Iza pomeranja kroz kalendar stoji precizan spoj crkvenih odluka, lunarnog ciklusa i razlika između kalendarskih sistema, zbog čega se datum svake godine iznova određuje prema strogim pravilima utvrđenim još u 4. veku.
Svake godine ista nedoumica zašto Vaskrs "beži" kroz kalendar, čas u mart, čas duboko u april ili čak maj? Iako na prvi pogled deluje kao nepredvidiv praznik, datum Vaskrsa zapravo je rezultat preciznog sklada između crkvenih pravila, astronomije i nasleđa koje traje gotovo sedamnaest vekova.
- U središtu svega nalazi se odluka doneta na Prvom vaseljenskom saboru u Nikeji 325. godine, sazvanom zaslugom cara Konstantina Velikog. Tada je utvrđeno da Vaskrs, kao temelj hrišćanske vere, ne može biti vezan za fiksan datum, već mora pratiti dublji poredak, onaj koji povezuje zemaljski kalendar i nebeske pojave - navode iz Eparhije šumadijske.
Pravila koja ne menjaju vekovi
Saborska odluka postavila je četiri jasna uslova:
• Vaskrs se slavi posle prolećne ravnodnevice
• Slavi se prve nedelje posle punog meseca
• Ne poklapa se sa jevrejskom Pashom (14. nisan)
• Uvek pada u nedelju, dan Hristovog vaskrsenja
Tek kada se svi ovi uslovi ispune, određuje se tačan datum. Upravo zato Vaskrs nikada nije isti, jer ni priroda ne ponavlja iste cikluse na identičan način svake godine.
Foto: Freepik
Farbana jaja su jedan od simbola Vaskrsa
Nebo kao kalendar
U pozadini ove računice nalaze se dva ključna trenutka: prolećna ravnodnevica i pun mesec. Kako se ovi astronomski događaji pomeraju iz godine u godinu, tako se pomera i Vaskrs. Crkva ih, međutim, ne prati neposredno kroz savremena merenja, već kroz unapred utvrđene proračune zasnovane na tradiciji i matematici.
Jedan od tih sistema je takozvani Metonski ciklus, period od 19 godina u kome se faze Meseca gotovo u potpunosti ponavljaju. Zahvaljujući tom ciklusu, moguće je unapred izračunati raspored Vaskrsa kroz duži vremenski period.
Zašto se razlikuju pravoslavni i katolički datumi
Razlika koja često izaziva zabunu potiče iz dva kalendara:
• Pravoslavna crkva, uključujući i Srpsku, računa praznike po Julijanskom kalendaru
• Katolička crkva koristi Gregorijanski kalendar
Između ova dva sistema trenutno postoji razlika od 13 dana, što utiče i na određivanje ravnodnevice i punog meseca. Zbog toga pravoslavni Vaskrs najčešće dolazi kasnije, a ponekad se datumi poklope – što se smatra posebnom simbolikom jedinstva.
Datum Vaskrsa nije važan samo kao dan proslave. Od njega se računa čitav niz pokretnih praznika, početak Velikog posta, Vaznesenje (Spasovdan) i Duhovi. Tako jedan datum određuje ritam čitavog liturgijskog vremena.
Datumi pravoslavnog Vaskrsa i katoličkog Uskrsa do 2056. godine
Godina | Katolički | Pravoslavni
2026 | 5. april | 12. april
2027 | 28. mart | 2. maj
2028 | 16. april | 16. april
2029 | 1. april | 8. april
2030 | 21. april | 28. april
2031 | 13. april | 13. april
2032 | 28. mart | 2. maj
2033 | 17. april | 24. april
2034 | 9. april | 9. april
2035 | 25. mart | 29. april
2036 | 13. april | 20. april
2037 | 5. april | 5. april
2038 | 25. april | 25. april
2039 | 10. april | 17. april
2040 | 1. april | 6. maj
2041 | 21. april | 21. april
2042 | 6. april | 13. april
2043 | 29. mart | 3. maj
2044 | 17. april | 24. april
2045 | 9. april | 9. april
2046 | 25. mart | 29. april
2047 | 14. april | 21. april
2048 | 5. april | 5. april
2049 | 18. april | 25. april
2050 | 10. april | 17. april
2051 | 2. april | 7. maj
2052 | 21. april | 21. april
2053 | 6. april | 13. april
2054 | 29. mart | 3. maj
2055 | 18. april | 18. april
2056 | 2. april | 9. april
Iza promenljivog datuma Vaskrsa stoje pravila koja su opstala vekovima i koja povezuju veru, vaseljenu i vreme. Upravo ta pokretljivost datuma podseća da Vaskrs nije samo tačka u kalendaru, već događaj koji se uvek iznova iščekuje i doživljava, u ritmu koji nije ljudski proizvoljan, već duboko ukorenjen u poretku koji nadilazi svakodnevicu.
Sveštenstvo Jerusalimske patrijaršije nastavlja liturgiju iza zatvorenih vrata, dok vernici širom sveta iščekuju čudo Blagodatnog ognja uoči pravoslavnog Vaskrsa.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
Višenedeljna neizvesnost okončana je dogovorom Jerusalimskog patrijarhata i izraelske policije - tradicionalne litije nema, a bogosluženja će biti, ali uz izmene.
Autori pisma traže da poglavar Carigradske patrijaršije otkaže posetu Rilskom manastiru, navodeći primedbe na ekumenizam, Ukrajinu i međureligijski dijalog.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju po starom kalendaru, dok po novom slave Svetog Grigorija Jermenskog. Katolička crkva obeležava Svetog Jeronima. Jevreji obeležavaju peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Ovi dani smatraju se vremenom najveće radosti u hrišćanstvu, jer se proslavlja pobeda života nad smrću, odnosno vaskrsenje Hristovo, pa su i sahrane tome prilagođene.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju po starom kalendaru, dok po novom slave Svetog Grigorija Jermenskog. Katolička crkva obeležava Svetog Jeronima. Jevreji obeležavaju peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu velikomučenicu Jefimiju po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Kirijaka Otšelnika. Katolička crkva obeležava Svete arhanđele Mihajla, Gavrila i Rafaila. Jevreji obeležavaju četvrti dan Sukota, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.