ONI VAS NIKAD NEĆE IZDATI! Starac Nikolaj Gurjanov otkriva gde tražiti i naći prave prijatelje
Pravoslavna mudrost podseća da se istinski oslonac ne traži u prolaznom, već u večnom, jer samo ono što je ukorenjeno u Bogu ne može biti iznevereno.
Pravoslavna duhovnost uči da se zlo ne pobeđuje zlom, već dobrim, i da se istinska pobeda ne ostvaruje nad drugim čovekom, već nad sobom.
Praštanje u pravoslavlju nije psihološka tehnika, niti puki moralni ideal, već duboko duhovno i bogoslovsko pitanje koje se tiče samog spasenja čoveka.
Ono je srž hrišćanskog života i neodvojivo je od vere u Boga koji prašta, miluje i podiže palog čoveka.
U pravoslavnom shvatanju, praštanje nije slabost, već snaga koja dolazi iz vere, smirenja i poverenja u Božju pravdu.
Čovek koji ne prašta nosi u sebi teret koji razara njegovu dušu.
Pravoslavna duhovnost uči da se zlo ne pobeđuje zlom, već dobrim, i da se istinska pobeda ne ostvaruje nad drugim čovekom, već nad sobom.
Praštanje je neraskidivo povezano sa molitvom i odnosom čoveka prema Bogu.
Posebno mesto u pravoslavnom učenju ima praštanje neprijateljima. Hristos ne poziva samo na praštanje onima koji su nam bliski ili koji su se pokajali, već i onima koji nas svesno povređuju, klevetaju ili progone.
Takvo praštanje prevazilazi ljudsku logiku i moguće je jedino kroz veru i blagodat Božju. Neprijatelj u pravoslavnom shvatanju nije neko koga treba uništiti, već neko za koga se treba moliti, jer i on nosi u sebi ranu greha i otuđenosti od Boga.
Praštanjem neprijateljima čovek prekida lanac zla i osvete koji se prenosi iz srca u srce. On odbija da zlo nastavi da živi u njemu.
Pravoslavna crkva uči da mržnja prema neprijatelju ne šteti samo onome kome je upućena, već pre svega onome ko mrzi. Zato praštanje nije opravdavanje zla, niti poricanje nepravde, već predavanje suda Bogu, koji jedini vidi istinu i pravdu u punini.
Pravoslavna vera svedoči da bez praštanja nema istinskog hrišćanskog života, jer bez ljubavi prema neprijateljima nema ni potpune ljubavi prema Bogu.
O težini i ozbiljnosti ovog pitanja snažno svedoče reči starca Pajsija Svetogorca:
"Ako ne praštamo svojim neprijateljima, čak i da krv prolivamo za Hrista, odlazimo u pakao."
Pravoslavna mudrost podseća da se istinski oslonac ne traži u prolaznom, već u večnom, jer samo ono što je ukorenjeno u Bogu ne može biti iznevereno.
U pravoslavnom pogledu na život, rad nikada nije shvatan kao prokletstvo, već kao blagoslov i način da čovek učestvuje u Božijem promislu.
Bez Boga nema istinske pomoći, ističe arhimandrit Stefan.
Iskušenja skidaju iluziju samodovoljnosti i podsećaju čoveka da nije gospodar sopstvenog života, već biće koje zavisi od Božje milosti.
U pravoslavnoj tradiciji mnogi podvižnici učili su da nema istinske ljubavi bez spremnosti da se oprosti.
Bogorodica je bila svedok njegovog raspeća na Veliki petak, najtužniji hrišćanski dan, noseći krst majčinske ljubavi.
Zabeležena u Jevanđelju po Mateju, u šestoj glavi, ova molitva predstavlja duhovni putokaz, ogledalo savesti i merilo odnosa prema Bogu i ljudima.
Oproštaj nije slabost, već podvig i najviši izraz duhovne snage.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Posle smrti patrijarha Adrijana car je zabranio izbor njegovog naslednika i stavio Crkvu pod državnu kontrolu, dok su njegove reforme i promene verskih običaja deo sveštenstva i naroda videli kao potvrdu najstrašnijih proročanstava.
Posebno težak može biti osećaj da je čovek izgubio i ono poslednje na šta se oslanjao.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
U razgovoru sa Džoni Ernst i predstavnicima Ambasade SAD u Prištini otvorena su najosetljivija pitanja položaja Crkve i vernog naroda, od zaštite Visokih Dečana i uloge KFOR-a do pritisaka, hapšenja i sve dubljeg nepoverenja.
Crkva upozorila da incident nije slučajan i zatražila hitnu reakciju nadležnih, ali vernike pozvala da ostanu mirni, dostojanstveni i nepokolebljivi u veri: "Nećemo na mržnju odgovarati mržnjom".
U besedi za utorak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o vremenu koje je čoveku još ostavljeno za pokajanje, upozoravajući da će nastupiti dan koji neće biti prilika za promenu, već za konačni sud.