Posebno zanimljiv detalj je papir sa dvojezičnom Gospodnjom molitvom, a evo kako molitva "Oče naš" izgleda na nemačkom jeziku.
"Očenaš" je molitva poznata kao Gospodnja molitva, koju je Isus Hristos naučio svoje učenike i koju vernici izgovaraju u svim životnim situacijama i prilagođena je svim jezicima sveta.
Molitva Gospodnja
Oče naš,
koji si na nebesima,
da se sveti ime Tvoje,
da dođe carstvo Tvoje,
da bude volja Tvoja,
i na zemlji kao i na nebu.
Hleb naš nasušni daj nam danas,
i oprosti nam dugove naše,
kao što i mi opraštamo dužnicima svojim;
i ne uvedi nas u iskušenje,
no izbavi nas od zloga.
Jer je Tvoje Carstvo,
i sila, i slava
u vekove vekova.
Amin.
Portal religija.rs je imao priliku da poseti hram Svetih Stefana i Jelene Štiljanović u Augzburgu, Nemačka, gde nam je dobrodošlicu poželeo otac Nenad.
- Dobrodošli u Augzburg, kod nas u naš hram. Naša parohija postoji od decembra 1994. godine, kao i mnoge druge parohije u Nemačkoj. Zaživela je 1995. godine, kada je postavljen sveštenik na ovo mesto. Pre toga su opsluživali sveštenici iz Minhena. U tom periodu, od 1994. do 2001. godine, vernici su koristili nekoliko drugih crkava, uglavnom katoličkih, gde su imali mogućnost da prisustvuju liturgiji i da se okupljaju - rekao je za religija.rs starešina ovog hrama, jerej Nenad Živković.
Religija
Posebno zanimljiv detalj u crkvi bio je papir sa dvojezičnom "Gospodnjom molitvom", a evo kako molitva "Očenaš" izgleda na nemačkom jeziku.
Molitva na nemačkom
Religija.rs
Vater unser im Himmel,
geheiligt werde dein Name.
Dein Reich komme.
Dein Wille geschehe,
wie im Himmel so auf Erden.
Unser tägliches Brot gib uns heute.
Und vergib uns unsere Schuld,
wie auch wir vergeben unsern Schuldigern.
Und führe uns nicht in Versuchung,
sondern erlöse uns von dem Bösen.
Amen.
Malo o istorijatu parohije
Parohija u Augzburgu osnovana je 6. decembra 1994. god., ali je kao bogoslužbeno mesto u okviru minhenske crkvene opštine ona postojala još od 6. marta 1982. god. Tada je minhenski paroh Slobodan Milunović služio prvu službu u Augzburgu, u tadašnjoj grčkoj kapeli (Dominikanergase 3), a nakon toga je sveštenik dva puta mesečno dolazio u Augzburg.
Od 1987. god. dobijena je na korišćenje studentska kapela u Šilštrase 98. Na praznik svetih Kozme i Damjana, 14. novembra 1992. god. prvi put je proslavljena slava bogoslužbenog mesta u Augzburgu. Kako se u međuvremenu pojavila potreba za reorganizacijom, 6. decembra 1994. god. Augzburg je postao zasebna parohija. Nju je do juna 1995. god. opsluživao paroh 2. minhenske parohije, Đorđe Trajković. Od juna 1995. god. do 25. avgusta 2019. godine paroh augzburški bio je Mićo Matić, za čijeg je službovanja još više učvršćen bogoslužbeni i uopšte crkveni život u Augzburgu.
Na početku novog veka i milenijuma, blagovoljenjem Boga Oca, dejstvom Sina i sadejstvom Svetoga Duha, kao i zalaganjem paroha i nesebičnim prilozima vernih parohijana kupljen je bogoslužbeni objekat od Novoapostolske crkve u Krojcerštrase 22 u delu grada pod nazivom Oberhauzen, nedaleko od centra Augzburga. Hram je posvećen svetima Stefanu i Jeleni (u monaštvu: Jelisaveta) Štiljanović i osveštan je malim osvećenjem 10. juna 2001. god. od strane tada nadležnog episkopa Konstantina, tadašnjeg timočkog Justina i braničevskog Ignjatija.
