Narodni običaji su bogati, ali protojerej Aleksandar Šmeman objašnjava da suština vere nije u pravilima, već u onome što se menja u čoveku iznutra.
Postoji sedmica u toku Velikog posta kada se tišina ne prekida, ali postaje dublja. Kada se ne govori glasnije, ali se razume više. Ta nedelja počinje danas - Cvetna sedmica, poslednji korak pred događaje koji stoje u samom središtu hrišćanske vere.
Prvog dana Cvetne sedmice Crkva slavi Svetog Aleksija Čoveka Božjeg, koji je svesno ostavio bogatstvo, dom i ime da bi živeo kao nepoznat prosjak, u molitvi i potpunom predanju Bogu čak 34 godine. Njegov život ne zvuči kao priča iz prošlosti, već kao tiho pitanje savremenom čoveku: šta smo spremni da ostavimo zarad onoga što je zaista važno?
Zašto je milosrđe važnije od običaja
Narodno predanje kaže da u ponedeljak Cvetne sedmice treba dati milostinju svakome ko je zatraži. Ali Crkva ide dalje od običaja – milosrđe nije jednodnevna dužnost, već trajno stanje srca. Ne meri se danima, već spremnošću da u drugome prepoznamo bližnjeg, bez odlaganja i bez računice.
Kako sedmica odmiče, pogled vernika se sve jasnije usmerava ka događajima koji dolaze. U subotu, na praznik Vrbice ili Lazareve subote, u hramove se unose vrbove grančice. One se osveštavaju i nose kući, gde ostaju pored ikona kao znak radosti i nade. Taj praznik nosi uspomenu na vaskrsenje Lazara – događaj koji nije samo čudo, već najava nečega mnogo većeg.
U nedelju koja sledi, na Cveti, iako post traje, toga dana je dozvoljena riba – kao mali predah, ali i nagoveštaj radosti koja dolazi. To nije odstupanje od posta, već podsećanje da post nije sam sebi cilj, već put ka susretu.
Šta znači "danas" u bogosluženju i zašto to menja sve
Upravo o tom susretu piše Aleksandar Šmeman u knjizi "Veliki post", otkrivajući dublji smisao ove sedmice:
- Cela sedmica je u duhovnom meditiranju o predstojećem susretu Hrista i smrti – najpre u licu njegovog prijatelja Lazara, a zatim Hristovoj sopstvenoj smrti... Ona predstavlja približavanje onoga ‘Hristovog časa’ o kome je On tako često govorio...
wikipedia/Algoman
Protojerej Aleksandar Šmeman
Otac Aleksandar ne ostaje na opisu, već postavlja pitanje koje ne može da se zaobiđe: šta za nas znači to „danas“ koje Crkva stalno ponavlja u bogosluženju? Kada se peva „danas dolazi u Jerusalim“, da li je to samo sećanje ili nešto što se zaista događa?
- U proslavljanju događaja iz Hristovog života, Crkva veoma često, ako ne i uvek, transponuje prošlost u sadašnjost... Postavlja se pitanje: kakvo značenje ima ovo prenošenje događaja?
Odgovor koji se nazire nije intelektualni ukras niti puka emocija. To „danas“ znači da se događaji ne posmatraju sa distance, već da se u njih ulazi. Da se ne prisećamo, nego učestvujemo. Da Veliki post nije niz pravila, već put kojim se ide stvarno, lično i neponovljivo.
Cvetna sedmica zato nije samo uvod u završnicu posta. Ona je poziv na budnost. Na sabiranje. Na preispitivanje - ne spoljašnjeg, nego unutrašnjeg.
I odmah iza nje dolazi Stradalna sedmica, najtiši i najdublji deo crkvene godine. A na njenom kraju – Vaskrs, praznik koji ne dolazi kao iznenađenje, već kao odgovor na sve što je u ovim danima proživljeno.
Zato ova nedelja ne traži mnogo reči. Traži pažnju. I spremnost da ono „danas“ iz bogosluženja postane i naše lično - sada.
Govoreći o ulozi Časnog Krsta u Vaskršnjem postu, službenik EUO Mitropolije crnogorsko-primorske poručio je da hrišćanski put podrazumeva odricanje, praštanje i smirenje – vrednosti koje savremeno društvo sve češće potiskuje.
Sveštenstvo Jerusalimske patrijaršije nastavlja liturgiju iza zatvorenih vrata, dok vernici širom sveta iščekuju čudo Blagodatnog ognja uoči pravoslavnog Vaskrsa.
Dok pravoslavci iščekuju silazak Blagodatnog ognja, pažnju dodatno privlače svedočanstva o njegovoj neobičnoj prirodi i strah da bi tok drevnog obreda mogao biti narušen.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Tihona Amatuntskog po starom, odnosno Svete apostole Petra i Pavla po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava blagdan Svetih apostola Petra i Pavla, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznati veliki praznik.
Veliki duhovnik sa Svete Gore objasnio je da se promena ponašanja najmlađih ne traži samo u njihovim postupcima, već i u preispitivanju odraslih, jer iskreno pokajanje roditelja može doneti blagoslov celoj kući.
Tursko tužilaštvo tvrdi da su opštinski funkcioneri od pravoslavne crkvene fondacije, koja je po zakonu bila oslobođena plaćanja opštinskih taksi, tražili i uzeli gotovo tri miliona turskih lira za izdavanje dozvola.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Praznični ručak Narodne kuhinje okupio korisnike u porti hrama Vaznesenja Gospodnjeg na Klisi u Novom Sadu, uz podršku volontera i dobrotvora koji delima svedoče hrišćansku ljubav.
U paraklisu posvećenom Vaskrsenju Hristovom liturgiju su služili sveštenik Branislav Jocić, koordinator Verskog dobrotvornog starateljstva za pomoć porodici, i sveštenik Gligorije Marković, duhovnik paraklisa i Specijalne zatvorske bolnice
Nakon prazničnih bogosluženja na Kosovu i Metohiji, poglavar SPC dolazi u beogradski Hram Svetog Save, gde prisustvuje prazničnoj svečanosti ispunjenoj horskim izvođenjem, duhovnom porukom i blagoslovom koji je posebno obradovao najmlađe učesnike programa.
U hramovima širom SAD, uz vaskršnje liturgije, stotine katekumena primile su krštenje i prvi put pristupile pričešću, dok je episkop Čikaga i Srednjeg Zapada poručio da pravi put tek počinje i da se vera potvrđuje životom.
Veliki duhovnik sa Svete Gore objasnio je da se promena ponašanja najmlađih ne traži samo u njihovim postupcima, već i u preispitivanju odraslih, jer iskreno pokajanje roditelja može doneti blagoslov celoj kući.
Tursko tužilaštvo tvrdi da su opštinski funkcioneri od pravoslavne crkvene fondacije, koja je po zakonu bila oslobođena plaćanja opštinskih taksi, tražili i uzeli gotovo tri miliona turskih lira za izdavanje dozvola.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.