Dok vernici pripremaju vaskršnje korpe za osvećenje, u hramove sve češće stižu i stvari bez duhovnog smisla, zaboravljajući šta zapravo treba prineti pred Vaskrs.
Velika subota nosi posebnu tišinu u kojoj se sabira sve što je prethodilo – post, odricanje, molitva. U toj tišini vernici dolaze u crkvu sa korpama da bi prineli ono što sveštenik treba da osvešti. Upravo u ovom običaju, koji na prvi pogled izgleda jednostavno, sve češće dolazi do nesporazuma.
Blagosiljanje vaskršnjih jaja i hrane na Veliku subotu jedan je od najprepoznatljivijih običaja uoči Vaskrsa. Korpama koje se unose u hram pridaje se gotovo porodična pažnja, jer u njima je ono što će sutradan biti podeljeno na prazničnoj trpezi. Ipak, sveštenici poslednjih godina primećuju neobičan trend, u korpama se pojavljuju predmeti koji nemaju nikakvu vezu sa verom.
Šta nikako ne treba nositi u crkvu na osvećenje hrane
- Krstimo se kad vidimo šta sve ljudi stave u korpu, od slatkiša do novca i nakita - priznaje jedan sveštenik, prenosi portal najzena.alo.rs. Nije problem u samim predmetima, već u poruci koju oni nose. Kada se u korpu ubace čokoladne figurice, plišane igračke ili čak novac, običaj prestaje da bude čin vere i postaje nesporazum između tradicije i savremenih navika.
Foto: Freepik
Sveštenici upozoravaju da u vaskršnju korpu ne treba stavljati on što nema duhovni smisao
Crkva jasno upozorava šta ne treba unositi u hram na osvećenje: slatkiše poput čokolada i bombona, tečnosti osim vode, čokoladne zeke i slične figurice, igračke, kao i novac i nakit. Verovanje da će osveštani predmeti doneti materijalnu sreću nema uporište u pravoslavnom učenju. Takva praksa, koliko god bila rasprostranjena, udaljava običaj od njegovog izvornog značenja.
Šta se stavlja u vaskršnju korpu i njihova simbolika
S druge strane, ono što se tradicionalno nalazi u vaskršnjoj korpi nije slučajno odabrano. Svaka namirnica ima svoje mesto i svoju simboliku: jaja označavaju novi život, hleb podseća na Hrista, meso simbolizuje radost posle posta, sir je znak zajedništva, ren podseća na stradanje, so simbolizuje trajnost i zaštitu, a voda izražava duhovno očišćenje.
Foto: Freepik
Sveštenici upozoravaju da u vaskršnju korpu ne treba stavljati on što nema duhovni smisao
Nekada su domaćice u korpe stavljale gotovo sve što je bilo spremljeno za praznik. Danas se običaj svodi na ono najvažnije, i upravo u toj jednostavnosti leži njegova snaga. Osveštana hrana je produžetak molitve za trpezom, trenutak kada se porodica okuplja ne samo oko prazničnog ručka, već i oko smisla samog praznika.
Suština nije u bogatoj korpi ili njenoj raskoši. Kako poručuju sveštenici, bolje je doneti malo, ali sa verom, nego mnogo, bez svesti o tome šta se zaista prinosi.
U vremenu kada običaji lako gube svoj sadržaj i postaju forma bez poruke, vaskršnja korpa ostaje podsetnik da vera ne traži mnogo, ali traži da ono što donosimo ima smisao i značenje.
Dok pravoslavci iščekuju silazak Blagodatnog ognja, pažnju dodatno privlače svedočanstva o njegovoj neobičnoj prirodi i strah da bi tok drevnog obreda mogao biti narušen.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
Višenedeljna neizvesnost okončana je dogovorom Jerusalimskog patrijarhata i izraelske policije - tradicionalne litije nema, a bogosluženja će biti, ali uz izmene.
Vernici svih generacija dobijaju priliku da zakorače u novi život po Hristovoj milosti - sveštenici pozivaju zainteresovane da se prijave do Velikog petka i pripreme sve što je potrebno za Svetu tajnu
Jedan od najznačajnijih ruskih duhovnika 19. veka ostavio je praktična uputstva o molitvi koja pomažu da se um umiri, pažnja zadrži i unutrašnji život usmeri ka Bogu.
Najpre su onesposobili video-nadzor, zatim provalili u prostorije crkvene opštine i odneli deo inventara, dok je policija brzo reagovala i identifikovala počinioce.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Zašto Spasovdan i Trojice svake godine „šetaju“ kroz kalendar, dok su Božić i Bogojavljenje zauvek vezani za isti datum? Odgovor leži u pravilima Crkve i računanju datuma Vaskrsa.
Jedan od najznačajnijih ruskih duhovnika 19. veka ostavio je praktična uputstva o molitvi koja pomažu da se um umiri, pažnja zadrži i unutrašnji život usmeri ka Bogu.
U besedi za ponedeljak šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da čovekov unutrašnji život ne miruje, već neprestano ide ka stvaranju ili ka raspadanju.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U besedi za ponedeljak šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da čovekov unutrašnji život ne miruje, već neprestano ide ka stvaranju ili ka raspadanju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu velikomučenicu Irinu po starom i Svetog mučenika Teodota i sedam mučenica po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Ivana I, pape, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Veliki duhovnik 20. veka govorio je o iskušenjima koja prete Crkvi i vernicima, upozoravajući da se put vere može sačuvati jedino duhovnom budnošću, molitvom i istrajnošću, uprkos pritiscima savremenog društva.