Stari recept sa Kosova i Metohije vremenom je dobio posebnu verziju u beogradskim kuhinjama, pa je nastalo zasitno i mirisno jelo koje mnoge podseća na nedeljne ručkove, pun sto i ukuse kakvi se danas retko sreću.
Miris kapame nekada je u srpskim domovima značio da je nedelja stigla do svog najlepšeg dela, trenutka kada se porodica, posle liturgije, okuplja oko stola na kojem se puši toplo jelo spremljeno polako i sa pažnjom. Iako korene vuče sa Kosova i Metohije, gde se kapama tradicionalno kuva kao čorbasto jelo bogatog ukusa, beogradska verzija vremenom je postala nešto gušća, prilagođena gradskim kuhinjama i navikama domaćica koje su želele zasitan ručak za celu porodicu.
Spoj mekane jagnjetine, spanaća i blagih začina ostao je isti, jednostavan, domaćinski i utešan, baš kao mnoga jela koja su se prenosila iz generacije u generaciju uz priče, miris svežeg hleba i činiju kiselog mleka.
Sastojci
1 kg jagnjetine
1 kg spanaća
2 vezice mladog luka
1 glavica crnog luka
3 čena belog luka
1 kašika brašna
manja šoljica ulja
so
biber
aleva paprika
suvi začin
Meso isecite na komade srednje veličine i stavite na zagrejano ulje da se prži. Posolite i pržite sa svih strana. Dolivajte pomalo vode kako bi lepo omekšalo. Dinstajte na umerenoj temperaturi.
Spanać očistite, dobro operite i isecite na rezance. Mladi luk sa perima iseckajte. Proprženo meso privremeno izvadite iz masnoće, pa na njoj propržite luk, a zatim dodajte i spanać.
Vratite meso, pospite začinom, brašnom, alevom paprikom i seckanim belim lukom, pa dolijte malo vode. Ostavite da se sve krčka na tihoj temperaturi još neko vreme.
Od osnovnih sastojaka bez jaja i mleka, ova posna pogača spaja karamelizovani luk i kim u mekano, mirisno testo koje je jednostavno za pripremu, a dovoljno posebno da se pamti i u danima posta na ulju.
Jednostavno jelo od krompira, luka i pirinča, obogaćeno kobasicom, koje se sprema bez mnogo muke, a donosi pun domaći ukus i miris nedeljnog ručka kakav se nekada podrazumevao.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnomučenicu Paraskevu (Svetu Petku) Rimljanku po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Emilijan Ispovednik. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Dominika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Ruski svetitelj je upozoravao na stanje koje čoveka navodi da izgubi veru u Božiju milost, oproštaj i mogućnost da se posle svakog pada ponovo vrati na pravi put.
Posle smrti roditelja donela je odluku koja je obeležila čitav njen život - razdelila je celokupno porodično imanje siromašnima, odrekla se zemaljskog bogatstva i zamonašila se.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Ova puta iz južnjačke kuhinje osvaja jednostavnošću i posebnim načinom pripreme: testo se seče pre pečenja, a nekoliko domaćih sastojaka pretvara je u ukusan obrok za porodičnu trpezu.
Jednostavan ručak, kuvan bez žurbe i luksuza, postaje simbol povratka starinskoj trpezi i ukusu koji je hranio generacije u danima posta i svakodnevice.
Nekada je ovo jelo bilo čest ručak u domovima širom Balkana, a danas ga mnogi ponovo otkrivaju zbog jednostavne pripreme, kremastog ukusa i topline koju donosi na porodičnu trpezu.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Praznik Svetih prebilovačkih i ostalih hercegovačkih mučenika okupio je Crkvu i narod u selu koje je prošlo kroz najteža iskušenja 1941. godine, ali je iz pepela ponovo vaskrslo kao simbol vere, nade i nepokolebljivog pamćenja.