Pored hramovne slave (17. oktobar) crkva proslavlja kao slavu mladih svetog Vasilija tvrdoškog i ostroškog čudotvorca (12. maj). Sa dužnom pažnjom i poštovanjem, uz osmišljeni kulturni program u kome učestvuju pre svega najmlađi, proslavlja se i naš sveti otac Sava.
Osnovni izvor prihoda crkvene opštine su dobrovoljni prilozi parohijana koji se dobrim delom ostvaruju preko parohijala - redovnog mesečnog priloga preko bankovnog računa.
BONUS VIDEO: Popadija Višnja Kostić o životu pod lupom Crkve i Boga!
Đurđević objašnjava da svaka nedoumica, koja se tiče Crkve, treba da nas odvede do nadležnog episkopa, odnosno našeg sveštenika, koji će dalje videti šta treba da se radi i o tome nas obavestiti.
Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.
Postoji razlog zašto ova molitva odzvanja vekovima u srcima vernika i zašto je nazvana „molitvom nad molitvama" - otkrivamo njeno pravo značenje, skrivene dubine i zašto bez nje nijedan dan nije potpun.
Kako je nastala priča o navodnoj kontroli atlantske trgovine robljem, ko je godinama širi i zašto istoričari upozoravaju da ovakva tumačenja prošlosti vode pravo u ideološku zamku.
Žitije ove ugodnice Božje svedoči kako jedan lični izbor može da uzdrma porodicu, vlast i čitav grad, ostavljajući pitanje koje i danas boli: šta bismo mi učinili na njenom mestu?
Dok švajcarske vlasti nastavljaju istragu i proces identifikacije poginulih, patrijarh Rumunije je pozvao na molitvu, podsećajući na snagu hrišćanske vere u trenucima najveće boli.
Dok svakodnevno očekujemo najgore i trošimo snagu na ono što ne možemo da promenimo, jedna pouka iz pravoslavnog iskustva nemilosrdno postavlja pitanje: gde je nestalo poverenje?
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Sveti Teofan misli za 23. utorak po Pedesetnici ukazuje na duboko značenje molitve u životu hrišćanina i način na koji ona treba da bude iskrena i sa pažnjom upućena Bogu. On ističe da je Gospod podario opštu molitvu, "Oče naš", koja obuhvata sve naše duhovne i telesne potrebe, ali nas podseća da nije moguće jednim obraćanjem obuhvatiti sve što možemo tražiti od Boga. Stoga, postoji mogućnost da se molimo i pojedinačno, izlažući pred Gospoda svoje konkretne želje i potrebe, bilo u crkvi ili kod kuće.
Dok švajcarske vlasti nastavljaju istragu i proces identifikacije poginulih, patrijarh Rumunije je pozvao na molitvu, podsećajući na snagu hrišćanske vere u trenucima najveće boli.
Dok svakodnevno očekujemo najgore i trošimo snagu na ono što ne možemo da promenimo, jedna pouka iz pravoslavnog iskustva nemilosrdno postavlja pitanje: gde je nestalo poverenje?
Arhijereji i jereji Grčke pravoslavne crkve upozoravaju da odluke Evropske unije ne pogađaju samo porodicu, već određuju sudbinu budućih generacija i opstanak čitavog društva.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Uoči Božića, pahulje su prekrile kupole i stepeništa hrama, stvarajući idiličan prizor koji u tišini podseća vernike na duhovnu dubinu predstojećeg praznika.
Arhijereji i jereji Grčke pravoslavne crkve upozoravaju da odluke Evropske unije ne pogađaju samo porodicu, već određuju sudbinu budućih generacija i opstanak čitavog društva.