OVI LJUDI SIGURNO NE MOGU RAČUNATI NA RAJ! Starac Jefrem kaže da ma koliko dobra činili, tamo im nije mesto!
Oproštaj nije slabost, već podvig i najviši izraz duhovne snage.
Zabeležena u Jevanđelju po Mateju, u šestoj glavi, ova molitva predstavlja duhovni putokaz, ogledalo savesti i merilo odnosa prema Bogu i ljudima.
U srcu hrišćanske vere, u samom temelju svakodnevne molitve, nalazi se "Očenaš" - molitva Gospodnja koju je sam Isus Hristos predao svojim učenicima kao obrazac obraćanja Bogu.
Zabeležena u Jevanđelju po Mateju, u šestoj glavi, ova molitva predstavlja duhovni putokaz, ogledalo savesti i merilo odnosa prema Bogu i ljudima.
U toj molitvi, među najdubljim i najtežim rečima stoji molba: "I oprosti nam dugove naše, kao što i mi opraštamo dužnicima svojim."
Upravo tu se razotkriva sva ozbiljnost hrišćanskog života. Jer, izgovarajući ove reči, čovek zapravo priziva na sebe isti aršin koji primenjuje prema drugima, a ko to ne radi, istakao je protojerej Oleg Stenjajev, ne bi trebalo i ne bi smeo ovu molitvu ni da izgovara.
On je izneo jedan primer iz svoje svešteničke prakse koji to i pokazuje.
- Jedna žena je došla na ispovest, pomenula neke manje grehe, postavila pitanja koja su je mučila, a zatim je završila rekavši: "Sve u svemu, moj duhovni život je manje-više u redu. Istina, imam sukob sa sestrom, ne mogu joj oprostiti.
Na to je, kako prenosi, dodala rečenicu koja ga je zaprepastila:
- Rekla sam joj: "Ne mogu ti oprostiti ni u ovom, ni u sledećem životu. Dakle, možete mi dati nekakvu epitimiju za to…
Sveštenik priznaje da je u prvi mah bio zbunjen.
- Bio sam zbunjen u početku, a onda sam razmislio o tome i rekao: "Znate, više ne smete da izgovarate ’Očenaš’, molitvu Gospodnju.
Žena je reagovala iznenađeno i pitala zašto.
Otac Oleg je rekao da joj je dao oštar odgovor, ali i teološki precizan:
- Zato što ćete u ovoj situaciji prokleti sebe. Kada budete tražili od Boga: "Oprosti nam dugove naše, kao što i mi opraštamo dužnicima našim", tražićete od njega da vam oprosti na isti način na koji vi opraštate svojoj sestri. A pošto ne želite da joj oprostite ni u ovom ni u sledećem životu, ispostavlja se da ćete tražiti od Boga da vam nikada ne oprosti. Stoga je veoma opasno da izgovarate ovu molitvu.
Žena je, zbunjena i potresena, postavila ključno pitanje, a to da li može hrišćanin da živi bez molitve "Oče naš" na šta joj je protojerej odgovorio da ne može, jer u suprotnom više ne bio hrišćanin.
Tražila je malo vremena da razmisli. Udaljila se, dok je on nastavio da ispoveda druge vernike. Posle nekog vremena vratila se promenjena.
- Odlučila sam da oprostim svojoj sestri. Da, već sam joj oprostila, čak sam je i pozvala. Uskoro ćemo se videti i razgovarati. Ne mogu da živim bez "Očenaš".
Otac Oleg je zaključio da onaj ko svesno odbija da oprosti, a i dalje izgovara Molitvu Gospodnju, stavlja sebe u opasnu duhovnu protivurečnost.
- Zaista, ove reči Molitve Gospodnje su zbunjujuće kada ih izgovaramo, a da se nismo pomirili sa nekim, a kamoli bez želje da oprostimo.Mera kako se ophodimo prema drugima može biti tačna mera kako će se Bog ophoditi prema nama.
Oproštaj nije slabost, već podvig i najviši izraz duhovne snage. Ljubav prema bližnjem ne isključuje odgovornost prema sebi. Pravoslavna duhovnost uči da se zlo ne pobeđuje zlom, već dobrim, i da se istinska pobeda ne ostvaruje nad drugim čovekom, već nad sobom. Crkva uči da čovek ne može istinski živeti u zajednici sa Bogom ako u srcu nosi zlopamćenje.

OVI LJUDI SIGURNO NE MOGU RAČUNATI NA RAJ! Starac Jefrem kaže da ma koliko dobra činili, tamo im nije mesto!
OVIM LJUDIMA TREBA OPROSTITI, ALI IH I MOMENTALNO ELIMINISATI IZ ŽIVOTA! Otac Predrag otkriva kad, kome i zašto reći "dosta"
KO OVO NE RADI, ČAK I DA KRV PROLIJE ZA HRISTA, ZAVRŠIĆE U PAKLU: Ozbiljna opomena starca Pajsija
OVE REČI OTVARAJU VRATA RAJA I BOŽANSKI SU LEK ZA RANJENU DUŠU! Arhimandrit Kleopa o onome što isceljuje, ali malo ljudi ga primenjuje
"Oče naš" nas podseća da se Bogu obraćamo kao deca svome ocu – sa poverenjem, ljubavlju i smirenošću.
Posebno zanimljiv detalj je papir sa dvojezičnom Gospodnjom molitvom, a evo kako molitva "Oče naš" izgleda na nemačkom jeziku.
Postoji razlog zašto ova molitva odzvanja vekovima u srcima vernika i zašto je nazvana „molitvom nad molitvama" - otkrivamo njeno pravo značenje, skrivene dubine i zašto bez nje nijedan dan nije potpun.
Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.
U trenucima patnje mnogi se pitaju zbog čega ih je zadesila određena nesreća i da li je ona posledica njihovih grešaka.
Ako je Bog postao čovek i ako je materija u Hristu postala sredstvo spasenja, onda poštovanje sveštenih predmeta nije povratak paganskoj magiji, već svedočanstvo vere u osvećenje tvari, kaže otac Aleksandar.
U besedi o deci Božjoj Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na unutrašnje svedočanstvo koje, po hrišćanskom učenju, dolazi od Duha Svetoga i otkriva čoveku njegov identitet i pripadnost.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da se promena ne dešava naglo, već u trenutku kada čovek prestane da opravdava slabost i počne da joj se suprotstavlja malim, ali doslednim unutrašnjim otporom.
Na Duhovski ponedeljak, uprkos slaboj kiši, hiljade vernika i dalje su strpljivo čekale ispred Hrama Svetog Save da se poklone Časnim Pojasu.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu i po starom i Svetog Lukilijana i sa njim postradale po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetog Karla Lvangenskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da se promena ne dešava naglo, već u trenutku kada čovek prestane da opravdava slabost i počne da joj se suprotstavlja malim, ali doslednim unutrašnjim otporom.
Dok su se dizali prvi ustanički barjaci, u župskom selu Kožetin podignuta je svetinja oko koje su se isplele legende, istorijske bitke i sećanje na vreme kada je gradnja pravoslavnog hrama predstavljala mnogo više od verskog čina.