Dok se približava Vaskrs, u mnogim domovima počinje isti razgovor - ne o veri, već o jajima. Naizgled bezazlena pitanja pretvaraju se u male porodične rasprave: da li se farba u četvrtak, petak ili subotu, da li je „pravilnije“ crveno ili šareno, gde ostaviti prvo jaje da čuva kuću… I svake godine, kao po nepisanom pravilu, odgovori nisu isti.
Zašto se svake godine sporimo oko istog pitanja
U pravoslavnoj tradiciji običaji imaju svoje mesto, ali nisu uvek strogo određeni. Otuda i razlike - neko se drži prakse da se jaja farbaju na Veliki četvrtak, neko na Veliki petak, po ugledu na Svetu Goru, dok ima i onih koji sve ostavljaju za Veliku subotu. Slično je i sa bojama: za jedne je nezamislivo bez lukovine, dok drugi biraju moderne nijanse iz prodavnice.
U toj buci saveta i „pravila“, često se izgubi ono što bi trebalo da bude najjednostavnije. Na to podseća sveštenik Ivan Cvetković, koji ukazuje da su dileme o jajima zapravo sporedne u odnosu na suštinu praznika:
- Svake godine pred Vaskrs u našem narodu se vodi ista debata: da li jaja treba farbati na Veliki četvrtak, na Veliki petak (kao što je to praksa na Svetoj gori) ili ipak na Veliku subotu? Da li je bolja lukovina ili kupovne boje? Odgovor je: potpuno je svejedno kada ćete ih ofarbati. Dok brinemo da li će boja dobro da se primi i hoće li jaja popucati, često nam promakne ono što je jedino zaista važno. Vaskrs nije isključivo praznik bogate trpeze, lepe kuhinje i dekoracija - Vaskrs je praznik Života i pobede nad smrću - itiće otac Ivan.
Sveštenik razbija dilemu koja se godinama prenosi
On dalje kaže:
- Uzalud su nam najlepše ofarbana jaja i pune korpe ako na dan Hristovog Vaskrsenja ostanemo kod kuće da spavamo, ako dođemo u crkvu samo na pet minuta „da upalimo sveću“ i odmah odemo ili ako propustimo Vaskršnju liturgiju. Najvažniji susret tog dana dešava se u susretu sa Vaskrslim Gospodom. Istinska radost praznika je kada pristupimo Svetoj čaši i pričestimo se Tajnama Hristovim.
Zato, ofarbajte jaja kada vam to obaveze dozvoljavaju i uživajte u toj predivnoj tradiciji. Ali, iznad svega - pripremite svoje srce za ono glavno”, istakao je otac Ivan, podelivši svoje mošljenje sa vernicima na društvenim mrežama..
I dok se rasprave o simbolici i običajima nastavljaju, stiže i jedno drugačije upozorenje - ovoga puta iz medicinskog ugla. Gastroenterolog Julija Slasten skreće pažnju da je važnije čime se jaja boje nego kada i koliko.
Nevidljiva opasnost iz kuhinje na koju retko ko misli
. Najbolji izbor za bojenje vaskršnjih jaja jesu prirodne boje, kao što su ljuske od crnog luka, kurkuma ili cvekla . izjavila je ona, naglašavajući da sa veštačkim bojama treba biti oprezan.
. Ako na ljusci postoje oštećenja, boja može prodreti unutra. Osim toga, dekorativni lakovi, markeri i sprej-boje sadrže rastvarače koji mogu prodreti čak i kroz neprimetne mikropukotine“, upozorila je doktorka, dodajući da se neprikladna boja može prepoznati po mirisu hemijske osnove ili rastvarača.
Posebno je istakla i da parafin za oslikavanje jaja ne sme sadržati mirise niti dodatke koji pri zagrevanju postaju toksični.
Tako se, između saveta sveštenika i upozorenja lekara, jasno ocrtava jedna jednostavna linija: običaji imaju svoju lepotu, ali nisu svrha sami sebi. Jaje može biti savršeno obojeno, ali ako iza toga ne stoji razumevanje praznika - ostaje samo dekoracija.
U vremenu kada se pažnja lako rasprši na detalje, možda je upravo Vaskrs prilika da se stvari ponovo slože na pravo mesto: tradicija u ruke, vera u srce, a suština iznad svega.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
Dok vernici pripremaju vaskršnje korpe za osvećenje, u hramove sve češće stižu i stvari bez duhovnog smisla, zaboravljajući šta zapravo treba prineti pred Vaskrs.
Grigorije S. Deboljski u svom delu "Dani bogosluženja (Knjiga o postu) Pravoslavne saborne istočne crkve" sažeo je tumačenja Svetih Otaca o Velikom postu i Strasnoj sedmici.
Od pranja nogu apostolima do ustanovljenja pričešća, ovaj dan nosi poruku smirenja i unutrašnjeg preobražaja, dok narodni običaji otkrivaju kako se vekovima pripremamo za najveći hrišćanski praznik.