Dok mnogi tragaju za savršenim bojama i modernim tehnikama, iz svetinje pored Golupca stiže podsećanje na način koji donosi i ukus i dugotrajnost, ali i pouku šta zapravo znači sačuvati tradiciju.
Pred Vaskrs, dok se domovi polako spremaju za najveći hrišćanski praznik, javlja se ista, tiha nedoumica koja ne traži brz odgovor: da li se prepustiti novim, šarenim tehnikama koje obećavaju savršene nijanse i neobične šare ili ostati veran starim načinima koji su odoleli vremenu. Nije to samo pitanje ukrasa, već i pitanje smisla - šta zapravo ostavljamo iza sebe.
Jer vaskršnje jaje nikada nije bilo samo lepo. Ono je oduvek svedočilo o trudu, strpljenju i veri. U njegovoj boji i načinu na koji je obojeno prepoznaje se ruka domaćice, ali i nasleđe koje joj je povereno.
Dilema koja se svake godine vraća: Moda ili ono što traje
Takva nit tradicije čuva se i u manastir Tumane, jednoj od naših najposećenijih srpskih svetinja, gde se i danas vaskršnja jaja farbaju onako kako su to činile generacije pre nas bez žurbe, bez prečica, ali s posebnom pažnjom.
Wikipedia
Manastir Tumane
Ljiljana Plećević, majka arhimandrita Dimitrija, igumana ove svetinje, o tom procesu govori jednostavno, ali upečatljivo:
- Napolju uberemo sve sezonske biljke: koprivu, maslačak i sve druge jestive biljke. Listiće biljaka stavljamo na jaja kao uzorke, a onda u najlon-čarape ređamo jaja. Noć pred farbanje jaja stavljamo opranu lukovinu u vodu da odstoji, kako bi boja iz lukovine prešla u vodu. Pre nego što spustimo jaja u šerpu sa lukovinom i vodom, dodajemo različite začine. Stavljamo dosta soli, bibera, lovora, majčine dušice i bosiljka i jaja kuvamo na tihoj vatri ceo dan - rekla je Ljiljana za blic.rs.
Zašto ova jaja traju duže i imaju puniji ukus
U kuvanju, koje traje satima, nema ničeg slučajnog. Svaki list, svaki začin i svaki pokret imaju svoju svrhu. Kako dalje objašnjava majka igumana Dimitrija, jaja kroz ljusku upijaju i mirise i ukuse začina, pa na jednostavan, gotovo zaboravljen način dobijaju puniji ukus.
Tatiana_Pink/Shutterstock
Ljiljana Plećević kaže da dodavanje začina i začinskog bilja u lukovinu - produžava rok trajanja i poboljšava ukus vaskršnjih jaja
- To je tradicija naših starih kafana, gde su kafedžije tako farbale jaja da ona duže mogu da stoje, a da ostanu jestiva. Uvek su posle Uskrsa u kafanama na stolovima stajala uskršnja jaja, koliko stolica, toliko jaja i, naravno, so, da bi svi gosti uz rakijicu mogli da pojedu i uskršnje jaje - podseća ona.
Prema njenim rečima, duže kuvanje, so i začini imaju i praktičnu ulogu – čuvaju jaja, produžavaju im trajanje i omogućavaju da ostanu upotrebljiva i danima posle praznika. Ali možda je važnije ono drugo: što čuvaju i sećanje na način života u kojem ništa nije bilo površno.
Zato dilema s početka i nije prava dilema. Nije pogrešno pokušati nešto novo, ali važno je zapitati se šta želimo da ostane iza nas, boja koja traje nekoliko dana ili trag koji će neko, godinama kasnije, prepoznati kao svoj.
Nutricionista objašnjava koje namirnice čuvaju snagu organizma, dok iguman Hrizostom otkriva kako bi trebalo da izgledaju obroci vikendom kada je po Tipiku dozvoljeno ulje.
Govoreći o ulozi Časnog Krsta u Vaskršnjem postu, službenik EUO Mitropolije crnogorsko-primorske poručio je da hrišćanski put podrazumeva odricanje, praštanje i smirenje – vrednosti koje savremeno društvo sve češće potiskuje.
Sveštenstvo Jerusalimske patrijaršije nastavlja liturgiju iza zatvorenih vrata, dok vernici širom sveta iščekuju čudo Blagodatnog ognja uoči pravoslavnog Vaskrsa.
Shiarhimandrit Zosima Sokur govori o značaju molitve, ispovesti, pričešća i duhovne pripreme pred Uspenje Presvete Bogorodice, podsećajući da uzdržanje nije samo pitanje hrane, već i pitanje promene života.
Otac Predrag kaže da je dugo verovao da će mu Bog na neki poseban način pokazati koja je devojka namenjena za njega, ali da mu je to, ipak, otkrio starac Tadej.
U besedi za subotu 11. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ogridski i Žički kroz reči proroka Isaije govori o nezahvalnosti, idolopoklonstvu i opasnosti udaljavanja od Gospoda, upućujući opomenu svakom verujućem čoveku.
Probajte čorbu od celera po receptu iz "Srbskog kuvara" jeromonaha Jeroteja Draganovića, pročitajte molitvu „Dostojno“ i duhovno se nadahnite poukom Svetog Pajsija Svetogorca.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Obretenje i prenos moštiju Svetog arhiđakona Stefana po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Uspenje Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava praznik Uznesenja Blažene Device Marije, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Prirodna biljka koja se vekovima koristi u pravoslavlju daje posebnu nijansu i dubinu, a postupak pripreme i simbolika ove boje otkrivaju zašto se upravo ovakva jaja dele vernicima posle Vaskršnje liturgije.
Shiarhimandrit Zosima Sokur govori o značaju molitve, ispovesti, pričešća i duhovne pripreme pred Uspenje Presvete Bogorodice, podsećajući da uzdržanje nije samo pitanje hrane, već i pitanje promene života.
Otac Predrag kaže da je dugo verovao da će mu Bog na neki poseban način pokazati koja je devojka namenjena za njega, ali da mu je to, ipak, otkrio starac Tadej.
U besedi za subotu 11. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ogridski i Žički kroz reči proroka Isaije govori o nezahvalnosti, idolopoklonstvu i opasnosti udaljavanja od Gospoda, upućujući opomenu svakom verujućem čoveku.
Probajte čorbu od celera po receptu iz "Srbskog kuvara" jeromonaha Jeroteja Draganovića, pročitajte molitvu „Dostojno“ i duhovno se nadahnite poukom Svetog Pajsija Svetogorca.
Posle novih tvrdnji o navodnom izdvajanju Boke Kotorske iz sastava Mitropolije crnogorsko-primorske, poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o celoj priči i upozorio na posledice širenja neproverenih informacija među pravoslavnim vernicima.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Iako traje samo dve nedelje, ovaj period donosi priliku da učvrstimo iskustvo stečeno tokom Petrovskog posta, prepoznamo sopstvene slabosti, zamislimo se nad prolaznošću života i otvorimo srce za istinsku duhovnu radost.