BIO JE SAVETNIK I NASTAVNIK NAJUČENIJIH LJUDI SVOGA VREMENA: Slavimo Prepodobnog Antonija Velikog!
Skončao je u sto petoj godini života, ostavivši iza sebe čitavu vojsku učenika.
Članovi ove čestite porodice živeli su posvećeni Bogu sve do kraja svog života. Živeli su i upokojili se u Gospodu u V veku.
Srpska pravoslavna ckrva 8. februara slavi Prepodobne Ksenofonta i Mariju i sinove njihove Jovana i Arkadija.
Ksenofont i Marija su bili ugledni i bogati Carigrađani. Živeli su životom bogougodnim i svu pažnju su posvećivali hrišćanskom vaspitanju svojih sinova. Kada su im sinovi porasli, poslali su ih na školovanje u Virit (Bejrut). No, dogodilo se, da bura potopi lađu na kojoj su mladići bili.
"Promislom, pak Božjim, Jovan i Arkadije budu nekako spaseni i talasima izbačeni na obalu, ali na dva razna mesta, tako da svaki mišljaše za drugoga da je potonuo. Iz tuge jedan za drugim oni se oba zamonaše u dva razna manastira", piše u žitijama.
Sa druge strane, Ksenofont i Marija su mislili da su im se oba sina udavila. Posle dve godine, oni su, skrhani bolom, došli su u Jerusalim na poklonjenje svetinjama, gde se desilo pravo Božje čudo. Baš u vreme kad su oni stigli u grad, i Jovan i Arkadije došli su u Jerusalim.
Tamo, pomoću prozorljivosti jednoga duhovnika, sastala se najpre braća, a potom i roditelji s decom.
"Iz blagodarnosti prema Bogu, Ksenofont i Marija razdadu sve svoje imanje siromasima, a oni se oboje zamonaše. Dirljiva istorija ove četiri svete duše jasno pokazuje kako Gospod divno rukovodi sudbom onih, koji u Njega veruju; kako popušta na njih muku i žalost, da bi ih posle, još većma ojačane u veri, uveo u što veću radost."
Članovi ove čestite porodice živeli su posvećeni Bogu sve do kraja svog života. Živeli su i upokojili se u Gospodu u 5. veku.
Skončao je u sto petoj godini života, ostavivši iza sebe čitavu vojsku učenika.
Ne da se nije uplašio kada je ušao u "klinč" sa carem i patrijarhom, nego je istrajao do kraja u dokazivanju da su u Gospodu bile dve volje kao i dve prirode.
Čudesa svetog Klimenta su bezbrojna.
Kada je na dan pogreba svog muža Ksenija obukla njegovu odeću i tako krenula u pogrebnu povorku, rodbina i njeni prijatelji pomislili su da joj je smrt Andreja Fjodoroviča pomračila razum.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.
Presveta Bogorodica mu se, prema predanju, javila i utešila ga, a nakon stradanja njegovo telo ostalo je nepovređeno u vatri.
Ovaj praznik čuva sećanje na pronalazak svetinje na Golgoti, njeno odnošenje u Persiju i povratak u Jerusalim, uz priču o caru Irakliju koji je Krst poneo bosonog.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Nikitu po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Haritona Ispovednika. Katolička crkva obeležava Svetog Vjenceslava i Svetog Lovrenca Ruiza. Jevreji obeležavaju treći dan Sukota, a muslimani nemaju veći praznik.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao značaj brige o čoveku kao celovitoj ličnosti, posebno ukazavši na mesto molitve u zdravstvenim ustanovama.