DANAS JE LAZAREVA SUBOTA! Slavimo pobedu života nad smrći i poslednje Isusovo čudo!
Lazareva subota, poznata i kao Vrbica, slavi se uvek u subotu neposredno pre Cveti, što znači da datum varira iz godine u godinu, zavisno od datuma Vaskrsa.
Obeležavanje Vrbice počinje odlaskom u hram, gde se okupljaju porodice sa decom.
Danas se obeležava Lazareva subota, u narodu poznata kao Vrbica, praznik koji zauzima posebno mesto u pravoslavnoj tradiciji, a koji se, između ostalog, smatra i dečjim praznikom - danom radosti, smeha i okupljanja najmlađih oko crkve.
Ovaj praznik posvećen je uspomeni na vaskrsenje Lazara, prijatelja Isusa Hrista, ali u narodnoj svesti Vrbica je pre svega dan ispunjen dečjom radošću.
- Vrbica je praznik koji se uvek slavi subotom, u šestoj nedelji posta, a posvećen je sećanju na vaskrsenje Lazara i ulazak Hrista u Jerusalim kojeg su dočekala deca. Zato se ovaj praznik zove još i Lazareva subota, i smatra se radosnim, dečijim praznikom - navedeno je na sajtu Eparhije šumadijske.
Još od najranijih vremena, upravo su deca u središtu ovog praznika, pa se i čitav način obeležavanja prilagođava njima i njihovoj nevinosti i radosti.
Obeležavanje Vrbice počinje odlaskom u hram, gde se okupljaju porodice sa decom. Dvorišta crkava tada postaju mesta posebne živosti - čuje se graja, smeh i zvonki zvuci malih zvončića koje deca nose oko vrata.
Upravo ti zvončići predstavljaju jedan od glavnih simbola praznika i znak su radosti, zbog čega se Vrbica i naziva dečjim praznikom.
Roditelji toga dana kupuju deci zvončiće, najčešće vezane za trobojnu traku, koje mališani sa ponosom nose. Njihovo zvonjenje daje prazniku poseban ton i simbolizuje radost zbog dolaska Hrista i pobede života nad smrću.
Pored zvončića, važan običaj jeste i branje vrbovih grančica. Od tih grančica prave se venčići koji se stavljaju na glavu ili oko vrata. Oni simbolizuju palmine grane kojima je narod dočekao Isusa Hrista prilikom ulaska u Jerusalim.
U nedostatku palmi, vrba je u našim krajevima preuzela tu simboliku, kao biljka koja među prvima oživljava u proleće i time svedoči o obnovi života.
Deca, sa venčićima na glavi i zvončićima oko vrata, postaju slika praznične radosti i živog sećanja na događaje koje Crkva tog dana proslavlja.
Ipak, mnogi se svake godine pitaju šta učiniti sa zvončićima nakon praznika, kao i sa onima koji su ostali od prethodnih godina. Da li ih treba čuvati ili jednostavno odložiti?
Odgovor na to daje veroučitelj Aleksandar Đurđević, koji kaže:
- Vrbica ili Lazareva subota je dan dečje radosti i kao simbol radosti upravo se koriste zvončići. Oni nisu sveti sami po sebi, a i nisu osvećeni, tako da ne pridajte neki preveliki značaj zvončićima. Na vama je šta ćete uraditi s njima, da li ćete ih sačuvati ili baciti. Govorio bih i o reciklaži, ali ne znam koliko je to zastupljeno. Jednostavno, ne opterećujte se...
Lazareva subota, poznata i kao Vrbica, slavi se uvek u subotu neposredno pre Cveti, što znači da datum varira iz godine u godinu, zavisno od datuma Vaskrsa. Uoči praznika Cveti, veruje se da devojke u narodnim nošnjama i venčićima na glavama donose sreću i zdravlje domaćinstvima, čuvajući simboliku plodnosti, prirode i duhovne obnove. Lazarovo vaskrsenje nosi duboko teološko značenje, kao predokus trijumfa života nad smrću, a Lazareva subota nas podseća na snagu Božje ljubavi i nade. Sa zvončićima oko vrata i vrbovim grančicama u rukama, stotine dece i vernika prošle su u molitvenom hodu do hrama Svetog Save, gde je vladika Petar služio bdenije uoči praznika Cveti — ulaska Gospodnjeg u Jerusalim. Budi deo Religija.rs zajednice.
DANAS JE LAZAREVA SUBOTA! Slavimo pobedu života nad smrći i poslednje Isusovo čudo!
KO SU DEVOJKE LAZARICE? Običaj na Lazarevu subotu koji spaja veru, plodnost i narodnu duhovnost
KO JE BIO LAZAR ČETVORODNEVNI, KOME JE POSVEĆEN DANAŠNJI PRAZNIK? Tajne Isusovog prijatelja čija mošti i danas isceljuju vernike
BEOGRAD OBASJAN DEČJOM RADOŠĆU I MOLITVAMA: Uz veličanstvenu litiju na Vrbicu, prestonica pretvorena u reku vere i ljubavi (FOTO)
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Vrba simbolizuje palmine grane kojima su hrišćani, među kojima je bilo i dosta dece, pozdravljali Spasitelja na ulasku u Jerusalim.
Vaskrsenje Lazarevo simbolizuje pobedu života nad smrću i predskazuje Vaskrsenje Isusa Hrista.
Lazareva subota zato predstavlja uvod u stradanja, ali i u konačnu pobedu - vaskrsenje.
Čudo u Vitaniji nije samo povratak jednog čoveka u život, već trenutak koji razotkriva snagu vere, dubinu ljudskog otpora istini i nagoveštava ono što će uslediti, ali i pitanje na koje ni najveći bogoslovi nisu dali konačan odgovor.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.