Dok mnogi tragaju za savršenim bojama i modernim tehnikama, iz svetinje pored Golupca stiže podsećanje na način koji donosi i ukus i dugotrajnost, ali i pouku šta zapravo znači sačuvati tradiciju.
Pred Vaskrs, dok se domovi polako spremaju za najveći hrišćanski praznik, javlja se ista, tiha nedoumica koja ne traži brz odgovor: da li se prepustiti novim, šarenim tehnikama koje obećavaju savršene nijanse i neobične šare ili ostati veran starim načinima koji su odoleli vremenu. Nije to samo pitanje ukrasa, već i pitanje smisla - šta zapravo ostavljamo iza sebe.
Jer vaskršnje jaje nikada nije bilo samo lepo. Ono je oduvek svedočilo o trudu, strpljenju i veri. U njegovoj boji i načinu na koji je obojeno prepoznaje se ruka domaćice, ali i nasleđe koje joj je povereno.
Dilema koja se svake godine vraća: Moda ili ono što traje
Takva nit tradicije čuva se i u manastir Tumane, jednoj od naših najposećenijih srpskih svetinja, gde se i danas vaskršnja jaja farbaju onako kako su to činile generacije pre nas bez žurbe, bez prečica, ali s posebnom pažnjom.
Wikipedia
Manastir Tumane
Ljiljana Plećević, majka arhimandrita Dimitrija, igumana ove svetinje, o tom procesu govori jednostavno, ali upečatljivo:
- Napolju uberemo sve sezonske biljke: koprivu, maslačak i sve druge jestive biljke. Listiće biljaka stavljamo na jaja kao uzorke, a onda u najlon-čarape ređamo jaja. Noć pred farbanje jaja stavljamo opranu lukovinu u vodu da odstoji, kako bi boja iz lukovine prešla u vodu. Pre nego što spustimo jaja u šerpu sa lukovinom i vodom, dodajemo različite začine. Stavljamo dosta soli, bibera, lovora, majčine dušice i bosiljka i jaja kuvamo na tihoj vatri ceo dan - rekla je Ljiljana za blic.rs.
Zašto ova jaja traju duže i imaju puniji ukus
U kuvanju, koje traje satima, nema ničeg slučajnog. Svaki list, svaki začin i svaki pokret imaju svoju svrhu. Kako dalje objašnjava majka igumana Dimitrija, jaja kroz ljusku upijaju i mirise i ukuse začina, pa na jednostavan, gotovo zaboravljen način dobijaju puniji ukus.
Tatiana_Pink/Shutterstock
Ljiljana Plećević kaže da dodavanje začina i začinskog bilja u lukovinu - produžava rok trajanja i poboljšava ukus vaskršnjih jaja
- To je tradicija naših starih kafana, gde su kafedžije tako farbale jaja da ona duže mogu da stoje, a da ostanu jestiva. Uvek su posle Uskrsa u kafanama na stolovima stajala uskršnja jaja, koliko stolica, toliko jaja i, naravno, so, da bi svi gosti uz rakijicu mogli da pojedu i uskršnje jaje - podseća ona.
Prema njenim rečima, duže kuvanje, so i začini imaju i praktičnu ulogu – čuvaju jaja, produžavaju im trajanje i omogućavaju da ostanu upotrebljiva i danima posle praznika. Ali možda je važnije ono drugo: što čuvaju i sećanje na način života u kojem ništa nije bilo površno.
Zato dilema s početka i nije prava dilema. Nije pogrešno pokušati nešto novo, ali važno je zapitati se šta želimo da ostane iza nas, boja koja traje nekoliko dana ili trag koji će neko, godinama kasnije, prepoznati kao svoj.
Nutricionista objašnjava koje namirnice čuvaju snagu organizma, dok iguman Hrizostom otkriva kako bi trebalo da izgledaju obroci vikendom kada je po Tipiku dozvoljeno ulje.
Govoreći o ulozi Časnog Krsta u Vaskršnjem postu, službenik EUO Mitropolije crnogorsko-primorske poručio je da hrišćanski put podrazumeva odricanje, praštanje i smirenje – vrednosti koje savremeno društvo sve češće potiskuje.
Sveštenstvo Jerusalimske patrijaršije nastavlja liturgiju iza zatvorenih vrata, dok vernici širom sveta iščekuju čudo Blagodatnog ognja uoči pravoslavnog Vaskrsa.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Prirodna biljka koja se vekovima koristi u pravoslavlju daje posebnu nijansu i dubinu, a postupak pripreme i simbolika ove boje otkrivaju zašto se upravo ovakva jaja dele vernicima posle Vaskršnje liturgije.
Sveštenik Ruske pravoslavne crkve ukazuje na pogrešna verovanja, otkriva simboliku najvažnijih nijansi i objašnjava zašto pojedine tonove ipak treba zaobići
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.