ŠTA ČEKA ONE KOJI BEZ POKAJANJA PRISTUPE PRIČEŠĆU? Arhimandrit Naum o posledicama koje lede krv u žilama
U predanju Crkve postoji snažna slika nevidljivog sveta koji prati čoveka dok prilazi Svetoj čaši.
Pravoslavna duhovnost uči da milosrđe ima snagu da preobrazi i onoga koji prima i onoga koji daje.
Pravoslavna vera duboko je prožeta pozivom na milosrđe, saosećanje i pomaganje bližnjem. Milosrđe nije sporedna vrlina, već jedno od središnjih načela hrišćanskog života. Ono je put ljubavi, ali i svedočanstvo žive vere, jer vera bez dela je mrtva.
Ono nije samo dobra volja ili osećanje sažaljenja - to je konkretna, svesna odluka da se vidi bol drugog čoveka i da se na taj bol odgovori. Pravoslavna vera od čoveka ne traži savršenstvo, već saosećanje i otvoreno srce za bližnjeg.
Bog u pravoslavlju nije daleki sudija, već Otac koji nas uči ljubavi. A ljubav bez milosrđa ne postoji. Pravoslavni pogled na svet počiva na ideji da svaki čovek nosi u sebi lik Božiji. Zato, kad pomažemo siromašnima, mi ne činimo samo human gest - mi potvrđujemo veru da u svakom čoveku prepoznajemo Božje prisustvo.
Pravoslavna duhovnost uči da milosrđe ima snagu da preobrazi i onoga koji prima i onoga koji daje. To nije razmena između bogatog i siromašnog, već susret dve duše pred Bogom, u kome jedna drugoj donosi spasenje. Davati ne znači izgubiti, već učestvovati u Božijoj brizi za svet.
Bog ne traži veličinu darova, već njihovu dubinu. Nije važno koliko daješ, već da daješ iz srca, iskreno i bez proračuna. Milosrđe je, po pravoslavlju, način da se izađe iz sebe, iz svojih granica, i da se učestvuje u Božijem delu ljubavi. Ko ne zna da pokaže milost, ne može istinski da poznaje Boga, jer Bog jeste milost.
Svetitelji, monasi, starci i duhovnici uvek su naglašavali da je pomaganje siromašnima jedan od najsvetijih načina da se približimo Bogu.
Taj odnos sažet je u rečima Prepodobnog Serafima Virickog, koje ostaju kao putokaz svakome ko želi da živi po veri, a ne samo da je ispoveda:
- Ako imaš rublju u novčaniku, daj je siromašnima i nikada nećeš ostati bez novca. Daj bez žaljenja i Bog će te nagraditi! Ako se žališ i žališ, izgubićeš sve.
Najveća zabluda savremenog sveta jeste sigurnost u "novo sutra".
Bio je rok muzičar koji je tragao za smislom kroz različite filozofije i duhovne pravce, a danas je vladika Temistoklis i u Africi pomaže hiljadama ljudi gradeći škole, crkve i mesta nade za one kojima je pomoć najpotrebnija.
Gledajući tuđe imanje, položaj, ugled ili bogatstvo, mnogi zaboravljaju da svako nosi svoj krst, svoje borbe i svoj put pred Bogom.
Pravoslavna tradicija uči da je svaki dar koji čovek ima, bilo da je reč o novcu, znanju ili vremenu, dat sa razlogom.
U predanju Crkve postoji snažna slika nevidljivog sveta koji prati čoveka dok prilazi Svetoj čaši.
Savet svetitelja posebno je zahtevan za čoveka koji je doživeo nepravdu, jer traži da se pred Bogom pomoli upravo za onoga ko mu je naneo bol.
Otac Varsanufije je stradao u blizini Svetog Nikolajevskog hrama, dok su inok Grigorije i izbeglica Andrej Kirijenko sa teškim povredama prevezeni u bolnicu.
Na visokom prestolu ukazao mu se Gospod, dok su šestokrilni serafimi objavljivali Njegovu svetost, a vladika Nikolaj objašnjava šta je čoveku zaista dato da vidi.
Jedna neobična avantura naučila je Milicu da se ne plaši sujeverja, već da veruje Bogu i čini dobro.
Dok je trpeo stradanje, zahvaljivao je Bogu i ukoravao cara zbog njegovog neznaboštva.
Ono što ovu crkvu čini posebnom jeste veličanstveni drveni ikonostas iz 18. veka.
Bog nikad ljude ne ostavlje same, pogotovo u teškim iskušenjima.
Probajte boraniju po receptu iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije Rašić, pročitajte Drugu pokajnu molitvu Majci Božjoj i duhovno se nadahnite poukom Svetog Luke Krimskog.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Fotija i Anikitu po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Prenos moštiju Svetog apostola Vartolomeja. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ljudevita, dok muslimani obeležavaju Mevlud, a Jevreji nemaju univerzalno priznat praznik.
Svetitelj je upozoravao da preterano hvaljenje dece podstiče egoizam, a roditeljima savetovao da ih odmalena uče zahvalnosti, odgovornosti i smirenju.