OVO SU PRAVILA ZA MOLITVU KOJA ĆE SIGURNO BITI USLIŠENA! Starac Josif Isihasta otkiva na šta naročito treba obratiti pažnju!
Mnogi vernici suočavaju se s osećajem da njihove molitve ostaju neuslišene uprkos trudu, suzama i usrdnosti.
Nisu svaka tuga i svako ganuće znak duhovnog napretka.
U vremenu kada mnogi ljudi traže mir i utehu u veri, sve češće se govori o unutrašnjim stanjima koja čoveka prate tokom molitve. Vernici neretko svedoče o ganuću, suzama i posebnom osećaju koji ih obuzima dok se obraćaju Bogu, ali istovremeno postoje i pitanja kako razumeti takva iskustva i da li svake suze tokom molitve imaju isto značenje.
Duhovnici upozoravaju da osećanja koja čovek doživljava tokom molitve treba posmatrati sa rasuđivanjem, jer nisu svaka tuga i svako ganuće znak duhovnog napretka.
O tome je govorio iguman manastira Savina jeromonah Makarije odgovarajući na pitanja slušalaca emisije "Pitajte sveštenika" Radija "Svetigora".
Na pitanje kako protumačiti suze na i tokom molitve, otac Makarije je objasnio da se pravi smisao takvog iskustva prepoznaje kroz lični duhovni doživljaj.
- Trenutak kada um bude privučen blagodaću Duha Svetoga i kada se spusti u srce, prepoznaje se samo opitom. To je trenutak da osećaš da si ti ono što čitaš u molitvi što izaziva ganuće i suze. Samo Bog može da nas nauči molitvi, jer Duh diše gde hoće. Čovek treba da ostane na tome, da zaustavi taj trenutak i pusti Boga da dejstvuje u njemu - kazao je otac Makarije.
Govoreći dalje o suzama tokom molitve, upozorio je da njihovi uzroci ne moraju uvek biti duhovni.
- Povodi za suze mogu biti pogrešni, mogu biti i potvrda da nećemo da se pokajemo. Zato ih treba ispitivati i treba im verovati tek kad se očisti srce. Pazimo da ne padnemo u stanje tuge koja vodi u depresiju i uništava čoveka. Zato je potrebno mnogo molitve da bi se čovek spasio od demonskih zamki - rekao je iguman manastira Savina.
Mnogi vernici suočavaju se s osećajem da njihove molitve ostaju neuslišene uprkos trudu, suzama i usrdnosti. Pravoslavno učenje nas podseća da život nije dat da bismo ga u potpunosti razumeli, već da bismo ga živeli u veri, strpljenju i poslušanju. Tuga može biti opomena da je čovek izgubio unutrašnji mir, ali i prilika da ga ponovo pronađe. Čovek opterećen sopstvenim padovima i pogrešnim izborima često oseća nemoć da se vrati na pravi put.

OVO SU PRAVILA ZA MOLITVU KOJA ĆE SIGURNO BITI USLIŠENA! Starac Josif Isihasta otkiva na šta naročito treba obratiti pažnju!
OVAJ POSAO JE BOGU NAJMILIJI! Starac Tadej je govorio da ga zato od srca treba raditi!
KAKO PREVAZIĆI TUGU? Sveti Jefrem Sirin kaže da postoje tri načina, na vama je da izaberete koji vam "najviše leži"
KADA ŽIVOT POSTANE BREME KOJE PREVAZILAZI VAŠU SNAGU, SAMO OVO URADITE: Starac Emilijan o najboljem leku za slomljenu dušu
U besedi za 20. Subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto noć unutrašnjeg preispitivanja i iskrenog kajanja vodi oslobođenju i radosnom jutru.
Redžinald Tremblej, reditelj dokumentarnih filmova iz SAD, od 2020. godine živi na Krimu, gde je nedavno prihvatio pravoslavlje i započeo novi život.
U besedi za subotu 4. sedmice po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički naglašava da čovek ne stoji između svetlosti i tame, već pred jasnim izborom koji ne ostavlja prostor za kolebanje.
Kada se duhovna disciplina sudari sa užurbanošću jutra i iscrpljenošću večeri, rešenje ne dolazi iz strožeg pravila, već iz jednostavne misli koja, prema protojereju Andreju Tkačovu, vraća čoveka suštini vere i oslobađa ga krivice i sujete.
Posle dugog unutrašnjeg traganja i odluke koja je preokrenula njegov život, zamonašio se u Grčkoj i u manastirskom kompleksu Meteori primio čin đakona tokom svečane Liturgije, koja je privukla pažnju vernika i crkvene javnosti.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Docent Moskovske duhovne akademije objasnio je zbog čega pravoslavlje ne posmatra rad kao apsolutnu vrednost i zašto čovekov trud može biti i blagoslov i razlog za osudu.
Vladika Atanasije otkriva zbog čega se, kada dođe do ovakvog susreta praznika, ceo bogoslužbeni poredak prilagođava Vaskrsu.
U Patrijaršiji SPC potpisan je Memorandum o osnivanju Univerziteta koji će spojiti teološke studije sa medicinom, pravom, umetnošću i tehničkim naukama, dok je patrijarh srpski poručio da obrazovanje mora da oblikuje i čoveka, a ne samo stručnjaka.