KOJA JE KRSNA SLAVA POGLAVARA SPC: Šta su slavili patrijarh Pavle i Irinej, a šta proslavlja patrijarh Porfirije
Jedna od glavnih odlika srpskog pravoslavlja, za koju ne zna ostali hrišćanski svet, jeste krsna slava.
Vaskrsenje Lazarevo simbolizuje pobedu života nad smrću i predskazuje Vaskrsenje Isusa Hrista.
Lazareva subota, u narodu poznata kao Vrbica, slavi se ove godine 4. aprila, kao dan radosnog praznika posvećenog deci i sećanju na to kada je Isus Hristos vaskrsao Lazara iz groba.
Vaskrsenje Lazarevo, poznato i kao Lazareva subota ili Vrbica, jeste pravoslavni praznik koji se obeležava u subotu neposredno pre Cveti, ulaska u Nedelju strasti koja vodi ka Vaskrsu.
Ovaj praznik je posvećen čudesnom događaju iz Novog zaveta, kada je Isus Hristos vaskrsao Lazara iz Vitanije, četiri dana nakon njegove smrti, što se nalazi u Jovanovom evanđelju.

Praznik se posebno obeležava u Pravoslavnoj crkvi sa velikom liturgijskom pažnjom i tradicijom.
To je dan radosti i nade, koji naglašava moć i milost Božiju.
Vrba je izabrana zbog svoje rasprostranjenosti u mnogim pravoslavnim zemljama, gde palme nisu dostupne. Osim toga, grančice vrbe blagosiljaju se u crkvi i nose kući kao simbol zaštite i blagoslova.
Lazareva Subota, poznata i kao Vrbica, slavi se uvek u subotu neposredno pre Cveti, što znači da datum varira iz godine u godinu, zavisno od datuma Vaskrsa.
Pošto se Vaskrs računa prema lunarnom kalendaru, tačan datum Lazareve Subote se menja svake godine. Generalno, Lazareva Subota pada šest dana pre Vaskrsa. Da bismo odredili tačan datum za određenu godinu, prvo moramo znati datum Vaskrsa za tu godinu, a zatim izračunati unazad šest dana.
Jedna od glavnih odlika srpskog pravoslavlja, za koju ne zna ostali hrišćanski svet, jeste krsna slava. Breber je teško ranjen prilikom rušenja novosadskog mosta, ali tom prilikom je doživeo i neverovatno iskustvo. Uoči praznika Cveti, veruje se da devojke u narodnim nošnjama i venčićima na glavama donose sreću i zdravlje domaćinstvima, čuvajući simboliku plodnosti, prirode i duhovne obnove. Sa zvončićima oko vrata i vrbovim grančicama u rukama, stotine dece i vernika prošle su u molitvenom hodu do hrama Svetog Save, gde je vladika Petar služio bdenije uoči praznika Cveti — ulaska Gospodnjeg u Jerusalim. Budi deo Religija.rs zajednice.
KOJA JE KRSNA SLAVA POGLAVARA SPC: Šta su slavili patrijarh Pavle i Irinej, a šta proslavlja patrijarh Porfirije
KAKO JE ZVONIMIRA BREBERA PRONAŠLA KRSNA SLAVA NA MOSTU SLOBODE 1999. GODINE: Neverovatna priča Novosađanina koja tera suze na oči
KO SU DEVOJKE LAZARICE? Običaj na Lazarevu subotu koji spaja veru, plodnost i narodnu duhovnost
BEOGRAD OBASJAN DEČJOM RADOŠĆU I MOLITVAMA: Uz veličanstvenu litiju na Vrbicu, prestonica pretvorena u reku vere i ljubavi (FOTO)
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Vrba simbolizuje palmine grane kojima su hrišćani, među kojima je bilo i dosta dece, pozdravljali Spasitelja na ulasku u Jerusalim.
Obeležavanje Vrbice počinje odlaskom u hram, gde se okupljaju porodice sa decom.
Lazareva subota zato predstavlja uvod u stradanja, ali i u konačnu pobedu - vaskrsenje.
Čudo u Vitaniji nije samo povratak jednog čoveka u život, već trenutak koji razotkriva snagu vere, dubinu ljudskog otpora istini i nagoveštava ono što će uslediti, ali i pitanje na koje ni najveći bogoslovi nisu dali konačan odgovor.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.