Na opelu protojereju-stavroforu Tomi Pavloviću, koji je decenijama služio u valjevskim hramovima, vernici su sa tugom i zahvalnošću svedočili o njegovoj dobroti, blagosti i osmehu koji je svima donosio mir i nadu u život večni.
Hram Pokrova Presvete Bogorodice u Valjevu bio je mali da primi sve one koji su se u nedelju, 5. oktobra 2025. godine, okupili da se pomole za dušu usnulog protojereja-stavrofora Tome Pavlovića. Tog dana, Valjevo se oprostilo od svog omiljenog prote – sveštenika koji je, kako kažu njegovi parohijani, umeo da unese radost u svako društvo i koji je u svako srce unosio mir, dobrotu i osmeh.
Foto: Eparhija valjevska
Opelo je služio vladika Isihije
Oproštaj u Hramu Pokrova Presvete Bogorodice
Opelo je služio episkop valjevski Isihije, uz sasluženje brojnih sveštenoslužitelja, dok su molitveno prisustvovali članovi porodice, rodbina, prijatelji i mnogobrojni vernici koji su oca Tomu voleli i poštovali.
Bio je to ispraćaj ispunjen tugom, ali i tihom radošću – onom jevanđeoskom radošću koja izvire iz vere u Vaskrsenje i život večni.
U ime braće sveštenika, od oca Tome se oprostio protonamesnik Darko Krunić, koji je sa dirljivom iskrenošću govorio o njegovom životu i služenju.
– Prota Toma će ostati upamćen kao čovek izrazite dobrote i razumevanja – rekao je otac Darko.
– Njegova razdraganost, smisao za humor, detinja radost i nezlobivost bili su blagoslov za sve koji su ga poznavali.
Sveštenik koji je voleo jednostavne radosti života
Otac Darko je podsetio da je otac Toma bio sveštenik koji je znao da voli obične životne radosti, razgovor sa ljudima, šalu, osmeh, toplu reč i iskrenu molitvu.
Za mnoge Valjevce bio je mnogo više od sveštenika – bio je prijatelj, brat, utešitelj i izvor vedrine.
Njegova blagost i vedrina bile su, kako svedoče svi koji su ga poznavali, dar Božiji kojim je obasjavao one oko sebe. I u trenucima bolesti, koju nije skrivao, otac Toma je ostao miran, nasmejan i predan volji Božijoj, do poslednjeg daha svedočeći da vera nije u rečima, već u življenju.
Foto: Eparhija valjevska
Valjevo se oprostilo od prote Tome Pavlovića
Ljubav prema Bogu jača od svakog stradanja
– Ne opraštamo se od oca Tome kao od nekoga ko je nestao, već ga predajemo Onome kome je čitavog života služio. Njegov zemaljski put se završio, ali njegov život u Hristu počinje – rekao je protonamesnik Krunić.
– Zablagodarimo Bogu svi mi koji smo imali priliku da poznajemo oca Tomu.
Za sve koji su ga poznavali, susret sa njim bio je susret sa radošću i smirenjem. Razgovarati sa njim, slušati njegove mudre pouke ili smejati se njegovim dosetkama – bilo je kao boraviti u senci Božijeg mira.
Otac Toma Pavlović ostavio je iza sebe dubok trag u srcima vernika i saboraca u svešteničkoj službi. Njegov osmeh, blagost i detinja iskrenost ostaju svedočanstvo o čoveku koji je, kroz svaku reč i svaki gest, širio ljubav Hristovu.
Jer, kako reče njegov saborac, otac Darko – sama ličnost oca Tome opominje nas da ne tugujemo, već da se radujemo što smo ga poznavali.
U prisustvu gradonačelnika i vernog naroda, praznik je obeležen liturgijom, slavskim kolačem i dodelom najvišeg crkvenog priznanja istaknutom pripadniku Vojske Srbije za izuzetnu saradnju Crkve i vojske.
Kako podvizi kosovskih mučenika i pouke Jevanđelja i danas osvetljavaju put u trenucima iskušenja i pozivaju na nepokolebljivu odanost i unutrašnju snagu.
U svečanom prijemu u Patrijaršiji, srpski patrijarh Porfirije poručio je novorukopoloženim đakonima da njihova služba nije samo čast, već i sveta odgovornost — da životom i delom svedoče Hrista i budu stubovi vere u savremenom svetu.
Nakon nasilnog prekida manifestacije „Dani srpske kulture“, Srpska pravoslavna crkva oštro je osudila čin mržnje i poručila da istinsko rodoljublje ne sme da se pretvori u netrpeljivost.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Na praznik Prepodobne Efrosinije i Prepodobnog Sergija Radonješkog u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu služena je zaupokojena liturgija za pokoj duše oca Ilije.
Patrijarh Porfirije služio opelo u hramu Uspenja Presvete Bogorodice, gde su se sabrili monasi, rodbina, prijatelji i građani da odaju poslednju počast voljenom pastiru Eparhije bačke.
Uz zvuke molitve i tišinu ispunjenu bolom, hiljade ljudi u ispratile su libanskog džez umetnika, sina legendarne pevačice Fejruz i jednog od najvećih muzičkih buntovnika arapskog sveta.
U svečanom prijemu u Patrijaršiji, srpski patrijarh Porfirije poručio je novorukopoloženim đakonima da njihova služba nije samo čast, već i sveta odgovornost — da životom i delom svedoče Hrista i budu stubovi vere u savremenom svetu.
Nakon nasilnog prekida manifestacije „Dani srpske kulture“, Srpska pravoslavna crkva oštro je osudila čin mržnje i poručila da istinsko rodoljublje ne sme da se pretvori u netrpeljivost.
U prisustvu velikog broja vernika i sveštenstva, mitropolit kruševački služio je čin velikog osvećenja novog hrama posvećenog Svetoj velikomučenici Nedelji, podignutog trudom i ljubavlju vernog naroda.
U Sabornom hramu Svete Trojice služena je svečana liturgija, prikazan film o istoriji Eparhije, predstavljeno kapitalno izdanje „Šematizam“, a ceo grad disao je u znaku molitve i zahvalnosti.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Jerej Srpske pravoslavne crkve poručio je da bolest nije kazna, već poziv na duhovno buđenje — i upozorio da savremeni čovek, u pokušaju da pobedi bol i smrt tehnologijom, gubi ono najvrednije: smisao, ljubav i veru.
U besedi za 22. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto je beg u pustinju više od udaljavanja od ljudi — to je put očišćenja duše, borba protiv strasti i trenutak kada čovek prestaje da služi sujeti.