HAJDUČKI PASULJ NA POSNI NAČIN: Stari recept koji i danas puni kuću mirisom i okuplja porodicu oko šerpe
Jednostavan, zasitan i proveren recept iz domaće kuhinje pokazuje zašto je pasulj generacijama među najvoljenijim jelima.
Tradicionalna pita iz Prizrena, sa neobičnim spojem luka i oraha, donosi jednostavan, zasitan i autentičan obrok idealan za dane posta.
U vreme posta, kada se trpeza smiruje, a ukus traži meru i smisao, iz starih kuhinja carskog Prizrena ponovo izranja jelo koje ne traži mnogo, a daje sve. Grbava pita, neobičnog imena i još neobičnije kombinacije, vekovima je hranila porodice na Kosovu i Metohiji, spajajući jednostavne sastojke sa duboko ukorenjenim osećajem za post i meru.
U njenom mirisu susreću se orasi i luk, u ukusu toplina doma, a u načinu pripreme tiha mudrost koja se prenosila bez zapisa, s ruke na ruku. Danas, kada se sve brže zaboravlja nego što se pamti, ovaj starinski recept vraća nas onome što je trajalo - skromno, zasitno i dostojno posta.
• 500-600 g brašna
Za nadev izdinstajte luk na ulju sa malo soli. Kada omekša, pomešajte ga sa 150 grama oraha, biberom i tucanom paprikom.
Testo zamesite od vode, kvasca, malo soli i ulja, pa ostavite da odstoji deset minuta. Podelite ga na tri dela, svaki premažite uljem i pospite orasima. Postupak ponovite tri puta.
Razvijte kore oklagijom. Prvu stavite u tepsiju, poprskajte uljem i premažite polovinom pripremljenog nadeva. Ponovite postupak. Trećom korom pokrijte pitu, poprskajte uljem i pospite ostatkom oraha. Pecite na 200 stepeni.
Grbava pita podjednako prija i kada je topla i kada se ohladi.
Jednostavan, zasitan i proveren recept iz domaće kuhinje pokazuje zašto je pasulj generacijama među najvoljenijim jelima.
Jednostavna priprema i bogat ukus čine ih savršenim rešenjem za doručak ili večeru kada je potrebno nešto zasitno i domaće.
Bez mnogo truda i od sastojaka koje već imate u kući dobija se mekano i mirisno jelo, idealno za dane posta na ulju, kada je potrebna zasitna, a lagana trpeza
Savršen izbor za dane posta - mirisan i topao ručak koji okuplja porodicu oko stola
Jednostavno jelo od nekoliko sastojaka vekovima je bilo nezaobilazno tokom posta na ulju, a tajna punog ukusa krije se u načinu kuvanja i strpljivom krčkanju koje pasulju daje posebnu aromu.
U kombinaciji testa i krompira krije se priča o pravoslavnim običajima, porodičnim okupljanjima i toplini domaće kuhinje koja se prenosi s kolena na koleno.
Od osnovnih sastojaka bez jaja i mleka, ova posna pogača spaja karamelizovani luk i kim u mekano, mirisno testo koje je jednostavno za pripremu, a dovoljno posebno da se pamti i u danima posta na ulju.
Otkrijte recept iz starih vremena sa Kosova i Metohije, savršen za dane posta na ulju ili kao zasitan porodični obrok uz sveže pečene pogače.
Bez skupih namirnica i komplikovanih koraka, ovaj recept iz domaće kuhinje daje sočan rezultat koji se pamti i koji se, gotovo bez izuzetka, pojede do poslednje kocke već prvog dana.
Sočne pečurke punjene nadevom od tunjevine, uz miris belog vina, luka i začinskog bilja, pretvaraju nekoliko jednostavnih sastojaka u topao porodični obrok koji se lako priprema, a sa stola nestaje još brže.
Savremeni domaći recept, bez duge istorije, ali sa jasnom idejom deljenja, vraća tu simboliku u svakodnevicu - kroz toplo testo koje iz rerne ne odlazi samo na sto, već i preko praga.
Nekada su ga bake pravile kada u kući nije bilo mnogo namirnica, a danas se ovaj stari đuveč od punjenog krompira vraća na trpezu kao zasitan ručak koji spaja jednostavne sastojke, domaći ukus i duh pravoslavne porodične kuhinje.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Mnogi duhovnici govorili su da nijedna molitva ne ostavlja takav trag na čovekovu dušu kao iskreno čitanje psalama.
Patrijarh moskovski i sve Rusije poručio je da sveta braća Slovenima nisu donela samo pismo, već dostojanstvo, kulturu i mogućnost da Hrista čuju na svom jeziku u vreme kada su ih mnogi smatrali ljudima drugog reda.
Crkva Hrista Kralja u Morzmahejmu sada menja svoju namenu, dok prodaja ovog objekta otvara pitanje šta se dešava sa građevinama koje gube svoju prvobitnu ulogu i sve teže nalaze novu funkciju u lokalnim zajednicama.