna. Ako ne želi da me vidi, ima na to puno pravo – dodala je, naglašavajući da odbija da je zove Fevronija:
– Ne prihvatam da je tako zovete. Krštena je Natalija. Drugo je vera u Hrista i Bogorodicu, a drugo u popovštinu i manastire.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Čokoladni keks, nežni vanil-krem, mlečna čokolada i kikiriki spajaju se u poslasticu koja se priprema bez mnogo truda, baš kao nekada kada bi se nešto slatko na brzinu iznosilo pred porodicu i iznenadne goste.
Otac Benedikt govori o njihovom razgovoru iza zatvorenih vrata, pitanjima koja je slavna pevačica postavila o veri i molitvi, kao i rečima koje je uputila svojim saradnicima pre nego što je napustila svetinju.
Od molitve pred polazak do posete drevnim pravoslavnim hramovima širom Evrope, ovaj vodič otkriva kako vernici mogu da sačuvaju duhovnu vezu i tokom najbezbrižnijih dana u godini.
Svedočanstvo o razgovoru sa poznatim svetogorskim monahom već više od dve decenije izaziva pažnju, a u njemu se pominju veliki sukobi, uloga velikih sila i položaj pravoslavlja u budućim vremenima.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.