ONI VAS NIKAD NEĆE IZDATI! Starac Nikolaj Gurjanov otkriva gde tražiti i naći prave prijatelje
Pravoslavna mudrost podseća da se istinski oslonac ne traži u prolaznom, već u večnom, jer samo ono što je ukorenjeno u Bogu ne može biti iznevereno.
Pravoslavna duhovnost uči da se zlo ne pobeđuje zlom, već dobrim, i da se istinska pobeda ne ostvaruje nad drugim čovekom, već nad sobom.
Praštanje u pravoslavlju nije psihološka tehnika, niti puki moralni ideal, već duboko duhovno i bogoslovsko pitanje koje se tiče samog spasenja čoveka.
Ono je srž hrišćanskog života i neodvojivo je od vere u Boga koji prašta, miluje i podiže palog čoveka.
U pravoslavnom shvatanju, praštanje nije slabost, već snaga koja dolazi iz vere, smirenja i poverenja u Božju pravdu.
Čovek koji ne prašta nosi u sebi teret koji razara njegovu dušu.
Pravoslavna duhovnost uči da se zlo ne pobeđuje zlom, već dobrim, i da se istinska pobeda ne ostvaruje nad drugim čovekom, već nad sobom.
Praštanje je neraskidivo povezano sa molitvom i odnosom čoveka prema Bogu.
Posebno mesto u pravoslavnom učenju ima praštanje neprijateljima. Hristos ne poziva samo na praštanje onima koji su nam bliski ili koji su se pokajali, već i onima koji nas svesno povređuju, klevetaju ili progone.
Takvo praštanje prevazilazi ljudsku logiku i moguće je jedino kroz veru i blagodat Božju. Neprijatelj u pravoslavnom shvatanju nije neko koga treba uništiti, već neko za koga se treba moliti, jer i on nosi u sebi ranu greha i otuđenosti od Boga.
Praštanjem neprijateljima čovek prekida lanac zla i osvete koji se prenosi iz srca u srce. On odbija da zlo nastavi da živi u njemu.
Pravoslavna crkva uči da mržnja prema neprijatelju ne šteti samo onome kome je upućena, već pre svega onome ko mrzi. Zato praštanje nije opravdavanje zla, niti poricanje nepravde, već predavanje suda Bogu, koji jedini vidi istinu i pravdu u punini.
Pravoslavna vera svedoči da bez praštanja nema istinskog hrišćanskog života, jer bez ljubavi prema neprijateljima nema ni potpune ljubavi prema Bogu.
O težini i ozbiljnosti ovog pitanja snažno svedoče reči starca Pajsija Svetogorca:
"Ako ne praštamo svojim neprijateljima, čak i da krv prolivamo za Hrista, odlazimo u pakao."
Pravoslavna mudrost podseća da se istinski oslonac ne traži u prolaznom, već u večnom, jer samo ono što je ukorenjeno u Bogu ne može biti iznevereno.
U pravoslavnom pogledu na život, rad nikada nije shvatan kao prokletstvo, već kao blagoslov i način da čovek učestvuje u Božijem promislu.
Bez Boga nema istinske pomoći, ističe arhimandrit Stefan.
Iskušenja skidaju iluziju samodovoljnosti i podsećaju čoveka da nije gospodar sopstvenog života, već biće koje zavisi od Božje milosti.
Sveti oci učili su da čovek ne može istinski voleti Gospoda ako ostaje ravnodušan prema nevolji drugoga.
Oprost ne znači zaboraviti sve što se dogodilo niti opravdati zlo koje je učinjeno, već osloboditi srce mržnje i prepustiti sud Bogu.
Sveta tajna ispovesti nije kazna, već dar- prilika za novi početak i mir sa Bogom.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.