Od uskršnjeg trodnevlja i noćnog bdenja do pisanica, blagoslova hrane i porodične trpeze – evo kako vernici obeležavaju ovaj veliki dan i šta svaki od tih običaja znači.
Ove godine, danas - u nedelju, 5. aprila, katolički vernici slave najveći hrišćanski praznik - Uskrs. Ovaj dan obeležava središnji događaj hrišćanske vere: uskrsnuće Isusa Krista iz mrtvih, trenutak koji simbolizuje pobedu života nad smrću, nade nad očajem i svetlosti nad tamom. Datum Uskrsa je pokretan i određuje se po specifičnom pravilu: prva nedelja posle 14. dana mladog Meseca, računajući od 21. marta, što znači da može pasti između 22. marta i 25. aprila.
Priprema za Uskrs počinje Uskrsnim trodnevljem - Velikim četvrtkom, Velikim petkom i Velikom subotom. Ovi dani, nazvani „svetima“ ili „velikima“, omogućavaju vernicima da prožive stradanje, smrt i uskrsnuće Krista, ulazeći u samu suštinu hrišćanske vere. Misa Večere Gospodnje na Veliki četvrtak, tišina i kontemplacija Velikog petka, te bdenje na Veliku subotu uvode vernike u najintenzivniji deo prazničnog iskustva, koje kulminira svečanim bogosluženjem u noći uoči Uskrsa.
Uskrsni običaji i simbolika
Još od najranijih hrišćanskih zajednica, uskršnja noć provodila se u molitvi, čitanju Svetog pisma i bdenju, a od 3. veka u ovoj noći krštavaju se katekumeni. Tradicija ukrašavanja pisanica, koje simbolizuju život, potiče od staroslovenskog glagola „pisati“ – crtati i šarati. Nekada su se boje dobijale iz prirodnih materijala poput ljuske crnog luka, cvekle i šargarepe, a danas se običaj postepeno vraća kroz porodične tradicije, likovne radionice i male zanatske radionice. Za Uskrs se vezuju i simboli poput pilića, jagnjeta i zeca, kao znakovi rađanja i obnove.
Shutterstock/Dimitrina Lavchieva
Uskršnja jaja
Na Veliku subotu, vernici u crkvu donose hranu na osvećenje, čime se završava post i nemrs. Tradicionalna uskršnja jela variraju od pinca i raznih pogača do šunke pečene u hlebu, kuglofa i rožate. Molitve, procesije, obredne vatre i blagoslov hrane deo su bogate uskršnje tradicije koja spaja duhovno i porodično iskustvo.
Uskrsni ponedeljak i proslava života
Dan posle Uskrsa, Uskrsni ponedeljak, takođe je praznik. Vernici posećuju rodbinu i prijatelje, a u nekim krajevima Hrvatske održavaju se i hodočašća u marijanska svetilišta. Poseban običaj u Zagorju jeste pucanje iz kubure, deo manifestacije „Uskrsni ponedeljak u Velikom Taboru“, koja čuva višestolećnu tradiciju i promoviše kulturnu baštinu ovog kraja. Nedelja posle Uskrsa naziva se Bela nedelja, po odeći novokrštenih u ranim danima Crkve, a uskršnje vreme traje još 50 dana do Duhova.
Uskrs je više od praznika, to je poziv na obnovu, veru i zajedništvo, dan kada svetlost uskrsnuća ponovo osvetljava put ljudima, nudeći nadu i snagu za život.
Gardijan podseća da je obalsko područje Džebel Alija nekoliko puta pogođeno raketama i dronovima koje je ispalio Iran, nakon što je njegova luka označena kao "legitimna meta" zbog navodnog američkog vojnog prisustva.
Crkva od najranijih vremena uči da svaka izgovorena reč ima svoju težinu i posledice, bilo da donosi mir, utehu i ljubav, ili širi gnev, mržnju i sablazan.
Iskustvo Elvire Parfjonove pokazuje kako jedan san o gubitku može pokrenuti unutrašnji preokret, razotkriti ono što se u svakodnevici odlaže i pretvoriti tihe emocije u odluke koje menjaju način na koji gledamo one koje volimo.
U besedi o lenjivcu koji običan šum pretvara u oluju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje kako čovek, ne primetivši, počinje da veruje sopstvenim izgovorima i tako gubi snagu da pokrene i najjednostavniji posao.
Probajte pečenu štuku po receptu jeromonaha Jeroteja, pročitajte Molitvu Presvetoj Bogorodici za nedelju i duhovno se nadahnite poukom Svetog Jovana Zlatousta.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, otac Evsevije Meandžija kroz istorijske činjenice i crkveno predanje osvetljava duboke razlike u poimanju pokloničkih putovanja u Pravoslavnoj i Katoličkoj crkvi.
Od pastirice iz Lorene do zapovednice vojske i svetiteljke Rimokatoličke crkve, njen život ostaje jedno od najdramatičnijih svedočanstava spoja duhovnog uverenja i istorijskih preokreta u Evropi 15. veka
Parohijani su u dvorištu hrama pronašli oskrnavljenu skulpturu Presvetog Srca Isusovog, dok je odsečena glava bila sakrivena u žbunju pored crkve. Policija slučaj istražuje kao mogući zločin iz mržnje.
Od gematrije i mističnih tumačenja do svetih tekstova i običaja, brojevi u jevrejskoj tradiciji nisu samo oznake količine već nose duboku simboliku koja otkriva pogled judaizma na stvaranje, veru, čoveka i zajednicu.
Crkveno učenje podseća da vernici ne bi trebalo olako da pristupaju oltaru. Od naklona i odgovora „Amin“ do duhovne pripreme za primanje Svete evharistije, postoje pravila čije zanemarivanje može imati ozbiljan verski značaj.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Osvećeno ulje vekovima izaziva dilemu između vere i očekivanja čuda, dok pravoslavni jerarsi ističu da je suština u molitvi i unutrašnjoj promeni, a ne u samom predmetu.