Svaki element prirode simbolizuje obnovu, red i unutrašnju snagu, podsećajući na nevidive veze koje oblikuju naš život.
Generacije muslimana su kroz vekove postavljale pitanje: kako čovek gleda na svet oko sebe i kako razume čuda koja ga okružuju? Ajeti 50:6‑11 iz sure Kaf, izdvojeni u knjizi "Al‑Kur’an – 365 Selections For Daily Reading" za 13. novembar, pozivaju vernike da osmotre nebo i Zemlju, da prepoznaju red i harmoniju u Božijem stvaranju, i da se podsete na ulogu čoveka kao odgovornog roba Alahu. Nebo ukrašeno bez nereda, Zemlja sa svojim brdima i raskošnim biljem, voda koja iznova oživljava mrtve predele – sve to oblikuje sliku sveta kao manifestacije Božje mudrosti i milosti.
Sura Kaf, ajeti 50:6‑11
Rina
Kuran
50:6 A zašto ne pogledaju nebo iznad sebe? – kako smo ga sazdali i ukrasili i kako u njemu nema nereda!
50:7 A Zemlju smo rasprostrli i po njoj nepomična brda pobacali i dali da iz nje niče raznovrsno prekrasno bilje,
50:8 da bi razmislio i opomenuo se svaki rob koji se Allahu obraća.
50:9 Mi s neba spuštamo vodu kao blagoslov i činimo da, uz pomoć njenu, niču vrtovi i žito koje se žanje
50:10 i visoke palme u kojih su zameci nagomilani jedni iznad drugih,
50:11 kao hranu robovima, i Mi njome oživljavamo mrtav predel; takvo će biti i oživljenje.
Poruka o Božijoj brizi i obnovi života
Ovi ajeti ne predstavljaju samo poetski opis prirode; oni nose duboku poruku o odnosu čoveka i Božijeg stvaranja. Posmatranje neba i Zemlje služi kao podsetnik na red i svrhu u univerzumu, dok opis padanja vode i buđenja života u biljkama simbolizuje obnovu i milost. Visoke palme sa zamecima, kao hrana za ljude, ilustriraju neposrednu brigu Božiju za čoveka, ali i paralelu sa duhovnim oživljenjem koje čeka svakog vernika.
Svaka stvar u prirodi ima svoju svrhu
Ajeti 50:6‑11 nas podsećaju da svaka stvar u prirodi ima funkciju, a svaki čovek priliku da reflektuje i obnovi svoju svest o Allahu. U svakodnevnom životu, kada zaboravljamo na Božiji red ili se upuštamo u haos svojih misli i dela, ovi stihovi iz Kurana nas pozivaju da se osvrnemo, osvežimo duhovnu perspektivu i prepoznamo da je svaki trenutak prilika za duhovni rast i obnovu, baš kao što voda oživljava suve predele.
Ajeti iz sure Al Jāthiyah 45:2-6 pozivaju vernike da kroz smenu dana i noći, životinje, kišu i vetrove prepoznaju očigledne dokaze Božje prisutnosti i mudrosti, nudeći put ka dubljem razumevanju.
Ajeti 45:12-15 iz sure Al-Ghashiya otkrivaju kako zahvalnost, oprost i moralna odgovornost mogu promeniti vaš pogled na svet i oblikovati vašu sudbinu.
Iz knjige „Svetogorski kuvar – Kulinarske priče o svetogorskom životu“ otkrivamo jednostavan recept za posne medenjake na vodi koji zimi mame mirisom i toplinom manastirske trpeze.
Dok se jedni pravdaju da "samo prate", a drugi sa visine osuđuju, sveštenik razbija lažnu podelu i pokazuje kako rijaliti programi utiču na savest, navike i unutrašnji život.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Ajeti 57:1–6 vode kroz nevidljive i vidljive svetove, otkrivajući moć, mudrost i prisutnost Boga u svakom trenutku – od stvaranja neba i Zemlje do svakodnevnih ljudskih misli i dela.
Stihovi sure Ar-Rahman 55:1–13 povezuju Božiju blizinu, ljudsko poreklo i kosmički poredak, podsećajući da najvažnije često primetimo tek kada se um utiša.
U ajetima 99:1-8 krije se univerzalna poruka: nijedno delo, koliko god sitno, ne prolazi neprimećeno, a Sudnji dan donosi konačnu meru za svaku ljudsku odluku.
Poljoprivrednik iz Portugala, otac sedmoro dece i čovek koji je druge vodio ka krštenju, tek na pragu 101. godine ostvario je ličnu duhovnu želju koja ga nije napuštala od mladosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
U ajetima 99:1-8 krije se univerzalna poruka: nijedno delo, koliko god sitno, ne prolazi neprimećeno, a Sudnji dan donosi konačnu meru za svaku ljudsku odluku.
Poljoprivrednik iz Portugala, otac sedmoro dece i čovek koji je druge vodio ka krštenju, tek na pragu 101. godine ostvario je ličnu duhovnu želju koja ga nije napuštala od mladosti.