GDE GREŠIMO KAD SE SUSRETNEMO SA TEŠKIM ISKUŠENJIMA: Vladeta Jerotić kaže da od dva puta, mi biramo najčešće onaj sa TRAGIČNIM POSLEDICAMA!
Veliki je izazov pružen čoveku onim šta će on da učini sa patnjom i bolom, isticao je Jerotić.
Ono što tokom godine može ostati neprimećeno, u danima posta postaje vidljivo i bolno jasno.
U danima Vaskršnjeg posta, kada se verni narod uzdržava od telesnog i duhovnog rasipanja, čovek se češće nego inače suočava sa sobom. Post nije samo promena u ishrani, niti spoljašnji običaj koji se ispunjava radi reda, već vreme u kojem se razotkriva unutrašnje stanje čovekove duše.
Upravo tada, kada se utišaju svakodnevne navike i odlože mnoge utehe, na površinu izlaze slabosti koje su do tada možda bile prikrivene.
Mnogi svedoče da u ovom periodu dolazi do neobjašnjivih nemira, iskušenja i teškoća koje kao da se umnožavaju. Porodične nesuglasice, brige, umor, razočaranja ili unutrašnja kolebanja - sve to može izgledati kao prepreka na putu duhovnog života. Međutim, u svetlosti pravoslavnog učenja, takvi trenuci ne posmatraju se kao kazna, već kao prilika za duhovno buđenje i preispitivanje.

Post je, po rečima svetih otaca, vreme ogledanja duše. U tišini odricanja čovek počinje jasnije da vidi ono što ga udaljava od Boga - bilo da je to gordost, sujeta, zavisnost od tuđeg mišljenja ili preterana vezanost za materijalno.
Ono što tokom godine može ostati neprimećeno, u danima posta postaje vidljivo i bolno jasno. Upravo ta bol često biva prvi korak ka istinskom pokajanju.

Nije retkost da verni u ovom periodu osete težinu koja ih pritiska, kao i da se suoče sa sopstvenim slabostima na način na koji ranije nisu. Takva iskustva, iako neprijatna, imaju duboki smisao u duhovnom životu, jer vode ka trezvenosti i istini o sebi. Bez tog suočavanja, nema ni istinskog napretka, niti promene srca.
O tome govori i sveštenik Sergej Begijan, koji podseća vernike na smisao teškoća koje se javljaju u toku posta:
- Braćo i sestre, budite uvereni da ako svake godine tokom Vaskršnjeg posta doživljavate neke patnje, to znači da Bog ne želi da padnete u san greha. Svaka nova patnja nam otvara oči za još jedan neprijatan aspekt naše ličnosti, bilo da je to nedostatak vere, ili oslanjanje na ljude, ili ugađanje ljudima, ili srebroljublje, ili nešto drugo. Ponekad nam samo ekstremne okolnosti dozvoljavaju da u sebi vidimo greh koji nikada nismo mogli ni da zamislimo.
Veliki je izazov pružen čoveku onim šta će on da učini sa patnjom i bolom, isticao je Jerotić.
Patnja, koliko god teška bila, nije kraj, već prolaz ka nečemu višem.
Posebna pažnja tokom posta posvećuje se i odnosima među ljudima.
Predavanje u crkvi Svetog Spasa u Toploj pokazuje kako post, molitva i smirenje osnažuju dušu i pripremaju vernika za Veliku nedelju.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Ukupan fond stipendija iznosi 40.000.000,00 dinara.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Hrišćanski život ne podrazumeva odsustvo teškoća, već poverenje u Hrista i onda kada se čovek suočava sa nepravdom, gubicima i patnjom.
Veliki srpski duhovnik 20. veka govorio je o trenucima kada čovek više ne razume zašto mu se teškoće događaju i kako upravo tada može da sačuva poverenje u Gospoda.
U trenucima patnje mnogi se pitaju zbog čega ih je zadesila određena nesreća i da li je ona posledica njihovih grešaka.
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Prikupljena sredstva je iguman Vatopeda arhimandrit Jefrem ostavio na samovlasno raspolaganje patrijarhu Porfiriju.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.