U trenucima kada se istorija lomi, a svakodnevica traži mir i smisao, nastaju priče koje se ne čuvaju samo u knjigama, već i u sećanju naroda. Tako se uz ime kneginje Milice Hrebeljanović, žene koja je posle Kosovskog boja preuzela upravljanje državom i sačuvala njen kontinuitet, vezuje i jedno neobično jelo. U njenoj ličnosti susreću se dostojanstvo nemanjićkog porekla, mudrost vladarke i tiha snaga pravoslavne vere, koja se podjednako ogleda i u velikim odlukama i u skromnoj trpezi.
Predanje kaže da je upravo na Kosovu i Metohiji nastala salata koja je kasnije ponela njeno ime, jednostavna, ali bogata ukusima, nalik vremenu iz kojeg je iznikla. Ova neobična, a opet jednostavna salata obavezno se nalazila kao prilog uz pečenja i na svečanim, prazničnim trpezama.
Sastojci
- 500 g kupusa
- 250 g cvekle
- 250 g korena celera
- 120 g paprike babure
- 120 g kiselih krastavaca
- 200 g kisele pavlake
- kašičica maslinovog ulja
- so i biber po ukusu
- limunov sok
- nekoliko kapi tabasko sosa
Priprema
Kupus sitno iseckajte na tanke trake. Celer i cveklu oljuštite, pa ih izrendajte na krupno rende. Potom u većoj posudi pomešajte kupus, cveklu i celer. Posolite i lagano izgnječite rukama kako bi povrće pustilo sok i omekšalo.
Dodajte sitno seckane kisele krastavce i papriku (krastavce prethodno ocedite od viška tečnosti). Zatim umešajte maslinovo ulje, malo limunovog soka i biber. Na kraju dodajte kiselu pavlaku i nekoliko kapi tabaska, pa sve dobro promešajte dok ne dobijete ujednačenu, kremastu salatu.
Pre serviranja, ostavite salatu u frižideru najmanje pola sata kako bi se ukusi lepo povezali. Služi se hladna, kao idealan prilog uz pečena jela.
Spora priprema u zemljanoj posudi donosi bogat ukus mesa i povrća, decenijama prisutan na ramazanskim soframa i porodičnim okupljanjima širom Bosne i regiona.
Jednostavan recept od nekoliko sastojaka donosi osećaj lakoće i vraća ravnotežu posle obilnih obroka, baš onako kako su to radile nekadašnje domaćice.
Od osnovnih sastojaka bez jaja i mleka, ova posna pogača spaja karamelizovani luk i kim u mekano, mirisno testo koje je jednostavno za pripremu, a dovoljno posebno da se pamti i u danima posta na ulju.
Recept koji se vekovima prenosi iz sveske u svesku čuva sećanje na vreme kada je jednostavno testo sa sirom bilo znak i običaja i domaće raskoši.