Dok su se u pravoslavnim hramovima širom vaseljene služile vaskršnje liturgije, u mnogim parohijama u Sjedinjenim Američkim Državama dogodilo se nešto što se ne viđa često: više od 1.100 katekumena primilo je Svetu tajnu krštenja i pristupilo Pravoslavnoj crkvi.
Ono što je ranije najavljivano, ovog puta dobilo je konkretan oblik. U Eparhiji srednjeg zapada Pravoslavne crkve u Americi vaskršnja bogosluženja bila su drugačija nego inače. Pored vernika koji redovno dolaze na liturgiju, u hramovima su stajali i oni koji su do tog dana bili na putu ka Crkvi, spremni da naprave poslednji korak.
Krštenja koja su trajala satima
U pojedinim parohijama krštenja su obavljana pre liturgije, negde neposredno nakon ponoćnog bogosluženja, a negde u nastavku jutarnje službe. Zbog velikog broja katekumena, obredi su trajali duže, ali bez žurbe i bez skraćivanja, kako bi svako krštenje bilo obavljeno kako dolikuje i u skladu sa crkvenim kanonima.
Sveštenici koji su učestvovali u ovim bogosluženjima navode da iza ovog broja stoje konkretni ljudi i njihove odluke. Neki su u Crkvu došli kroz lično traganje, neki preko prijatelja ili porodice, a ima i onih koji su se sa pravoslavljem susreli tek po dolasku u parohiju. Zajedničko im je to što su kroz pripremu već postali deo zajednice u koju su sada i zvanično ušli.
Nakon krštenja, novokršteni vernici prvi put su pristupili Svetoj tajni pričešća, čime su uključeni u pun liturgijski život Crkve. U više mesta zabeleženo je da su čitave porodice zajedno primile Svetu tajnu krštenja i prešle u pravoslavlje, što je dodatno obeležilo ovogodišnji praznik.
Poruka koja naglašava početak, a ne kraj
Povodom ovog događaja, episkop čikaški i srednjozapadni Danilo, arhijerej Pravoslavne crkve u Americi, uputio je poruku novokrštenima, koja je pročitana u parohijama Eparhije srednjeg zapada. Njegove reči nisu bile duge, ali su jasno postavile okvir onoga što krštenje znači:
- Dobro došli u svetlost Hristovu. Crkva vas prima kao svoje. Krštenje koje ste primili jeste početak vašeg života u veri. Pozvani ste da živite u veri, nadi i ljubavi, kao članovi Crkve.
U nastavku poruke, episkop podseća da Crkva ne gleda na broj, već na veru svakog čoveka koji joj pristupa, naglašavajući da je put koji sada počinje važniji od samog trenutka krštenja.
Ovogodišnji Vaskrs tako je u mnogim američkim parohijama ostao upamćen po nečemu što ne može da se svede na jednu vest ili broj. Za više od hiljadu ljudi to je bio dan kada su, posle duže pripreme, postali deo Crkve, ne simbolično, već stvarno i lično.
Sve više mladih u Sjedinjenim Državama okreće se drevnom crkvenom predanju, tražeći jasnoću učenja, duhovnu stabilnost i zajednicu koja nudi smisao umesto isprazne forme.
Nekadašnji basista benda Danzig Džoš Lejzi govori o ličnom slomu, godinama borbe sa zavisnošću i susretu s verom, koji ga je doveo do odluke da primi svetu tajnu krštenja u Pravoslavnoj crkvi.
Parohijani u Bozemanu primili su Svetu tajnu krštenja, dok je još petnaestoro započelo pripremu za ulazak u Pravoslavnu crkvu.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.