Usred kanjona i netaknute prirode, stari manastir Uvac pruža putnicima i hodočasnicima nezaboravan spoj vere, istorije i duhovnog mira.
Na samoj granici opština Čajetina i Priboj, svega 25 kilometara jugozapadno od Zlatibora, smestio se manastir Uvac, svetinja koja vekovima odoleva zubu vremena i ljudskim nedaćama. Ovaj skriveni biser pravoslavlja, okružen netaknutom prirodom i kanjonom reke Uvac, nije lako pronaći, ali onima koji do njega stignu pruža neprocenjiv duhovni mir i osećaj dodira sa prošlošću.
RINA
Manastir Uvac
Istorija manastira Uvac – vera i tradicija vekovima
Istorijski izvori svedoče da je manastir Uvac izgrađen u 13. veku, verovatno kao duhovna brana bogumilskoj jeresi i nadirućem islamu. Iako ime prvog ktitora ostaje nepoznato, crkvena knjiga iz 1622. godine potvrđuje da je manastir posvećen Rođenju Presvete Bogorodice, a narodna predanja vezuju ga za zadužbinu Nemanjića.
– Od kad znamo za sebe, znamo i za ovaj manastir. To je naša svetinja koja nam pruža duhovni mir. Bio je rušen i spaljivan, ali se uvek dizao kao feniks iz pepela. U neka davna vremena, kako su pričali naši preci, manastir Uvac bio je od suštinskog značaja za opstanak Srba u ovom kraju, priča jedan od meštana sela Stublo, u čijoj blizini se svetinja nalazi – kaže jedan od meštana, prenosi agencija Rina.
RINA
Jelej u manastirskom hramu
Obnova i novi život svetinje
Posle dugog perioda zapuštenosti, manastir je obnovljen početkom devedesetih godina zahvaljujući istraživanjima i radu Narodnog muzeja iz Užica. Tada su sagrađeni i osveštani crkva i konak, a kompleks je stavljen pod zaštitu države. Posebno značenje ovom mestu donosi obnova iz 1995. godine, na Malu Gospojinu, kada je manastir Uvac posle gotovo tri veka ponovo oživeo.
RINA
Porta manastura Uvac
Prirodna lepota i hodočasnički doživljaj
Danas manastir pripada Eparhiji žičkoj i privlači posetioce ne samo svojom duhovnom snagom, već i izuzetnom prirodnom lepotom. Nestvarni krajolici kanjona reke Uvac i okoline stvaraju poseban doživljaj za sve putnike namernike.
– Ovde i danas možete videti divlju vinovu lozu, za koju se tvrdi da je rasla još u doba starog manastira. Ovuda prolaze samo putnici namernici, tokom letnjih meseci ima dosta posetilaca, a zimi je mirnije. Nama meštanima je velika sreća i čast što živimo u blizini ovakve svetinje*, dodaje naš sagovornik.
Manastir Uvac ostaje živa uspomena na vekovne borbe i veru, simbol trajanja pravoslavlja i svetinje koja, i nakon vekova, i dalje pruža utočište duši, inspirišući svakog hodočasnika da u srcu ponese duh prošlih generacija i neprocenjivu lepotu vere i prirode.
Bratstvo ove nemanjićke svetinje tvrdi da mitropolit žički pokušava da komercijalizuje manastir, dok mitropolit Justin ističe da postupa u skladu sa crkvenim pravilima. Vernici sa zabrinutošću prate razvoj situacije.
Na dan kada Crkva slavi Prenos moštiju Svetog Nikolaja, manastir Ježevica zasijao je u punom liturgijskom sjaju — uz svetu liturgiju koju je služio vladika Justin, osvećenje novih ikona i molitveno sabranje kao svedočanstvo žive vere.
U besedi za utorak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o granicama ljudskog saznanja i upozorava da se Božja istina prima čistim i smirenim srcem.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Začeće Svetog Jovana Preteče i Krstitelja po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog apostola Tomu. Katolička crkva obeležava Svetog Bruna, Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Tokom proslave u zadužbini Nemanjića, mitropolit žički Justin služio je svetu arhijerejsku liturgiju. Ovaj svečani trenutak u sebi nosi poruku o duhovnoj povezanosti i značaju zajedništva među ljudima, ističući važnost vere u svakodnevnom životu.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Iz crkvenog vrha oštro su reagovali na javne prozivke, deo tvrdnji ocenili kao "potpuno neutemeljene i zlonamerne", a osvrnuli su se i na događaje iz 2020. i aferu "udar".