Dok mnogi tragaju za savršenim bojama i modernim tehnikama, iz svetinje pored Golupca stiže podsećanje na način koji donosi i ukus i dugotrajnost, ali i pouku šta zapravo znači sačuvati tradiciju.
Pred Vaskrs, dok se domovi polako spremaju za najveći hrišćanski praznik, javlja se ista, tiha nedoumica koja ne traži brz odgovor: da li se prepustiti novim, šarenim tehnikama koje obećavaju savršene nijanse i neobične šare ili ostati veran starim načinima koji su odoleli vremenu. Nije to samo pitanje ukrasa, već i pitanje smisla - šta zapravo ostavljamo iza sebe.
Jer vaskršnje jaje nikada nije bilo samo lepo. Ono je oduvek svedočilo o trudu, strpljenju i veri. U njegovoj boji i načinu na koji je obojeno prepoznaje se ruka domaćice, ali i nasleđe koje joj je povereno.
Dilema koja se svake godine vraća: Moda ili ono što traje
Takva nit tradicije čuva se i u manastir Tumane, jednoj od naših najposećenijih srpskih svetinja, gde se i danas vaskršnja jaja farbaju onako kako su to činile generacije pre nas bez žurbe, bez prečica, ali s posebnom pažnjom.
Wikipedia
Manastir Tumane
Ljiljana Plećević, majka arhimandrita Dimitrija, igumana ove svetinje, o tom procesu govori jednostavno, ali upečatljivo:
- Napolju uberemo sve sezonske biljke: koprivu, maslačak i sve druge jestive biljke. Listiće biljaka stavljamo na jaja kao uzorke, a onda u najlon-čarape ređamo jaja. Noć pred farbanje jaja stavljamo opranu lukovinu u vodu da odstoji, kako bi boja iz lukovine prešla u vodu. Pre nego što spustimo jaja u šerpu sa lukovinom i vodom, dodajemo različite začine. Stavljamo dosta soli, bibera, lovora, majčine dušice i bosiljka i jaja kuvamo na tihoj vatri ceo dan - rekla je Ljiljana za blic.rs.
Zašto ova jaja traju duže i imaju puniji ukus
U kuvanju, koje traje satima, nema ničeg slučajnog. Svaki list, svaki začin i svaki pokret imaju svoju svrhu. Kako dalje objašnjava majka igumana Dimitrija, jaja kroz ljusku upijaju i mirise i ukuse začina, pa na jednostavan, gotovo zaboravljen način dobijaju puniji ukus.
Tatiana_Pink/Shutterstock
Ljiljana Plećević kaže da dodavanje začina i začinskog bilja u lukovinu - produžava rok trajanja i poboljšava ukus vaskršnjih jaja
- To je tradicija naših starih kafana, gde su kafedžije tako farbale jaja da ona duže mogu da stoje, a da ostanu jestiva. Uvek su posle Uskrsa u kafanama na stolovima stajala uskršnja jaja, koliko stolica, toliko jaja i, naravno, so, da bi svi gosti uz rakijicu mogli da pojedu i uskršnje jaje - podseća ona.
Prema njenim rečima, duže kuvanje, so i začini imaju i praktičnu ulogu – čuvaju jaja, produžavaju im trajanje i omogućavaju da ostanu upotrebljiva i danima posle praznika. Ali možda je važnije ono drugo: što čuvaju i sećanje na način života u kojem ništa nije bilo površno.
Zato dilema s početka i nije prava dilema. Nije pogrešno pokušati nešto novo, ali važno je zapitati se šta želimo da ostane iza nas, boja koja traje nekoliko dana ili trag koji će neko, godinama kasnije, prepoznati kao svoj.
Nutricionista objašnjava koje namirnice čuvaju snagu organizma, dok iguman Hrizostom otkriva kako bi trebalo da izgledaju obroci vikendom kada je po Tipiku dozvoljeno ulje.
Govoreći o ulozi Časnog Krsta u Vaskršnjem postu, službenik EUO Mitropolije crnogorsko-primorske poručio je da hrišćanski put podrazumeva odricanje, praštanje i smirenje – vrednosti koje savremeno društvo sve češće potiskuje.
Sveštenstvo Jerusalimske patrijaršije nastavlja liturgiju iza zatvorenih vrata, dok vernici širom sveta iščekuju čudo Blagodatnog ognja uoči pravoslavnog Vaskrsa.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, protojerej-stavrofor dr Velibor Džomić, pozivajući se na dokumenta iz 2012. godine, tvrdi da Temeljni ugovor nije odstupio od stava blaženopočivšeg mitropolita crnogorsko-primorskog.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Leontija po starom i Svete besrebrenike Kozmu i Damjana po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Arona, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Prirodna biljka koja se vekovima koristi u pravoslavlju daje posebnu nijansu i dubinu, a postupak pripreme i simbolika ove boje otkrivaju zašto se upravo ovakva jaja dele vernicima posle Vaskršnje liturgije.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.