Na opelu protojereju-stavroforu Tomi Pavloviću, koji je decenijama služio u valjevskim hramovima, vernici su sa tugom i zahvalnošću svedočili o njegovoj dobroti, blagosti i osmehu koji je svima donosio mir i nadu u život večni.
Hram Pokrova Presvete Bogorodice u Valjevu bio je mali da primi sve one koji su se u nedelju, 5. oktobra 2025. godine, okupili da se pomole za dušu usnulog protojereja-stavrofora Tome Pavlovića. Tog dana, Valjevo se oprostilo od svog omiljenog prote – sveštenika koji je, kako kažu njegovi parohijani, umeo da unese radost u svako društvo i koji je u svako srce unosio mir, dobrotu i osmeh.
Foto: Eparhija valjevska
Opelo je služio vladika Isihije
Oproštaj u Hramu Pokrova Presvete Bogorodice
Opelo je služio episkop valjevski Isihije, uz sasluženje brojnih sveštenoslužitelja, dok su molitveno prisustvovali članovi porodice, rodbina, prijatelji i mnogobrojni vernici koji su oca Tomu voleli i poštovali.
Bio je to ispraćaj ispunjen tugom, ali i tihom radošću – onom jevanđeoskom radošću koja izvire iz vere u Vaskrsenje i život večni.
U ime braće sveštenika, od oca Tome se oprostio protonamesnik Darko Krunić, koji je sa dirljivom iskrenošću govorio o njegovom životu i služenju.
– Prota Toma će ostati upamćen kao čovek izrazite dobrote i razumevanja – rekao je otac Darko.
– Njegova razdraganost, smisao za humor, detinja radost i nezlobivost bili su blagoslov za sve koji su ga poznavali.
Sveštenik koji je voleo jednostavne radosti života
Otac Darko je podsetio da je otac Toma bio sveštenik koji je znao da voli obične životne radosti, razgovor sa ljudima, šalu, osmeh, toplu reč i iskrenu molitvu.
Za mnoge Valjevce bio je mnogo više od sveštenika – bio je prijatelj, brat, utešitelj i izvor vedrine.
Njegova blagost i vedrina bile su, kako svedoče svi koji su ga poznavali, dar Božiji kojim je obasjavao one oko sebe. I u trenucima bolesti, koju nije skrivao, otac Toma je ostao miran, nasmejan i predan volji Božijoj, do poslednjeg daha svedočeći da vera nije u rečima, već u življenju.
Foto: Eparhija valjevska
Valjevo se oprostilo od prote Tome Pavlovića
Ljubav prema Bogu jača od svakog stradanja
– Ne opraštamo se od oca Tome kao od nekoga ko je nestao, već ga predajemo Onome kome je čitavog života služio. Njegov zemaljski put se završio, ali njegov život u Hristu počinje – rekao je protonamesnik Krunić.
– Zablagodarimo Bogu svi mi koji smo imali priliku da poznajemo oca Tomu.
Za sve koji su ga poznavali, susret sa njim bio je susret sa radošću i smirenjem. Razgovarati sa njim, slušati njegove mudre pouke ili smejati se njegovim dosetkama – bilo je kao boraviti u senci Božijeg mira.
Otac Toma Pavlović ostavio je iza sebe dubok trag u srcima vernika i saboraca u svešteničkoj službi. Njegov osmeh, blagost i detinja iskrenost ostaju svedočanstvo o čoveku koji je, kroz svaku reč i svaki gest, širio ljubav Hristovu.
Jer, kako reče njegov saborac, otac Darko – sama ličnost oca Tome opominje nas da ne tugujemo, već da se radujemo što smo ga poznavali.
U prisustvu gradonačelnika i vernog naroda, praznik je obeležen liturgijom, slavskim kolačem i dodelom najvišeg crkvenog priznanja istaknutom pripadniku Vojske Srbije za izuzetnu saradnju Crkve i vojske.
Kako podvizi kosovskih mučenika i pouke Jevanđelja i danas osvetljavaju put u trenucima iskušenja i pozivaju na nepokolebljivu odanost i unutrašnju snagu.
Neka od najpoznatijih pravila vezanih za sahranu i period žalosti nemaju nikakvo hrišćansko uporište, a stručnjaci upozoravaju da sujeverje može dodatno otežati proces prihvatanja gubitka.
U besedi za sredu 15. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički povezuje Isaijino proročanstvo sa Ovaploćenjem i objašnjava kako se kroz Gospoda Isusa Hrista prepoznaje Onaj koji je govorio kroz proroke.
Otac Petar služio je trinaest godina pri Sabornoj crkvi Svetih apostola Petra i Pavla, a vest o njegovom upokojenju posebno je potresla nekadašnje parohijane koji su ga poznavali kao bliskog i poštovanog sveštenika.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
Govoreći nad odrom upokojene monahinje, arhiepiskop šumadijski podsetio je na njen podvig, šest i po decenija provedenih u monaškom činu i pozvao okupljene na molitvu, pokajanje i pripremu za susret sa Gospodom.
Mitropolit budimljansko-nikšićki besedio je o nekadašnjem komandantu Vojske Republike Srpske tokom pomena u Pivskom manastiru, što je ponovo otvorilo pitanje granica crkvene besede i verskih sloboda u Crnoj Gori.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio o njegovoj veri, poslednjim godinama života i teškom vremenu koje je obeležilo njegovu istorijsku ulogu, uz poruku o pokajanju, miru i međusobnom razumevanju.
Pouka kiparskog arhijereja govori o takvim trenucima: rasejanost, umor i osećaj da ništa ne dobijamo dok stojimo u hramu lako postanu opravdanje za ostanak kod kuće.
Mitropolit budimljansko-nikšićki besedio je o nekadašnjem komandantu Vojske Republike Srpske tokom pomena u Pivskom manastiru, što je ponovo otvorilo pitanje granica crkvene besede i verskih sloboda u Crnoj Gori.