SVAKO ISKUŠENJE IMA I SVOJ IZLAZ! Starac Jefrem Filotejski otkiva da Bog ni jedno breme ne daje slučajno
U tišini bola, rađa se snaga.
Veliki je izazov pružen čoveku onim šta će on da učini sa patnjom i bolom, isticao je Jerotić.
Svi se u životu, pre ili kasnije, susrećemo sa teškim situacijama – gubicima, bolestima, razočaranjima, unutrašnjim borbama. Takva stanja, koja na prvi pogled deluju kao nesreća ili nepravda, pravoslavlje prepoznaje kao iskušenja. Ona nisu bez razloga, niti bez smisla. Dopuštena su od Boga radi očvršćivanja vere, očišćenja duše i našeg duhovnog uzrastanja.
Iskušenja su, po učenju svetih otaca, deo puta spasenja. Kroz njih se čovek preispituje, usmerava ka Bogu i uči da ne traži oslonac u sebi, već u blagodati Božjoj. Patnja u tom svetlu nije kazna, već prilika da se srce smiri, da se vera očisti od sumnje, i da čovek izađe iz nevolje bogatiji za iskustvo koje vodi istinskom smirenju.
Onaj koji iskušenje prihvati sa trpljenjem i poverenjem u Božju promisao, ne izlazi iz njega slabiji, već dublji, mirniji i mudriji. Onaj, pak, koji ga dočeka s gorčinom i buntom, često ostaje zarobljen u unutrašnjem nemiru, ne razumevši svrhu bola.

Iako mnogi u patnji vide Božju kaznu, pravoslavlje nas uči da cilj iskušenja nije da nas unište, već da nas pročiste, da nas oslobode sebičnosti, gordosti i samovolje. U njima se ogleda ne Božja surovost, već njegova pedagogija – jer Gospod, kao što dobar lekar daje gorak lek, zna šta je čoveku potrebno za spasenje.
O ovoj temi govorio je i akademik Vladeta Jerotić, čuveni psihijatar, filozof, književnik, profesor na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu i član Srpske akademije nauka i umetnosti.
Govoreći o životnim krizama i iskušenjima, isticao je da se ljudi najčešće sa njima suočavaju na dva načina.
- Kada se nađe u krizi, čovek, skoro po pravilu, naslućuje dva načina kako da izađe iz krize. Jedan je način da iz nje što pre pobegne, izbegavajući po svaku cenu da sagleda i uzrok i posledice krize. Ovaj način je, nažalost, najčešći, ali sa posledicama koje su nedogledne i često tragične.
Drugi način, kome je svaki čovek u krizi takođe intimno sklon jeste da kroz razjašnjenje uzroka i očišćujuću patnju doživi nešto novo što ga može učiniti zrelijim, celovitijim, boljim kao čoveka.
- Tačno je da svaki čovek beži od patnje i bola, ali još je više tačno da je čovek biće patnje i bola, od kojih nijedan čovek ne može da pobegne. Veliki je izazov pružen čoveku onim šta će on da učini sa patnjom i bolom. Da li će da ih negira i porekne, da li će da ih proglasi besmislenim ili će u svakoj ozbiljnijoj krizi videti opomenu i šansu za svoje sazrevanje?
U tišini bola, rađa se snaga.
Iskušenja dolaze u raznim oblicima – kroz bolest, gubitke, nepravde, unutrašnje sumnje ili spoljašnje pritiske.
Blizina Božja se ne meri odsustvom bola, već prisustvom utehe i snage u njemu.
Smiren čovek ne prezire sebe, već se oslobađa gordosti, očekivanja i prava da uvek bude u pravu.
Put do mira vodi kroz smirenje, odricanje od sopstvene volje i prihvatanje Božje promisli, ma koliko ona delovala teško ili nerazumljivo.
U pravoslavlju se veruje da Bog nikada ne dopušta iskušenje koje je jače od čovekove snage.
U vremenu kada informacije dolaze sa svih strana, a očekivanja su sve veća, mnogi se osećaju izgubljeno i bez izlaza.
U besedi za utorak 6. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ističe da svaki bol ima skriveni smisao i da je iskušavanje vere dragocenije od zlata.
Veliki duhovnik 20. veka podseća da prava hrabrost i uspeh ne dolaze iz pohvala, već iz Božije milosti i sposobnosti da dete nauči da traži pomoć Boga u svakom koraku svog života.
U svojoj knjizi o unutrašnjem miru otac Simeon Kragiopulos ne nudi utehu, već put do slobode od nevidljivog pritiska koji vlada životom modernog čoveka.
Prevelika otvorenost, neumerena druženja i površni odnosi sa drugima mogu, kako uče duhovnici, lako narušiti bračnu harmoniju i uneti nemir u dom.
Grupa radikala iz Antife napala je okupljene, dok je policija jedva razdvojila sukobljene strane, a napadač iz ministarstva zdravlja pokušao je da sakrije lice maskom.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Kada voliš u Hristu, tada ne gledaš na tuđe slabosti, već vidiš u svakom čoveku lik Božiji.
Starinski recept koji se lako priprema, može se služiti i toplo i hladno, i svakom slavskom stolu dodaje posebnu domaću toplinu.
Pastorka Lena Miler u Berlinu održala je ceremoniju tokom koje je blagoslovila poligamni savez homoseksualaca, nazivajući ga "punovažnim savezom pred Bogom", a taj čin izazvao je duboku tugu u hrišćanskom svetu.