U vremenu kada se sve meri materijalnim dobitkom i gubitkom, mnogi ljudi teško podnose i najmanju nepravdu koja ih zadesi.
Posebno je bolno kada čovek shvati da je pokraden ili da je izgubio nešto što je godinama sticao. Takav trenutak često donosi ogorčenje, ljutnju i osećaj nepravde, jer se čini da je trud uzalud nestao u jednom času.
Međutim, hrišćanska vera poziva čoveka da na životne gubitke gleda drugačijim očima. Sveti oci učili su da ono što se na prvi pogled čini kao nesreća ili nepravda, može postati duhovna korist, ako se prihvati sa smirenjem i poverenjem u Boga.
Materijalna dobra prolazna su i privremena, ali način na koji čovek reaguje na iskušenja ostavlja trag na njegovoj duši.
U Svetom pismu i predanju Crkve često se podseća da se istinsko bogatstvo ne nalazi u onome što čovek poseduje, već u onome što daruje. Milostinja, dobrota i spremnost da se oprosti nepravda smatraju se velikim duhovnim blagom. Kada čovek uspe da pobedi ogorčenje i da se odrekne želje za osvetom, tada pokazuje poverenje u Božju pravdu i promišljanje.
Takav pogled na život oslobađa srce od tereta. Umesto da danima i mesecima nosi gorčinu zbog onoga što je izgubljeno, čovek može da prihvati događaj kao priliku za duhovno uzrastanje. Mnogi svetitelji govorili su da Bog vidi svaku nepravdu i da ništa ne ostaje sakriveno pred njim, ali i da se često upravo kroz gubitak čovek uči smirenju i poverenju u Gospoda.
U pravoslavnoj tradiciji postoje brojna svedočenja ljudi koji su, prihvatajući iskušenja bez roptanja, kasnije doživeli neočekivanu utehu i pomoć. Ono što je izgubljeno često biva nadoknađeno na način koji čovek nije mogao ni da zamisli. Zato su duhovnici vekovima učili vernike da se čuvaju očajanja i da u svakoj situaciji traže duhovnu korist.
O takvom hrišćanskom pogledu na gubitak govorio je i Prepodobni Josif Optinski:
"Kad vas pokradu, ne treba da žalite, već zamislite da ste dali milostinju, i Gospod će vam vratiti deset puta više".
Zabeležena u Jevanđelju po Mateju, u šestoj glavi, ova molitva predstavlja duhovni putokaz, ogledalo savesti i merilo odnosa prema Bogu i ljudima.
Oprost ne znači zaboraviti sve što se dogodilo niti opravdati zlo koje je učinjeno, već osloboditi srce mržnje i prepustiti sud Bogu.
Crkva vekovima upozorava da čovek, kada počne da sudi drugima, lako zaboravlja sopstvene slabosti i sopstvenu borbu sa grehom.
Čovek lako upada u zamku da na uvredu odgovori uvredom, na zlo zlom, ali hrišćansko iskustvo vekovima svedoči da takav odgovor samo produbljuje sukobe i unosi nemire.