BIO JE SAVETNIK I NASTAVNIK NAJUČENIJIH LJUDI SVOGA VREMENA: Slavimo Prepodobnog Antonija Velikog!
Skončao je u sto petoj godini života, ostavivši iza sebe čitavu vojsku učenika.
Članovi ove čestite porodice živeli su posvećeni Bogu sve do kraja svog života. Živeli su i upokojili se u Gospodu u V veku.
Srpska pravoslavna ckrva 8. februara slavi Prepodobne Ksenofonta i Mariju i sinove njihove Jovana i Arkadija.
Ksenofont i Marija su bili ugledni i bogati Carigrađani. Živeli su životom bogougodnim i svu pažnju su posvećivali hrišćanskom vaspitanju svojih sinova. Kada su im sinovi porasli, poslali su ih na školovanje u Virit (Bejrut). No, dogodilo se, da bura potopi lađu na kojoj su mladići bili.
"Promislom, pak Božjim, Jovan i Arkadije budu nekako spaseni i talasima izbačeni na obalu, ali na dva razna mesta, tako da svaki mišljaše za drugoga da je potonuo. Iz tuge jedan za drugim oni se oba zamonaše u dva razna manastira", piše u žitijama.
Sa druge strane, Ksenofont i Marija su mislili da su im se oba sina udavila. Posle dve godine, oni su, skrhani bolom, došli su u Jerusalim na poklonjenje svetinjama, gde se desilo pravo Božje čudo. Baš u vreme kad su oni stigli u grad, i Jovan i Arkadije došli su u Jerusalim.
Tamo, pomoću prozorljivosti jednoga duhovnika, sastala se najpre braća, a potom i roditelji s decom.
"Iz blagodarnosti prema Bogu, Ksenofont i Marija razdadu sve svoje imanje siromasima, a oni se oboje zamonaše. Dirljiva istorija ove četiri svete duše jasno pokazuje kako Gospod divno rukovodi sudbom onih, koji u Njega veruju; kako popušta na njih muku i žalost, da bi ih posle, još većma ojačane u veri, uveo u što veću radost."
Članovi ove čestite porodice živeli su posvećeni Bogu sve do kraja svog života. Živeli su i upokojili se u Gospodu u 5. veku.
Skončao je u sto petoj godini života, ostavivši iza sebe čitavu vojsku učenika.
Ne da se nije uplašio kada je ušao u "klinč" sa carem i patrijarhom, nego je istrajao do kraja u dokazivanju da su u Gospodu bile dve volje kao i dve prirode.
Čudesa svetog Klimenta su bezbrojna.
Kada je na dan pogreba svog muža Ksenija obukla njegovu odeću i tako krenula u pogrebnu povorku, rodbina i njeni prijatelji pomislili su da joj je smrt Andreja Fjodoroviča pomračila razum.
Iako je celog života bio slabog zdravlja, ipak je doživeo osamdesetu godinu.
Svetog Timoteja su mučki napali i ubili maskirani neznabošci.
Na pogrebu mu je bio i patrijarh jerusalimski Anastasije.
Toliko je uspeo očistiti svoj um od zlih pomisli i srce od zlih želja da ga je Bog obdario obilatim darom čudotvorstva.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Ksenofonta i Mariju po starom kalendaru i Svetog Teodora Stratilata po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Jeronima Emilijanija, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Grigorija Bogoslova po starom i Svetog Parfenija po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Blaženog papu Pija IX, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Iako je celog života bio slabog zdravlja, ipak je doživeo osamdesetu godinu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnu Kseniju Petrogradsku po starom i Svetog Fotija Velikog po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Pavla Mikija i drugove mučenike, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Sveštenik Bojan Krstanović ukazuje da kađenje nije puki običaj, već čin poštovanja i molitvenog odnosa prema Bogu i svetinji.
Jednostavna smesa, proverena mera i miris vanilije koji vraća u dane praznika, mrsnih ručkova i tihog porodičnog mira.
Jedna jevanđeljska misao, u tumačenju Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, postaje merilo unutrašnje iskrenosti i granica između ispovedanja i formalnosti.