Posebno zanimljiv detalj je papir sa dvojezičnom Gospodnjom molitvom, a evo kako molitva "Oče naš" izgleda na nemačkom jeziku.
"Očenaš" je molitva poznata kao Gospodnja molitva, koju je Isus Hristos naučio svoje učenike i koju vernici izgovaraju u svim životnim situacijama i prilagođena je svim jezicima sveta.
Molitva Gospodnja
Oče naš,
koji si na nebesima,
da se sveti ime Tvoje,
da dođe carstvo Tvoje,
da bude volja Tvoja,
i na zemlji kao i na nebu.
Hleb naš nasušni daj nam danas,
i oprosti nam dugove naše,
kao što i mi opraštamo dužnicima svojim;
i ne uvedi nas u iskušenje,
no izbavi nas od zloga.
Jer je Tvoje Carstvo,
i sila, i slava
u vekove vekova.
Amin.
Portal religija.rs je imao priliku da poseti hram Svetih Stefana i Jelene Štiljanović u Augzburgu, Nemačka, gde nam je dobrodošlicu poželeo otac Nenad.
- Dobrodošli u Augzburg, kod nas u naš hram. Naša parohija postoji od decembra 1994. godine, kao i mnoge druge parohije u Nemačkoj. Zaživela je 1995. godine, kada je postavljen sveštenik na ovo mesto. Pre toga su opsluživali sveštenici iz Minhena. U tom periodu, od 1994. do 2001. godine, vernici su koristili nekoliko drugih crkava, uglavnom katoličkih, gde su imali mogućnost da prisustvuju liturgiji i da se okupljaju - rekao je za religija.rs starešina ovog hrama, jerej Nenad Živković.
Religija
Posebno zanimljiv detalj u crkvi bio je papir sa dvojezičnom "Gospodnjom molitvom", a evo kako molitva "Očenaš" izgleda na nemačkom jeziku.
Molitva na nemačkom
Religija.rs
Vater unser im Himmel,
geheiligt werde dein Name.
Dein Reich komme.
Dein Wille geschehe,
wie im Himmel so auf Erden.
Unser tägliches Brot gib uns heute.
Und vergib uns unsere Schuld,
wie auch wir vergeben unsern Schuldigern.
Und führe uns nicht in Versuchung,
sondern erlöse uns von dem Bösen.
Amen.
Malo o istorijatu parohije
Parohija u Augzburgu osnovana je 6. decembra 1994. god., ali je kao bogoslužbeno mesto u okviru minhenske crkvene opštine ona postojala još od 6. marta 1982. god. Tada je minhenski paroh Slobodan Milunović služio prvu službu u Augzburgu, u tadašnjoj grčkoj kapeli (Dominikanergase 3), a nakon toga je sveštenik dva puta mesečno dolazio u Augzburg.
Od 1987. god. dobijena je na korišćenje studentska kapela u Šilštrase 98. Na praznik svetih Kozme i Damjana, 14. novembra 1992. god. prvi put je proslavljena slava bogoslužbenog mesta u Augzburgu. Kako se u međuvremenu pojavila potreba za reorganizacijom, 6. decembra 1994. god. Augzburg je postao zasebna parohija. Nju je do juna 1995. god. opsluživao paroh 2. minhenske parohije, Đorđe Trajković. Od juna 1995. god. do 25. avgusta 2019. godine paroh augzburški bio je Mićo Matić, za čijeg je službovanja još više učvršćen bogoslužbeni i uopšte crkveni život u Augzburgu.
Na početku novog veka i milenijuma, blagovoljenjem Boga Oca, dejstvom Sina i sadejstvom Svetoga Duha, kao i zalaganjem paroha i nesebičnim prilozima vernih parohijana kupljen je bogoslužbeni objekat od Novoapostolske crkve u Krojcerštrase 22 u delu grada pod nazivom Oberhauzen, nedaleko od centra Augzburga. Hram je posvećen svetima Stefanu i Jeleni (u monaštvu: Jelisaveta) Štiljanović i osveštan je malim osvećenjem 10. juna 2001. god. od strane tada nadležnog episkopa Konstantina, tadašnjeg timočkog Justina i braničevskog Ignjatija.
Pored hramovne slave (17. oktobar) crkva proslavlja kao slavu mladih svetog Vasilija tvrdoškog i ostroškog čudotvorca (12. maj). Sa dužnom pažnjom i poštovanjem, uz osmišljeni kulturni program u kome učestvuju pre svega najmlađi, proslavlja se i naš sveti otac Sava.
Osnovni izvor prihoda crkvene opštine su dobrovoljni prilozi parohijana koji se dobrim delom ostvaruju preko parohijala - redovnog mesečnog priloga preko bankovnog računa.
BONUS VIDEO: Popadija Višnja Kostić o životu pod lupom Crkve i Boga!
Đurđević objašnjava da svaka nedoumica, koja se tiče Crkve, treba da nas odvede do nadležnog episkopa, odnosno našeg sveštenika, koji će dalje videti šta treba da se radi i o tome nas obavestiti.
Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.
Postoji razlog zašto ova molitva odzvanja vekovima u srcima vernika i zašto je nazvana „molitvom nad molitvama" - otkrivamo njeno pravo značenje, skrivene dubine i zašto bez nje nijedan dan nije potpun.
Susret jereja Leonida Bratkova sa sedamdesetogodišnjom Anom otvorio je pitanje da li je krštenje samo utočište pred smrću ili poziv na promenu i oproštaj.
Tumačeći proročanske reči Isaije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o prolaznosti telesnog izgleda, ali još više upozorava na ono što se događa sa dušom kada je čovek zapostavi zarad raskoši, gordosti i telesnih uživanja.
Probajte tikvice punjene pirinčem po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte molitvu Presvetoj Bogorodici za četvrtak i duhovno se nadahnite poukom Svetog Jovana Šangajskog.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Na liturgiji u Hramu Svetog Save patrijarh srpski podsetio je na priču o nemilosrdnom sluzi i upozorio da ne možemo iskreno tražiti Božju milost ako je sami ne pokazujemo prema drugima.
Susret jereja Leonida Bratkova sa sedamdesetogodišnjom Anom otvorio je pitanje da li je krštenje samo utočište pred smrću ili poziv na promenu i oproštaj.
Tumačeći proročanske reči Isaije, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o prolaznosti telesnog izgleda, ali još više upozorava na ono što se događa sa dušom kada je čovek zapostavi zarad raskoši, gordosti i telesnih uživanja.
Probajte tikvice punjene pirinčem po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte molitvu Presvetoj Bogorodici za četvrtak i duhovno se nadahnite poukom Svetog Jovana Šangajskog.
Nove pesme mitropolita zvorničko-tuzlanskog posvećene su svetiteljima, Presvetoj Bogorodici, monaškom životu, veri i duhovnom podvigu, a nastale su prema njegovim autorskim stihovima.
Pevačica je tokom privatne posete manastiru Varlam provela tri sata, upoznala se sa monaškim životom i zatražila savet o duhovnim pitanjima od starešine ovog drevnog središta Pravoslavne crkve.
Kada su se Mihajlo i Ana izgubili u šumi, neobičan drveni krstić i zvuk crkvenog zvona poveli su ih putem na kojem su otkrili da pomoć ponekad stiže onda kada joj se najmanje nadamo.
Otac Lino Zateli trebalo je da napusti zajednicu kojoj je bio posvećen gotovo četvrt veka, dok su se vernici usprotivili njegovom premeštaju i prikupili nekoliko stotina potpisa kako bi ostao u parohiji.