Posebno zanimljiv detalj je papir sa dvojezičnom Gospodnjom molitvom, a evo kako molitva "Oče naš" izgleda na nemačkom jeziku.
"Očenaš" je molitva poznata kao Gospodnja molitva, koju je Isus Hristos naučio svoje učenike i koju vernici izgovaraju u svim životnim situacijama i prilagođena je svim jezicima sveta.
Molitva Gospodnja
Oče naš,
koji si na nebesima,
da se sveti ime Tvoje,
da dođe carstvo Tvoje,
da bude volja Tvoja,
i na zemlji kao i na nebu.
Hleb naš nasušni daj nam danas,
i oprosti nam dugove naše,
kao što i mi opraštamo dužnicima svojim;
i ne uvedi nas u iskušenje,
no izbavi nas od zloga.
Jer je Tvoje Carstvo,
i sila, i slava
u vekove vekova.
Amin.
Portal religija.rs je imao priliku da poseti hram Svetih Stefana i Jelene Štiljanović u Augzburgu, Nemačka, gde nam je dobrodošlicu poželeo otac Nenad.
- Dobrodošli u Augzburg, kod nas u naš hram. Naša parohija postoji od decembra 1994. godine, kao i mnoge druge parohije u Nemačkoj. Zaživela je 1995. godine, kada je postavljen sveštenik na ovo mesto. Pre toga su opsluživali sveštenici iz Minhena. U tom periodu, od 1994. do 2001. godine, vernici su koristili nekoliko drugih crkava, uglavnom katoličkih, gde su imali mogućnost da prisustvuju liturgiji i da se okupljaju - rekao je za religija.rs starešina ovog hrama, jerej Nenad Živković.
Religija
Posebno zanimljiv detalj u crkvi bio je papir sa dvojezičnom "Gospodnjom molitvom", a evo kako molitva "Očenaš" izgleda na nemačkom jeziku.
Molitva na nemačkom
Religija.rs
Vater unser im Himmel,
geheiligt werde dein Name.
Dein Reich komme.
Dein Wille geschehe,
wie im Himmel so auf Erden.
Unser tägliches Brot gib uns heute.
Und vergib uns unsere Schuld,
wie auch wir vergeben unsern Schuldigern.
Und führe uns nicht in Versuchung,
sondern erlöse uns von dem Bösen.
Amen.
Malo o istorijatu parohije
Parohija u Augzburgu osnovana je 6. decembra 1994. god., ali je kao bogoslužbeno mesto u okviru minhenske crkvene opštine ona postojala još od 6. marta 1982. god. Tada je minhenski paroh Slobodan Milunović služio prvu službu u Augzburgu, u tadašnjoj grčkoj kapeli (Dominikanergase 3), a nakon toga je sveštenik dva puta mesečno dolazio u Augzburg.
Od 1987. god. dobijena je na korišćenje studentska kapela u Šilštrase 98. Na praznik svetih Kozme i Damjana, 14. novembra 1992. god. prvi put je proslavljena slava bogoslužbenog mesta u Augzburgu. Kako se u međuvremenu pojavila potreba za reorganizacijom, 6. decembra 1994. god. Augzburg je postao zasebna parohija. Nju je do juna 1995. god. opsluživao paroh 2. minhenske parohije, Đorđe Trajković. Od juna 1995. god. do 25. avgusta 2019. godine paroh augzburški bio je Mićo Matić, za čijeg je službovanja još više učvršćen bogoslužbeni i uopšte crkveni život u Augzburgu.
Na početku novog veka i milenijuma, blagovoljenjem Boga Oca, dejstvom Sina i sadejstvom Svetoga Duha, kao i zalaganjem paroha i nesebičnim prilozima vernih parohijana kupljen je bogoslužbeni objekat od Novoapostolske crkve u Krojcerštrase 22 u delu grada pod nazivom Oberhauzen, nedaleko od centra Augzburga. Hram je posvećen svetima Stefanu i Jeleni (u monaštvu: Jelisaveta) Štiljanović i osveštan je malim osvećenjem 10. juna 2001. god. od strane tada nadležnog episkopa Konstantina, tadašnjeg timočkog Justina i braničevskog Ignjatija.
Pored hramovne slave (17. oktobar) crkva proslavlja kao slavu mladih svetog Vasilija tvrdoškog i ostroškog čudotvorca (12. maj). Sa dužnom pažnjom i poštovanjem, uz osmišljeni kulturni program u kome učestvuju pre svega najmlađi, proslavlja se i naš sveti otac Sava.
Osnovni izvor prihoda crkvene opštine su dobrovoljni prilozi parohijana koji se dobrim delom ostvaruju preko parohijala - redovnog mesečnog priloga preko bankovnog računa.
BONUS VIDEO: Popadija Višnja Kostić o životu pod lupom Crkve i Boga!
Đurđević objašnjava da svaka nedoumica, koja se tiče Crkve, treba da nas odvede do nadležnog episkopa, odnosno našeg sveštenika, koji će dalje videti šta treba da se radi i o tome nas obavestiti.
Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.
Postoji razlog zašto ova molitva odzvanja vekovima u srcima vernika i zašto je nazvana „molitvom nad molitvama" - otkrivamo njeno pravo značenje, skrivene dubine i zašto bez nje nijedan dan nije potpun.
U vremenima kad tuga i haos vladaju svakodnevnicom, pouka velikog duhovnika 20. veka pokazuje kako umna molitva postaje nevidljivi štit duše i vodi ka unutrašnjoj slobodi.
Duhovna deca i poklonici govore o susretima sa Svetim Jakovom Kalikisom, koji su ostavljali trag u savesti, telu i životu – o molitvi pred kojom su padali strahovi, a ustajale duše.
Razgovori sa poglavarom Rimokatoličke crkve o zamrzavanju fronta, razmenama zarobljenika i povratku ukrajinske dece otvorili su novu fazu međunarodnih pritisaka.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Sveti Teofan misli za 23. utorak po Pedesetnici ukazuje na duboko značenje molitve u životu hrišćanina i način na koji ona treba da bude iskrena i sa pažnjom upućena Bogu. On ističe da je Gospod podario opštu molitvu, "Oče naš", koja obuhvata sve naše duhovne i telesne potrebe, ali nas podseća da nije moguće jednim obraćanjem obuhvatiti sve što možemo tražiti od Boga. Stoga, postoji mogućnost da se molimo i pojedinačno, izlažući pred Gospoda svoje konkretne želje i potrebe, bilo u crkvi ili kod kuće.
U vremenima kad tuga i haos vladaju svakodnevnicom, pouka velikog duhovnika 20. veka pokazuje kako umna molitva postaje nevidljivi štit duše i vodi ka unutrašnjoj slobodi.
Duhovna deca i poklonici govore o susretima sa Svetim Jakovom Kalikisom, koji su ostavljali trag u savesti, telu i životu – o molitvi pred kojom su padali strahovi, a ustajale duše.
Razgovori sa poglavarom Rimokatoličke crkve o zamrzavanju fronta, razmenama zarobljenika i povratku ukrajinske dece otvorili su novu fazu međunarodnih pritisaka.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Na mestu Hristovog Krštenja, na Međunarodnoj konferenciji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o ljubavi jačoj od mržnje, veri koja ne deli i miru koji ne nastaje dogovorima, već ličnim preobražajem čoveka.
U besedi za 27. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako jedinstvo vere, smirenje i predanje Hristu otvaraju put ka unutrašnjoj punini i oblikovanju zrele duše.