Na opelu protojereju-stavroforu Tomi Pavloviću, koji je decenijama služio u valjevskim hramovima, vernici su sa tugom i zahvalnošću svedočili o njegovoj dobroti, blagosti i osmehu koji je svima donosio mir i nadu u život večni.
Hram Pokrova Presvete Bogorodice u Valjevu bio je mali da primi sve one koji su se u nedelju, 5. oktobra 2025. godine, okupili da se pomole za dušu usnulog protojereja-stavrofora Tome Pavlovića. Tog dana, Valjevo se oprostilo od svog omiljenog prote – sveštenika koji je, kako kažu njegovi parohijani, umeo da unese radost u svako društvo i koji je u svako srce unosio mir, dobrotu i osmeh.
Foto: Eparhija valjevska
Opelo je služio vladika Isihije
Oproštaj u Hramu Pokrova Presvete Bogorodice
Opelo je služio episkop valjevski Isihije, uz sasluženje brojnih sveštenoslužitelja, dok su molitveno prisustvovali članovi porodice, rodbina, prijatelji i mnogobrojni vernici koji su oca Tomu voleli i poštovali.
Bio je to ispraćaj ispunjen tugom, ali i tihom radošću – onom jevanđeoskom radošću koja izvire iz vere u Vaskrsenje i život večni.
U ime braće sveštenika, od oca Tome se oprostio protonamesnik Darko Krunić, koji je sa dirljivom iskrenošću govorio o njegovom životu i služenju.
– Prota Toma će ostati upamćen kao čovek izrazite dobrote i razumevanja – rekao je otac Darko.
– Njegova razdraganost, smisao za humor, detinja radost i nezlobivost bili su blagoslov za sve koji su ga poznavali.
Sveštenik koji je voleo jednostavne radosti života
Otac Darko je podsetio da je otac Toma bio sveštenik koji je znao da voli obične životne radosti, razgovor sa ljudima, šalu, osmeh, toplu reč i iskrenu molitvu.
Za mnoge Valjevce bio je mnogo više od sveštenika – bio je prijatelj, brat, utešitelj i izvor vedrine.
Njegova blagost i vedrina bile su, kako svedoče svi koji su ga poznavali, dar Božiji kojim je obasjavao one oko sebe. I u trenucima bolesti, koju nije skrivao, otac Toma je ostao miran, nasmejan i predan volji Božijoj, do poslednjeg daha svedočeći da vera nije u rečima, već u življenju.
Foto: Eparhija valjevska
Valjevo se oprostilo od prote Tome Pavlovića
Ljubav prema Bogu jača od svakog stradanja
– Ne opraštamo se od oca Tome kao od nekoga ko je nestao, već ga predajemo Onome kome je čitavog života služio. Njegov zemaljski put se završio, ali njegov život u Hristu počinje – rekao je protonamesnik Krunić.
– Zablagodarimo Bogu svi mi koji smo imali priliku da poznajemo oca Tomu.
Za sve koji su ga poznavali, susret sa njim bio je susret sa radošću i smirenjem. Razgovarati sa njim, slušati njegove mudre pouke ili smejati se njegovim dosetkama – bilo je kao boraviti u senci Božijeg mira.
Otac Toma Pavlović ostavio je iza sebe dubok trag u srcima vernika i saboraca u svešteničkoj službi. Njegov osmeh, blagost i detinja iskrenost ostaju svedočanstvo o čoveku koji je, kroz svaku reč i svaki gest, širio ljubav Hristovu.
Jer, kako reče njegov saborac, otac Darko – sama ličnost oca Tome opominje nas da ne tugujemo, već da se radujemo što smo ga poznavali.
U prisustvu gradonačelnika i vernog naroda, praznik je obeležen liturgijom, slavskim kolačem i dodelom najvišeg crkvenog priznanja istaknutom pripadniku Vojske Srbije za izuzetnu saradnju Crkve i vojske.
Kako podvizi kosovskih mučenika i pouke Jevanđelja i danas osvetljavaju put u trenucima iskušenja i pozivaju na nepokolebljivu odanost i unutrašnju snagu.
U besedi za sredu 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o odgovornosti, roditeljstvu i dubokom smislu zajednice koju naziva velikom tajnom Božjom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog prepodobnog Nikitu Ispovednika po starom kalendaru, dok po novom kalendaru obeležavaju Svetog Timoteja. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Josipa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Umesto uobičajenog unutrašnjeg otpora, svetitelj opisuje neočekivan pristup i ukazuje da se izlaz ne nalazi u pojačanoj borbi, već u smirenju koje prekida napad i menja njegov pravac.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U hramu Preobraženja Gospodnjeg u Žabaru služeni su zaupokojena liturgija i opelo protojereju-stavroforu Milunu Aleksiću, svešteniku koji je ostavio dubok trag u životu vernog naroda i Eparhije šumadijske.
U Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom služeno je opelo monahinji Hristini (Rabrenović), koju su vernici pamtili po požrtvovanosti, molitvi i decenijama služenja bez želje za priznanjima.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Posle više od milion poklonika, brojnih tumačenja i optužbi u javnosti, Srpska pravoslavna crkva iznela je tri ključne činjenice o dolasku svetinje, ulozi manastira Vatopeda i prilozima vernika.
Na praznik Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, patrijarh srpski predvodio je svečanu arhijerejsku liturgiju i u besedi govorio o neprekidnoj molitvi, unutrašnjem miru i prisustvu Presvete Bogorodice u životu vernika.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Protojerej-stavrofor Vojislav Bilbija opisuje susret sa starcem na Svetoj gori, u kojem su bol, upozorenja i neobični događaji oblikovali jedno od najintenzivnijih sećanja u njegovom životu.
Jednostavan recept iz rerne koji spaja blage začine i pun ukus, idealan za dane posta na ulju i brz, zdrav obrok koji se lako uvodi u svakodnevnu trpezu.
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.