ONI VAS NIKAD NEĆE IZDATI! Starac Nikolaj Gurjanov otkriva gde tražiti i naći prave prijatelje
Pravoslavna mudrost podseća da se istinski oslonac ne traži u prolaznom, već u večnom, jer samo ono što je ukorenjeno u Bogu ne može biti iznevereno.
Pravoslavna duhovnost uči da se zlo ne pobeđuje zlom, već dobrim, i da se istinska pobeda ne ostvaruje nad drugim čovekom, već nad sobom.
Praštanje u pravoslavlju nije psihološka tehnika, niti puki moralni ideal, već duboko duhovno i bogoslovsko pitanje koje se tiče samog spasenja čoveka.
Ono je srž hrišćanskog života i neodvojivo je od vere u Boga koji prašta, miluje i podiže palog čoveka.
U pravoslavnom shvatanju, praštanje nije slabost, već snaga koja dolazi iz vere, smirenja i poverenja u Božju pravdu.
Čovek koji ne prašta nosi u sebi teret koji razara njegovu dušu.
Pravoslavna duhovnost uči da se zlo ne pobeđuje zlom, već dobrim, i da se istinska pobeda ne ostvaruje nad drugim čovekom, već nad sobom.
Praštanje je neraskidivo povezano sa molitvom i odnosom čoveka prema Bogu.
Posebno mesto u pravoslavnom učenju ima praštanje neprijateljima. Hristos ne poziva samo na praštanje onima koji su nam bliski ili koji su se pokajali, već i onima koji nas svesno povređuju, klevetaju ili progone.
Takvo praštanje prevazilazi ljudsku logiku i moguće je jedino kroz veru i blagodat Božju. Neprijatelj u pravoslavnom shvatanju nije neko koga treba uništiti, već neko za koga se treba moliti, jer i on nosi u sebi ranu greha i otuđenosti od Boga.
Praštanjem neprijateljima čovek prekida lanac zla i osvete koji se prenosi iz srca u srce. On odbija da zlo nastavi da živi u njemu.
Pravoslavna crkva uči da mržnja prema neprijatelju ne šteti samo onome kome je upućena, već pre svega onome ko mrzi. Zato praštanje nije opravdavanje zla, niti poricanje nepravde, već predavanje suda Bogu, koji jedini vidi istinu i pravdu u punini.
Pravoslavna vera svedoči da bez praštanja nema istinskog hrišćanskog života, jer bez ljubavi prema neprijateljima nema ni potpune ljubavi prema Bogu.
O težini i ozbiljnosti ovog pitanja snažno svedoče reči starca Pajsija Svetogorca:
"Ako ne praštamo svojim neprijateljima, čak i da krv prolivamo za Hrista, odlazimo u pakao."
Pravoslavna mudrost podseća da se istinski oslonac ne traži u prolaznom, već u večnom, jer samo ono što je ukorenjeno u Bogu ne može biti iznevereno.
U pravoslavnom pogledu na život, rad nikada nije shvatan kao prokletstvo, već kao blagoslov i način da čovek učestvuje u Božijem promislu.
Bez Boga nema istinske pomoći, ističe arhimandrit Stefan.
Iskušenja skidaju iluziju samodovoljnosti i podsećaju čoveka da nije gospodar sopstvenog života, već biće koje zavisi od Božje milosti.
Oproštaj nije slabost, već podvig i najviši izraz duhovne snage.
Čitanje Svetog pisma za 20. utorak po Duhovima pokazuje kako iz srca izviru dela koja oblikuju našu svakodnevicu i duhovni život, otkrivajući snagu oproštaja i unutrašnje odgovornosti.
Za mnoge vernike, ova zapovest predstavlja duhovni izazov koji prevazilazi svakodnevnu pobožnost
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Prepodobni Varsanufije Veliki i Jovan Prorok nisu odobravali strast, ali nisu ni osuđivali čoveka - njihova poruka iz 6. veka razbija današnje krajnosti i otkriva put o kome se retko govori.
Sotona čoveka ne navodi na greh naglo i otvoreno, već postepeno, kroz misli, osećanja i navike koje deluju bezazleno.
Sveštenik Bojan Krstanović ukazuje da kađenje nije puki običaj, već čin poštovanja i molitvenog odnosa prema Bogu i svetinji.
Jedna jevanđeljska misao, u tumačenju Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, postaje merilo unutrašnje iskrenosti i granica između ispovedanja i formalnosti.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Sveštenik Bojan Krstanović ukazuje da kađenje nije puki običaj, već čin poštovanja i molitvenog odnosa prema Bogu i svetinji.
Jednostavna smesa, proverena mera i miris vanilije koji vraća u dane praznika, mrsnih ručkova i tihog porodičnog mira.
Jedna jevanđeljska misao, u tumačenju Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, postaje merilo unutrašnje iskrenosti i granica između ispovedanja i formalnosti.