Narodni običaji su bogati, ali protojerej Aleksandar Šmeman objašnjava da suština vere nije u pravilima, već u onome što se menja u čoveku iznutra.
Postoji sedmica u toku Velikog posta kada se tišina ne prekida, ali postaje dublja. Kada se ne govori glasnije, ali se razume više. Ta nedelja počinje danas - Cvetna sedmica, poslednji korak pred događaje koji stoje u samom središtu hrišćanske vere.
Prvog dana Cvetne sedmice Crkva slavi Svetog Aleksija Čoveka Božjeg, koji je svesno ostavio bogatstvo, dom i ime da bi živeo kao nepoznat prosjak, u molitvi i potpunom predanju Bogu čak 34 godine. Njegov život ne zvuči kao priča iz prošlosti, već kao tiho pitanje savremenom čoveku: šta smo spremni da ostavimo zarad onoga što je zaista važno?
Zašto je milosrđe važnije od običaja
Narodno predanje kaže da u ponedeljak Cvetne sedmice treba dati milostinju svakome ko je zatraži. Ali Crkva ide dalje od običaja – milosrđe nije jednodnevna dužnost, već trajno stanje srca. Ne meri se danima, već spremnošću da u drugome prepoznamo bližnjeg, bez odlaganja i bez računice.
Kako sedmica odmiče, pogled vernika se sve jasnije usmerava ka događajima koji dolaze. U subotu, na praznik Vrbice ili Lazareve subote, u hramove se unose vrbove grančice. One se osveštavaju i nose kući, gde ostaju pored ikona kao znak radosti i nade. Taj praznik nosi uspomenu na vaskrsenje Lazara – događaj koji nije samo čudo, već najava nečega mnogo većeg.
U nedelju koja sledi, na Cveti, iako post traje, toga dana je dozvoljena riba – kao mali predah, ali i nagoveštaj radosti koja dolazi. To nije odstupanje od posta, već podsećanje da post nije sam sebi cilj, već put ka susretu.
Šta znači "danas" u bogosluženju i zašto to menja sve
Upravo o tom susretu piše Aleksandar Šmeman u knjizi "Veliki post", otkrivajući dublji smisao ove sedmice:
- Cela sedmica je u duhovnom meditiranju o predstojećem susretu Hrista i smrti – najpre u licu njegovog prijatelja Lazara, a zatim Hristovoj sopstvenoj smrti... Ona predstavlja približavanje onoga ‘Hristovog časa’ o kome je On tako često govorio...
wikipedia/Algoman
Protojerej Aleksandar Šmeman
Otac Aleksandar ne ostaje na opisu, već postavlja pitanje koje ne može da se zaobiđe: šta za nas znači to „danas“ koje Crkva stalno ponavlja u bogosluženju? Kada se peva „danas dolazi u Jerusalim“, da li je to samo sećanje ili nešto što se zaista događa?
- U proslavljanju događaja iz Hristovog života, Crkva veoma često, ako ne i uvek, transponuje prošlost u sadašnjost... Postavlja se pitanje: kakvo značenje ima ovo prenošenje događaja?
Odgovor koji se nazire nije intelektualni ukras niti puka emocija. To „danas“ znači da se događaji ne posmatraju sa distance, već da se u njih ulazi. Da se ne prisećamo, nego učestvujemo. Da Veliki post nije niz pravila, već put kojim se ide stvarno, lično i neponovljivo.
Cvetna sedmica zato nije samo uvod u završnicu posta. Ona je poziv na budnost. Na sabiranje. Na preispitivanje - ne spoljašnjeg, nego unutrašnjeg.
I odmah iza nje dolazi Stradalna sedmica, najtiši i najdublji deo crkvene godine. A na njenom kraju – Vaskrs, praznik koji ne dolazi kao iznenađenje, već kao odgovor na sve što je u ovim danima proživljeno.
Zato ova nedelja ne traži mnogo reči. Traži pažnju. I spremnost da ono „danas“ iz bogosluženja postane i naše lično - sada.
Govoreći o ulozi Časnog Krsta u Vaskršnjem postu, službenik EUO Mitropolije crnogorsko-primorske poručio je da hrišćanski put podrazumeva odricanje, praštanje i smirenje – vrednosti koje savremeno društvo sve češće potiskuje.
Sveštenstvo Jerusalimske patrijaršije nastavlja liturgiju iza zatvorenih vrata, dok vernici širom sveta iščekuju čudo Blagodatnog ognja uoči pravoslavnog Vaskrsa.
Dok pravoslavci iščekuju silazak Blagodatnog ognja, pažnju dodatno privlače svedočanstva o njegovoj neobičnoj prirodi i strah da bi tok drevnog obreda mogao biti narušen.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.
Milioni vernika širom pravoslavnog sveta čekaju da saznaju hoće li Blagodatni oganj zasvetleti dok sukobi u Jerusalimu prete da prekinu vekovne tradicije.
Bogosluženje ovog dana označava prelomni trenutak Velikog posta - vreme kada se pogled vernih sa ličnog pokajanja usmerava ka tajni Krsta i radosti Vaskrsenja, koja se sve jasnije nazire kako se praznik približava.
Od strogog uzdržanja na vodi do dana razrešenja na ribu – pred vernicima je vreme molitve, praštanja i unutrašnjeg preispitivanja; donosimo raspored po sedmicama, pravila ishrane i najvažnije duhovne smernice.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.
Ispod poda svetinje u Jerusalimu pronađeni su ostaci drevnog kamenoloma, uklesani grobovi i tragovi vrta, a svetogorski starac podseća na dublji smisao svetog znamenja koje je kroz vekove ostalo središte hrišćanske vere.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.