Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Rano jutros, miris svežih vrbovih grančica mešao se sa dimom tamjana još pre nego što su crkvena zvona oglasila početak sabranja. U porti manastira Tumane, na praznik Cveti, narod je pristizao u talasima – tiho, sabrano, kao da svako nosi svoju molitvu i očekivanje.
Od ranih jutarnjih časova služena je sveta Liturgija, centralni događaj prazničnog dana. Upravo na Cveti, kada se u Crkvi slavi svečani ulazak Hristov u Jerusalim, liturgijsko sabranje dobija posebno značenje: u rukama vernika nalazile su se grančice vrbe i poljsko cveće, kao simboli radosti i nade. Atmosfera nije bila samo svečana – bila je duboko lična, gotovo ispovedna.
Nakon Liturgije, porta se nije ispraznila. Naprotiv, počelo je ono po čemu je Tumane poslednjih godina postalo prepoznatljivo – krsni hod vernog naroda u litiji. Ove godine, poseban prizor činila je dečja litija: najmlađi su, noseći vrbove grančice i cveće, išli ispred, dok su stariji sledili u tišini, uz pojanje i molitvu.
U svetinju su pristigle duge kolone vernika: jedna koja je litiju započela u Golupcu (10 km od Tumana) i druga koja je krenula iz Kučeva (21 km od Tumana). Litija je, kako često ističu u ovoj obitelji, „pokretna molitva“ – zajednički hod u kojem se briše razlika između pojedinca i zajednice. U Tumanu, gde su mošti Svetog Zosima i Svetog Jakova vekovima mesto okupljanja, ovaj hod ima i dodatnu težinu: doživljava se kao nastavak živog predanja, obnovljenog i očuvanog kroz vreme.
Posle liturgije otvoren je i bazar lokalnih proizvoda, što je doprinelo da praznik ne ostane zatvoren u hramu, već da se prelije u svakodnevicu naroda. Ipak, čak i u tom živom žamoru, dominirala je svest da se nalaze na mestu koje mnogi doživljavaju kao prostor čuda, utehe i duhovnog preokreta.
Nije slučajno što se upravo ovde, i van velikih praznika, okupljaju hiljade ljudi. Svedočanstva o dolascima i molitvama pred moštima pokazuju da Tumane već dugo nije samo manastir, već odredište hodočašća koje okuplja vernike iz cele zemlje i regiona.
Do podneva, redovi pred hramom nisu se smanjivali. Neko je došao da se pomoli za zdravlje, neko da zahvali, neko tek da oseti mir. A možda je upravo u tome i suština Cveti u Tumanu: praznik koji ne ostaje na simbolici, već se pretvara u živ događaj – u susret čoveka i vere, u pokretu, u zajednici, u tišini koja govori više od reči.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
Na ovom sabranju mitropolit Ignatije služio liturgiju, uručio odlikovanja i pozvao vernike da se sabiraju u svojim parohijskim hramovima, podsećajući da samo Gospod daruje život večni.
Tribina o AI tehnologiji u Crkvi izazvala je oštre reakcije monaha svetinje kraj Golupca, koji tvrde da su kritike zlonamerne i da dodatno remete crkveno jedinstvo.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Nakon razgovora u Požarevcu, dvojica arhijereja obišla su drevnu svetinju, poklonila se ikoni Presvete Bogorodice Kurske i posetila isposnicu Svetog Zosima, a potom je episkop bihaćko-petrovački nastavio put ka Eparhiji timočkoj.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.