Dok vernici pripremaju vaskršnje korpe za osvećenje, u hramove sve češće stižu i stvari bez duhovnog smisla, zaboravljajući šta zapravo treba prineti pred Vaskrs.
Velika subota nosi posebnu tišinu u kojoj se sabira sve što je prethodilo – post, odricanje, molitva. U toj tišini vernici dolaze u crkvu sa korpama da bi prineli ono što sveštenik treba da osvešti. Upravo u ovom običaju, koji na prvi pogled izgleda jednostavno, sve češće dolazi do nesporazuma.
Blagosiljanje vaskršnjih jaja i hrane na Veliku subotu jedan je od najprepoznatljivijih običaja uoči Vaskrsa. Korpama koje se unose u hram pridaje se gotovo porodična pažnja, jer u njima je ono što će sutradan biti podeljeno na prazničnoj trpezi. Ipak, sveštenici poslednjih godina primećuju neobičan trend, u korpama se pojavljuju predmeti koji nemaju nikakvu vezu sa verom.
Šta nikako ne treba nositi u crkvu na osvećenje hrane
- Krstimo se kad vidimo šta sve ljudi stave u korpu, od slatkiša do novca i nakita - priznaje jedan sveštenik, prenosi portal najzena.alo.rs. Nije problem u samim predmetima, već u poruci koju oni nose. Kada se u korpu ubace čokoladne figurice, plišane igračke ili čak novac, običaj prestaje da bude čin vere i postaje nesporazum između tradicije i savremenih navika.
Foto: Freepik
Sveštenici upozoravaju da u vaskršnju korpu ne treba stavljati on što nema duhovni smisao
Crkva jasno upozorava šta ne treba unositi u hram na osvećenje: slatkiše poput čokolada i bombona, tečnosti osim vode, čokoladne zeke i slične figurice, igračke, kao i novac i nakit. Verovanje da će osveštani predmeti doneti materijalnu sreću nema uporište u pravoslavnom učenju. Takva praksa, koliko god bila rasprostranjena, udaljava običaj od njegovog izvornog značenja.
Šta se stavlja u vaskršnju korpu i njihova simbolika
S druge strane, ono što se tradicionalno nalazi u vaskršnjoj korpi nije slučajno odabrano. Svaka namirnica ima svoje mesto i svoju simboliku: jaja označavaju novi život, hleb podseća na Hrista, meso simbolizuje radost posle posta, sir je znak zajedništva, ren podseća na stradanje, so simbolizuje trajnost i zaštitu, a voda izražava duhovno očišćenje.
Foto: Freepik
Sveštenici upozoravaju da u vaskršnju korpu ne treba stavljati on što nema duhovni smisao
Nekada su domaćice u korpe stavljale gotovo sve što je bilo spremljeno za praznik. Danas se običaj svodi na ono najvažnije, i upravo u toj jednostavnosti leži njegova snaga. Osveštana hrana je produžetak molitve za trpezom, trenutak kada se porodica okuplja ne samo oko prazničnog ručka, već i oko smisla samog praznika.
Suština nije u bogatoj korpi ili njenoj raskoši. Kako poručuju sveštenici, bolje je doneti malo, ali sa verom, nego mnogo, bez svesti o tome šta se zaista prinosi.
U vremenu kada običaji lako gube svoj sadržaj i postaju forma bez poruke, vaskršnja korpa ostaje podsetnik da vera ne traži mnogo, ali traži da ono što donosimo ima smisao i značenje.
Dok pravoslavci iščekuju silazak Blagodatnog ognja, pažnju dodatno privlače svedočanstva o njegovoj neobičnoj prirodi i strah da bi tok drevnog obreda mogao biti narušen.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
Višenedeljna neizvesnost okončana je dogovorom Jerusalimskog patrijarhata i izraelske policije - tradicionalne litije nema, a bogosluženja će biti, ali uz izmene.
Vernici svih generacija dobijaju priliku da zakorače u novi život po Hristovoj milosti - sveštenici pozivaju zainteresovane da se prijave do Velikog petka i pripreme sve što je potrebno za Svetu tajnu
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Metodija po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Jankit. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Tome apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Od hramova do krsnih slava u domovima, ovi znaci vere imaju duboku simboliku, ali Crkva upozorava na granicu između pobožnosti i narodnih verovanja koja se udaljavaju od njenog učenja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
U drevnoj svetinji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovom silasku u smrt kao pobedi nad najvećim neprijateljem čoveka, dok su vernici poneli snažnu poruku nade i utehe.
Dok vernici u hramove donose jaja i prazničnu hranu na osvećenje, Crkva čuva neobičan ritam ovog dana – između groba i vaskrsenja odvija se tihi događaj sa snažnom porukom hrišćanstva
Kada život postane pretežak i izgubi se osećaj smisla, pravoslavno predanje nudi drugačije viđenje: iskušenja nisu znak napuštanja, već put koji se kasnije otkriva kao vođenje kroz veru i istrajnost.
Na ulazu u manastir stoje uputstva koja nisu puka pravila ponašanja, već deo viševekovnog poretka Svete Gore. Zašto se određene navike ostavljaju pred kapijom Atosa i kakvu poruku Epistati upućuju poklonicima?
Od hramova do krsnih slava u domovima, ovi znaci vere imaju duboku simboliku, ali Crkva upozorava na granicu između pobožnosti i narodnih verovanja koja se udaljavaju od njenog učenja.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od brašna, kakaa, mineralne vode i nekoliko uobičajenih namirnica nastaje jednostavna poslastica koja se priprema bez mnogo truda, a ostaje vazdušasta, punog ukusa i prijatne voćne svežine.