Aktuelno iz SPC 14.11.2025 | 09:12

TUMENKO IZAZVAO PODELE U SRPSKOJ CRKVI: Manastir Tumane poručuje da misionari šire poluistine, gore od laži

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
TUMENKO IZAZVAO PODELE U SRPSKOJ CRKVI: Manastir Tumane poručuje da misionari šire poluistine, gore od laži
Printscreen manastirtumane.org, Nemanja Pančić, Printskrin mitropolija.com

Tribina o AI tehnologiji u Crkvi izazvala je oštre reakcije monaha svetinje kraj Golupca, koji tvrde da su kritike zlonamerne i da dodatno remete crkveno jedinstvo.

U crkvenoj svakodnevici, gde se sporovi najčešće rešavaju tiho i daleko od javnosti, retko se dogodi da jedno predavanje i jedan virtuelni projekat pokrenu talas vidljivih reakcija. Upravo to se desilo nakon što je Misionarsko odeljenje Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke održalo panel o veštačkoj inteligenciji, a potom manastir Tumane objavio javno saopštenje oštrog tona i jasnih optužbi. U središtu rasprave našao se Tumenko – digitalni pomoćnik manastira, koji je prethodnih meseci izazvao i interesovanje i nedoumice.

Granice upotrebe veštačke inteligencije u crkvenoj misiji

U Domu omladine Beograda okupili su se teolozi i stručnjaci za tehnologiju da razmotre granice prihvatljive upotrebe veštačke inteligencije u crkvenoj misiji. Prezviter dr Oliver Subotić, prof. dr Dragan Novković i dr Nenad Badovinac govorili su iz različitih uglova o tome šta AI može doneti — ali i gde se moraju povući jasne linije.

Suglasili su se da veštačka inteligencija može pomoći u tehničkim poslovima: prevođenju tekstova, pronalaženju referenci, kreiranju ilustracija. Međutim, jedno je bilo izrečeno bez oklevanja: AI ne sme postati zamena za živog čoveka. Učesnici su istakli da Crkva ne sme ući u prostor gde algoritam preuzima ulogu duhovnika, jer bi to narušilo samu prirodu odnosa između vernika i pastira.

Vladimir Lukić/ shutterstock/ Andrianaa Hoshk/ printskrin
Vitrualni pomoćnik manastira Tumane - Tumenko

 

Kritike upućene projektu "Tumenko"

U tom kontekstu pomenut je i projekat "Tumenko", četbot koji manastir Tumane koristi kao informativnu podršku posetiocima. Izlaganja su bila kritički intonirana — ne prema manastiru, već prema konceptu da digitalni lik može ostaviti prostor za pogrešno razumevanje, posebno u trenutku kada se internetom šire lažni snimci „sveštenika“ i „monahinja“ generisanih veštačkom inteligencijom.

Reakcija manastira Tumane: "Tumanko ne menja živog čoveka"

Nekoliko dana nakon tribine, manastir Tumane, predvođen igumanom Dimitrijem, objavio je saopštenje naslovljeno “Polusitina je gora od laži” u kojem je izrazio nezadovoljstvo načinom na koji je njihov projekat predstavljen. Bratstvo tvrdi da je na panelu izostavljena ključna činjenica: njihov stav je od početka bio jednoznačan — Tumanko ne menja živog čoveka niti živi odnos.

Po njihovom mišljenju, da je ta rečenica makar jednom pomenuta, ton rasprave bio bi dobronamerniji. Umesto toga, manastir je osetio da se projekat stavlja u negativan kontekst, posebno uz pozivanje na „Svetogorski stav“ — „Što je brzo, to je od đavola“ — koji, kako navode, nije primeren temi tehničkog alata namenjenog jednostavnoj komunikaciji sa vernicima.

„Da se to kroz pomenutu diskusiju barem provuklo, osetila bi se dobronamernost. Posebno nas čudi pozivanje na svetogorski stav ‘što je brzo to je od đavola’, implementirano u ovu temu — čini se zlonamerno“, navodi se u saopštenju.

Foto Nebojša Mandić, Dimitrije Plecevic,Dragan Kadic, Nemanja Pancic, Nikola Mutic
Iguman Dimitrije

 

Manastir optužuje misionare za udaljenost od naroda

U drugom delu saopštenja manastir prenosi ozbiljniju primedbu — da bi Misionarsko odeljenje, umesto bavljenja visokotehnološkim pitanjima, trebalo češće da se sretne sa ljudima i odgovori na osnovne nedoumice u veri. Navode primere vernika koji dolaze u manastir, a nisu sigurni kako se pravilno osene krsnim znakom ili ulaze u hram sa kućnim ljubimcima.

- Ovo odeljenje bi, po našem mišljenju, trebalo sa internet platforme da siđe u običan narod i pozabavi se pitanjima osnova vere. Mnogo ljudi iz Beograda i okoline susrećemo u manastiru Tumanu, koji ne znaju pravilno da se osene krsnim znakom, insistiraju na uvođenju kućnih ljubimaca u hram - navodi bratstvo.

Optužba za podršku podelama u Crkvi

Najostrije formulisan deo saopštenja odnosi se na to što su učesnici tribine, prema tumačenju manastira, stali „uz one koji pozivaju na podelu u Crkvi“, aludirajući na izjave protojereja Brajovića iz Ostroga.

- Sveukupno može se zaključiti da učesnici ove tribine podržavaju protu Brajovića iz Ostroga, koji je zauzeo stav ‘Mi ovde dobri (u Crnoj Gori) i oni u Srbiji loši’. Porazmislite, poštovani oci, da niste vi ti koji doprinose podelama u ovim smutnim vremenima, stajući uz one koji pozivaju na deljenje Srpske Pravoslavne Crkve, kao pomenuti prota uz kivot Svetog Vasilija - zaključuje se u saopštenju koje potpisuje iguman manastira Tumane, arhimandrit Dimitrije, sa bratijom.

Foto Nebojša Mandić, Dimitrije Plecevic,Dragan Kadic, Nemanja Pancic, Nikola Mutic
Manastir Tumane

 

Isti cilj, različiti putevi: gde se zapravo nalazi suština spora?

Iako tonovi deluju uzburkano, suština spora nije u teologiji, već u osećaju manastira da je nedovoljno i netačno predstavljen u diskusiji koja se ticala njihovog projekta. Misionarsko odeljenje, prema svom izveštaju, nije odbacilo Tumenka, niti ga proglasilo kanonski spornim. Njihova kritika bila je opšteg karaktera — upozorenje na opasnost zamene duhovnog odnosa tehnologijom.

Tumane, s druge strane, tvrdi da je upravo to i njihov stav, ali da nije prenet javnosti. Kao da dve strane govore o istoj stvari, ali nestižu da se čuju.

Ovaj spor ne predstavlja raskol, već podseća da Crkva danas vodi bitku na dve ravni: da ostane verna svojoj suštini i da pronađe način da priđe čoveku koji živi u digitalnoj epohi. Tumane i Misionarsko odeljenje zapravo se kreću istim putem, samo različitim koracima — jedni kroz praksu u manastiru koji dnevno prima hiljade vernika, drugi kroz pokušaj da definicijama i granicama spreče zloupotrebe.

Da li će ova razmena stavova voditi dijalogu ili novim nesporazumima, zavisiće od spremnosti da se o istoj temi govori bez sumnji i unapred formiranih optužbi. Jer u crkvenoj zajednici, kao i u svakoj ljudskoj, najveće rane ne otvara razlika u mišljenju, već osećaj da glas jedne strane nije saslušan do kraja.