Na opelu protojereju-stavroforu Tomi Pavloviću, koji je decenijama služio u valjevskim hramovima, vernici su sa tugom i zahvalnošću svedočili o njegovoj dobroti, blagosti i osmehu koji je svima donosio mir i nadu u život večni.
Hram Pokrova Presvete Bogorodice u Valjevu bio je mali da primi sve one koji su se u nedelju, 5. oktobra 2025. godine, okupili da se pomole za dušu usnulog protojereja-stavrofora Tome Pavlovića. Tog dana, Valjevo se oprostilo od svog omiljenog prote – sveštenika koji je, kako kažu njegovi parohijani, umeo da unese radost u svako društvo i koji je u svako srce unosio mir, dobrotu i osmeh.
Foto: Eparhija valjevska
Opelo je služio vladika Isihije
Oproštaj u Hramu Pokrova Presvete Bogorodice
Opelo je služio episkop valjevski Isihije, uz sasluženje brojnih sveštenoslužitelja, dok su molitveno prisustvovali članovi porodice, rodbina, prijatelji i mnogobrojni vernici koji su oca Tomu voleli i poštovali.
Bio je to ispraćaj ispunjen tugom, ali i tihom radošću – onom jevanđeoskom radošću koja izvire iz vere u Vaskrsenje i život večni.
U ime braće sveštenika, od oca Tome se oprostio protonamesnik Darko Krunić, koji je sa dirljivom iskrenošću govorio o njegovom životu i služenju.
– Prota Toma će ostati upamćen kao čovek izrazite dobrote i razumevanja – rekao je otac Darko.
– Njegova razdraganost, smisao za humor, detinja radost i nezlobivost bili su blagoslov za sve koji su ga poznavali.
Sveštenik koji je voleo jednostavne radosti života
Otac Darko je podsetio da je otac Toma bio sveštenik koji je znao da voli obične životne radosti, razgovor sa ljudima, šalu, osmeh, toplu reč i iskrenu molitvu.
Za mnoge Valjevce bio je mnogo više od sveštenika – bio je prijatelj, brat, utešitelj i izvor vedrine.
Njegova blagost i vedrina bile su, kako svedoče svi koji su ga poznavali, dar Božiji kojim je obasjavao one oko sebe. I u trenucima bolesti, koju nije skrivao, otac Toma je ostao miran, nasmejan i predan volji Božijoj, do poslednjeg daha svedočeći da vera nije u rečima, već u življenju.
Foto: Eparhija valjevska
Valjevo se oprostilo od prote Tome Pavlovića
Ljubav prema Bogu jača od svakog stradanja
– Ne opraštamo se od oca Tome kao od nekoga ko je nestao, već ga predajemo Onome kome je čitavog života služio. Njegov zemaljski put se završio, ali njegov život u Hristu počinje – rekao je protonamesnik Krunić.
– Zablagodarimo Bogu svi mi koji smo imali priliku da poznajemo oca Tomu.
Za sve koji su ga poznavali, susret sa njim bio je susret sa radošću i smirenjem. Razgovarati sa njim, slušati njegove mudre pouke ili smejati se njegovim dosetkama – bilo je kao boraviti u senci Božijeg mira.
Otac Toma Pavlović ostavio je iza sebe dubok trag u srcima vernika i saboraca u svešteničkoj službi. Njegov osmeh, blagost i detinja iskrenost ostaju svedočanstvo o čoveku koji je, kroz svaku reč i svaki gest, širio ljubav Hristovu.
Jer, kako reče njegov saborac, otac Darko – sama ličnost oca Tome opominje nas da ne tugujemo, već da se radujemo što smo ga poznavali.
U prisustvu gradonačelnika i vernog naroda, praznik je obeležen liturgijom, slavskim kolačem i dodelom najvišeg crkvenog priznanja istaknutom pripadniku Vojske Srbije za izuzetnu saradnju Crkve i vojske.
Kako podvizi kosovskih mučenika i pouke Jevanđelja i danas osvetljavaju put u trenucima iskušenja i pozivaju na nepokolebljivu odanost i unutrašnju snagu.
Većina vernog naroda misli da zna kako se ponašati, ali tokom velikih praznika, poput Vaskrsa, iznenadi ih koliko detalja propuštaju - od ulaska u hram do pričešća i blagoslova.
Priča o učeniku koji je bio uz Hrista, a potom otišao svojim putem otvara pitanje slobodne volje, slabosti i propuštene prilike za pokajanje, koje i danas izaziva nemir i preispitivanje.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
U hramu u kojem je godinama služio, sabrano sveštenstvo i mnoštvo vernika oprostili su se od oca Nenada i njegove supruge, dok se zajednica, u molitvi, suočava sa velikim gubitkom.
U manastiru Suvodol služeno je opelo dugogodišnjem nastojatelju kome su se vernici oprostili uz molitvu i sećanja na skroman i predan put koji je ostavio dubok trag u narodu i manastirskoj obitelji.
Episkopi Grčke pravoslavne crkve jasno ukazuju da spaljivanje mrtvih nije samo protiv tradicije, već negira teološki smisao života, smrti i nade u Vaskrsenje.
Nakon složene operacije u Istanbulu i nedelja neizvesnosti, paroh iz Pilice pokazao je kako izgleda kada ljubav prema bližnjem preraste u čin koji menja sudbinu, bez očekivanja priznanja i bez zadrške pred ličnim iskušenjem.
Svetinja koja se vekovima čuva u manastiru Vatoped biće doneta u prestonicu i nošena na čelu litije, dok će vernici potom imati priliku da joj se poklone u hramu Svetog Save.
U hramu u kojem je godinama služio, sabrano sveštenstvo i mnoštvo vernika oprostili su se od oca Nenada i njegove supruge, dok se zajednica, u molitvi, suočava sa velikim gubitkom.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Veliku sredu po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Dionizija Korintskog, dok Jevreji obeležavaju dane Pashe, a muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od neprekidnog pričanja i pohlepe do nedostatka vere - otac Dimitrije objasnio je kako molitva, disciplina i odlazak u crkvu mogu osloboditi dušu i doneti mir.
Nakon složene operacije u Istanbulu i nedelja neizvesnosti, paroh iz Pilice pokazao je kako izgleda kada ljubav prema bližnjem preraste u čin koji menja sudbinu, bez očekivanja priznanja i bez zadrške pred ličnim iskušenjem.