Od pastirice iz Lorene do zapovednice vojske i svetiteljke Rimokatoličke crkve, njen život ostaje jedno od najdramatičnijih svedočanstava spoja duhovnog uverenja i istorijskih preokreta u Evropi 15. veka
Katolička crkva danas, 30. maja, obeležava praznik Svete Jovanke Orleanke (Svete Ivane Orleanske), jedne od najpoznatijih i najznačajnijih ličnosti hrišćanske i evropske istorije. Njena životna priča, isprepletana verom, ratnim zbivanjima i velikim istorijskim preokretima, i danas se smatra snažnim simbolom duhovne postojanosti i francuskog identiteta.
Jovanka Orleanka, poznata i kao Ivana Arška ili „Djeva Orleanska“, rođena je kao Žan d’Ark 6. januara 1412. godine u selu Domremi u oblasti Lorene. Poticala je iz skromne seoske porodice, a detinjstvo je provela čuvajući stoku kao pastirica. Još u ranoj mladosti, prema crkvenom predanju, imala je duboka duhovna iskustva. Godine 1424. doživela je viziju u kojoj su joj se, kako je verovala, ukazali arhanđel Sveti Mihailo, kao i svete mučenice Katarina i Margareta. Poruka koju je tada, prema njenim rečima, primila, odredila je ceo njen život – poziv da oslobodi Francusku od engleske vlasti tokom Stogodišnjeg rata.
Vizija koja je promenila istoriju
Godine 1428. zatražila je da bude primljena kod francuskog prestolonaslednika, budućeg kralja Karla VII. Iako ga nikada ranije nije videla, prema predanju ga je prepoznala među prisutnima. Nije poznato o čemu su razgovarali, ali se taj susret smatra prelomnim trenutkom u njenom životu. Nakon tog razgovora, Jovanka napušta dvor kao zapovednica jedne jedinice francuske vojske.
Oklopljena u belom oklopu, jašući konja i sa imenom Isusa i Marije na usnama, staje na čelo francuskih trupa. Njeno prisustvo, ali i odlučnost, kao i vojna veština, iznenadili su tadašnje vojnike i zapovednike. Ubrzo postiže značajne uspehe: 1429. godine oslobađa Orlean, pobeđuje engleske snage kod Pataja i omogućava da prestolonaslednik bude krunisan u Remsu. Iste godine kralj joj dodeljuje plemićku titulu, zajedno sa njenom porodicom.
Pad, suđenje i mesto u istoriji
Međutim, ratni preokreti dovode do njenog pada. Godine 1430. biva uhvaćena u burgundskoj zasedi kod Kompjenja i potom predana Englezima za otkupninu od 10.000 franaka. Crkveni sud, kojim je upravljao biskup naklonjen Englezima, optužuje je za krivoverstvo. Nakon dugog i teškog suđenja, osuđena je na smrt i spaljena kao veštica 30. maja 1431. godine u Ruanu, u Normandiji. Prema predanju, do poslednjeg trenutka izgovarala je ime Isusa.
Njena rehabilitacija usledila je 1456. godine, kada je obnovljen sudski proces i kada su utvrđene brojne nepravilnosti. Blaženom ju je 1909. godine proglasio papa Pije X, a svetiteljkom 1920. papa Benedikt XV. Dan njenog sećanja danas je i nacionalni praznik u Francuskoj.
Jovanka Orleanka ostala je upamćena ne samo kao vojskovođa, već i kao snažan simbol vere, hrabrosti i otpora. Njena ličnost je tokom vekova inspirisala brojne pisce, slikare i kompozitore. U hrišćanskoj tradiciji poštuje se kao zaštitnica Francuske, vojnika, zarobljenika i mučenika, ali i svih onih koji trpe nepravdu ili se nalaze na društvenoj margini.
Više od pet vekova nakon njene smrti, Jovanka Orleanka ostaje ličnost koja povezuje istoriju i veru, ali i podseća koliko duboko lično uverenje može da utiče na tok jednog vremena.
Povodom 40 godina od nuklearne katastrofe, poglavar Katoličke crkve povezao ekološku krizu, sukobe i tehnološku moć u poruku koja otvara pitanje savremene etike odlučivanja i granica globalne vlasti.
Parohijani su u dvorištu hrama pronašli oskrnavljenu skulpturu Presvetog Srca Isusovog, dok je odsečena glava bila sakrivena u žbunju pored crkve. Policija slučaj istražuje kao mogući zločin iz mržnje.
Sekretar Eparhije kruševačke podseća na događaj koji je Presveta Bogorodica radosno očekivala i otkriva zašto ovaj dan nije samo uspomena na njeno upokojenje.
Crkveno predanje govori o čudesnom okupljanju Hristovih učenika u Jerusalimu, dok jedan od apostola nije uspeo da stigne na vremem a ovaj neobični prizor vekovima je nadahnjivao pravoslavne ikonopisce.
Dar srpskih iseljenika postao je više od ukrasa, noseći snažnu poruku ljubavi prema rodnom gradu, vernosti svetinji i zajedništvu koje ne prekida ni velika udaljenost.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, otac Evsevije Meandžija kroz istorijske činjenice i crkveno predanje osvetljava duboke razlike u poimanju pokloničkih putovanja u Pravoslavnoj i Katoličkoj crkvi.
Od uskršnjeg trodnevlja i noćnog bdenja do pisanica, blagoslova hrane i porodične trpeze – evo kako vernici obeležavaju ovaj veliki dan i šta svaki od tih običaja znači.
Snimak iz Altun-alem džamije prikazuje muškarca koji se priključio namazu, a potom prišao mestu na kojem se nalazio mobilni telefon; za sada nema potvrde policije da je identifikovan.
Vozilo će biti uvakufljeno i koristiće se za potrebe Mešihata i službena putovanja njegovih predstavnika, a poznati humanista objasnio je i šta ga je podstaklo na ovakav potez.
Praznik rođenja poslanika Muhameda obeležava se uz mevludske spjevove, salavate, ilahije i kaside, a ovogodišnja okupljanja dolaze nakon dogovora o obnovi jedinstva Islamske zajednice posle gotovo dve decenije podele.
Otac Lino Zateli trebalo je da napusti zajednicu kojoj je bio posvećen gotovo četvrt veka, dok su se vernici usprotivili njegovom premeštaju i prikupili nekoliko stotina potpisa kako bi ostao u parohiji.
Vernici su na Preobraženje krenuli iz Kamenca-Podoljskog, noseći krstove i ikone i moleći se za zdravlje, mir i pomoć u životnim iskušenjima, a tradicija ovog podviga povezuje se sa čudom iz 1832. godine.
U besedi za petak 13. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Isaijino proročanstvo o rođenju Spasitelja i otkriva duboko značenje imena kojima je Hristos najavljen.