Posebno zanimljiv detalj je papir sa dvojezičnom Gospodnjom molitvom, a evo kako molitva "Oče naš" izgleda na nemačkom jeziku.
"Očenaš" je molitva poznata kao Gospodnja molitva, koju je Isus Hristos naučio svoje učenike i koju vernici izgovaraju u svim životnim situacijama i prilagođena je svim jezicima sveta.
Molitva Gospodnja
Oče naš,
koji si na nebesima,
da se sveti ime Tvoje,
da dođe carstvo Tvoje,
da bude volja Tvoja,
i na zemlji kao i na nebu.
Hleb naš nasušni daj nam danas,
i oprosti nam dugove naše,
kao što i mi opraštamo dužnicima svojim;
i ne uvedi nas u iskušenje,
no izbavi nas od zloga.
Jer je Tvoje Carstvo,
i sila, i slava
u vekove vekova.
Amin.
Portal religija.rs je imao priliku da poseti hram Svetih Stefana i Jelene Štiljanović u Augzburgu, Nemačka, gde nam je dobrodošlicu poželeo otac Nenad.
- Dobrodošli u Augzburg, kod nas u naš hram. Naša parohija postoji od decembra 1994. godine, kao i mnoge druge parohije u Nemačkoj. Zaživela je 1995. godine, kada je postavljen sveštenik na ovo mesto. Pre toga su opsluživali sveštenici iz Minhena. U tom periodu, od 1994. do 2001. godine, vernici su koristili nekoliko drugih crkava, uglavnom katoličkih, gde su imali mogućnost da prisustvuju liturgiji i da se okupljaju - rekao je za religija.rs starešina ovog hrama, jerej Nenad Živković.
Religija
Posebno zanimljiv detalj u crkvi bio je papir sa dvojezičnom "Gospodnjom molitvom", a evo kako molitva "Očenaš" izgleda na nemačkom jeziku.
Molitva na nemačkom
Religija.rs
Vater unser im Himmel,
geheiligt werde dein Name.
Dein Reich komme.
Dein Wille geschehe,
wie im Himmel so auf Erden.
Unser tägliches Brot gib uns heute.
Und vergib uns unsere Schuld,
wie auch wir vergeben unsern Schuldigern.
Und führe uns nicht in Versuchung,
sondern erlöse uns von dem Bösen.
Amen.
Malo o istorijatu parohije
Parohija u Augzburgu osnovana je 6. decembra 1994. god., ali je kao bogoslužbeno mesto u okviru minhenske crkvene opštine ona postojala još od 6. marta 1982. god. Tada je minhenski paroh Slobodan Milunović služio prvu službu u Augzburgu, u tadašnjoj grčkoj kapeli (Dominikanergase 3), a nakon toga je sveštenik dva puta mesečno dolazio u Augzburg.
Od 1987. god. dobijena je na korišćenje studentska kapela u Šilštrase 98. Na praznik svetih Kozme i Damjana, 14. novembra 1992. god. prvi put je proslavljena slava bogoslužbenog mesta u Augzburgu. Kako se u međuvremenu pojavila potreba za reorganizacijom, 6. decembra 1994. god. Augzburg je postao zasebna parohija. Nju je do juna 1995. god. opsluživao paroh 2. minhenske parohije, Đorđe Trajković. Od juna 1995. god. do 25. avgusta 2019. godine paroh augzburški bio je Mićo Matić, za čijeg je službovanja još više učvršćen bogoslužbeni i uopšte crkveni život u Augzburgu.
Na početku novog veka i milenijuma, blagovoljenjem Boga Oca, dejstvom Sina i sadejstvom Svetoga Duha, kao i zalaganjem paroha i nesebičnim prilozima vernih parohijana kupljen je bogoslužbeni objekat od Novoapostolske crkve u Krojcerštrase 22 u delu grada pod nazivom Oberhauzen, nedaleko od centra Augzburga. Hram je posvećen svetima Stefanu i Jeleni (u monaštvu: Jelisaveta) Štiljanović i osveštan je malim osvećenjem 10. juna 2001. god. od strane tada nadležnog episkopa Konstantina, tadašnjeg timočkog Justina i braničevskog Ignjatija.
Pored hramovne slave (17. oktobar) crkva proslavlja kao slavu mladih svetog Vasilija tvrdoškog i ostroškog čudotvorca (12. maj). Sa dužnom pažnjom i poštovanjem, uz osmišljeni kulturni program u kome učestvuju pre svega najmlađi, proslavlja se i naš sveti otac Sava.
Osnovni izvor prihoda crkvene opštine su dobrovoljni prilozi parohijana koji se dobrim delom ostvaruju preko parohijala - redovnog mesečnog priloga preko bankovnog računa.
BONUS VIDEO: Popadija Višnja Kostić o životu pod lupom Crkve i Boga!
Đurđević objašnjava da svaka nedoumica, koja se tiče Crkve, treba da nas odvede do nadležnog episkopa, odnosno našeg sveštenika, koji će dalje videti šta treba da se radi i o tome nas obavestiti.
Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.
Postoji razlog zašto ova molitva odzvanja vekovima u srcima vernika i zašto je nazvana „molitvom nad molitvama" - otkrivamo njeno pravo značenje, skrivene dubine i zašto bez nje nijedan dan nije potpun.
Koliko god bio spreman za životne bitke, zapamti – sve tvoje pripreme samo su predlog Bogu, jer spasenje dolazi jedino od Njega, poručuje vladika Nikolaj u besedi za četvrtak 4. sedmice po Duhovima.
Proroštvo Svetog Save Storozhevskog povezalo je cara Francuske i pravoslavnu monahinju iz manastira kraj Pariza, a ova neverovatna priča o ljubavi, veri i zaboravljenoj plemenitosti nadilazi vekove.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Sveti Teofan misli za 23. utorak po Pedesetnici ukazuje na duboko značenje molitve u životu hrišćanina i način na koji ona treba da bude iskrena i sa pažnjom upućena Bogu. On ističe da je Gospod podario opštu molitvu, "Oče naš", koja obuhvata sve naše duhovne i telesne potrebe, ali nas podseća da nije moguće jednim obraćanjem obuhvatiti sve što možemo tražiti od Boga. Stoga, postoji mogućnost da se molimo i pojedinačno, izlažući pred Gospoda svoje konkretne želje i potrebe, bilo u crkvi ili kod kuće.
Koliko god bio spreman za životne bitke, zapamti – sve tvoje pripreme samo su predlog Bogu, jer spasenje dolazi jedino od Njega, poručuje vladika Nikolaj u besedi za četvrtak 4. sedmice po Duhovima.
Proroštvo Svetog Save Storozhevskog povezalo je cara Francuske i pravoslavnu monahinju iz manastira kraj Pariza, a ova neverovatna priča o ljubavi, veri i zaboravljenoj plemenitosti nadilazi vekove.