GDE GREŠIMO KAD SE SUSRETNEMO SA TEŠKIM ISKUŠENJIMA: Vladeta Jerotić kaže da od dva puta, mi biramo najčešće onaj sa TRAGIČNIM POSLEDICAMA!
Veliki je izazov pružen čoveku onim šta će on da učini sa patnjom i bolom, isticao je Jerotić.
Ono što tokom godine može ostati neprimećeno, u danima posta postaje vidljivo i bolno jasno.
U danima Vaskršnjeg posta, kada se verni narod uzdržava od telesnog i duhovnog rasipanja, čovek se češće nego inače suočava sa sobom. Post nije samo promena u ishrani, niti spoljašnji običaj koji se ispunjava radi reda, već vreme u kojem se razotkriva unutrašnje stanje čovekove duše.
Upravo tada, kada se utišaju svakodnevne navike i odlože mnoge utehe, na površinu izlaze slabosti koje su do tada možda bile prikrivene.
Mnogi svedoče da u ovom periodu dolazi do neobjašnjivih nemira, iskušenja i teškoća koje kao da se umnožavaju. Porodične nesuglasice, brige, umor, razočaranja ili unutrašnja kolebanja - sve to može izgledati kao prepreka na putu duhovnog života. Međutim, u svetlosti pravoslavnog učenja, takvi trenuci ne posmatraju se kao kazna, već kao prilika za duhovno buđenje i preispitivanje.

Post je, po rečima svetih otaca, vreme ogledanja duše. U tišini odricanja čovek počinje jasnije da vidi ono što ga udaljava od Boga - bilo da je to gordost, sujeta, zavisnost od tuđeg mišljenja ili preterana vezanost za materijalno.
Ono što tokom godine može ostati neprimećeno, u danima posta postaje vidljivo i bolno jasno. Upravo ta bol često biva prvi korak ka istinskom pokajanju.

Nije retkost da verni u ovom periodu osete težinu koja ih pritiska, kao i da se suoče sa sopstvenim slabostima na način na koji ranije nisu. Takva iskustva, iako neprijatna, imaju duboki smisao u duhovnom životu, jer vode ka trezvenosti i istini o sebi. Bez tog suočavanja, nema ni istinskog napretka, niti promene srca.
O tome govori i sveštenik Sergej Begijan, koji podseća vernike na smisao teškoća koje se javljaju u toku posta:
- Braćo i sestre, budite uvereni da ako svake godine tokom Vaskršnjeg posta doživljavate neke patnje, to znači da Bog ne želi da padnete u san greha. Svaka nova patnja nam otvara oči za još jedan neprijatan aspekt naše ličnosti, bilo da je to nedostatak vere, ili oslanjanje na ljude, ili ugađanje ljudima, ili srebroljublje, ili nešto drugo. Ponekad nam samo ekstremne okolnosti dozvoljavaju da u sebi vidimo greh koji nikada nismo mogli ni da zamislimo.
Veliki je izazov pružen čoveku onim šta će on da učini sa patnjom i bolom, isticao je Jerotić.
Patnja, koliko god teška bila, nije kraj, već prolaz ka nečemu višem.
Posebna pažnja tokom posta posvećuje se i odnosima među ljudima.
Predavanje u crkvi Svetog Spasa u Toploj pokazuje kako post, molitva i smirenje osnažuju dušu i pripremaju vernika za Veliku nedelju.
Smrt Marije Belečiju i njene trinaestogodišnje ćerke Izabele potresla je Italiju, a opelo je otvorilo teško pitanje pravoslavnog odnosa prema grehu, odgovornosti i Božijem milosrđu.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.
U besedi za ponedeljak 5. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da svaka reč ima težinu pred Bogom i poziva hrišćane na čuvanje misli, govora i srca.
Probajte čorbu od sočiva po receptu iz Studenice, pročitajte molitvu Gospodu za oproštaj, zastupništvo i pomoć i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Vasilija Velikog.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Bolest podseća čoveka na njegovu prolaznost i krhkost, primoravajući ga da zastane i preispita svoj život.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.