ČAS KADA VIŠE NIŠTA NEĆE BITI ISTO: Ko će preživeti kada se oglasi truba Sudnjeg dana?
Sura Ez-Zumer otkriva moć i pravednost Boga: Dan Sudnji, svetlost Gospodara i nagrada ili kazna za svako delo – šta znači stajati pred Njim otvorenih očiju?
Ajeti 46:2–4 iz sure El-Ahkaf postavljaju pitanje koje odzvanja kroz vekove: da li se danas klanjamo Bogu ili sopstvenim željama, moći i tehnologiji?
U knjizi “The Qur’an – 365 Selections for Daily Reading”, za 9. novembar pred čitaocem se otvaraju stihovi iz sure El-Ahkaf (46:2–4) — snažan podsjetnik na Božiju svemoć, mudrost i potpunu vlast nad stvaranjem. Ovi ajeti nose ton polemike sa onima koji poriču objavu, podsećajući ih da nijedno stvorenje, pa ni njihova umišljena božanstva, nema udela u stvaranju svemira. U njima se ogleda i poziv na razmišljanje: svaka lažna sigurnost, svaka iluzija moći i samodovoljnosti ruši se pred činjenicom da sve što postoji ima svoj izvor, smisao i kraj — i da je jedini Stvoritelj i Zakonodavac Alah, Silni i Mudri.

46:2 „Knjigu objavljuje Alah, Silni i Mudri!“
Ovi ajeti iz sure El-Ahqāf predstavljaju duboku teološku i intelektualnu pouku o prirodi Božanske objave i ljudske odgovornosti pred istinom. Kada Alah kaže: „Knjigu objavljuje Alah, Silni i Mudri“, u prvi plan stavlja se izvor Kurana — Onaj koji je savršen u moći i savršen u mudrosti. Time se verniku pokazuje da je Kuran ne samo tekst učenja, već i živa objava Božanskog reda u svetu.
U trećem ajetu, podsećanje da su „nebesa i Zemlja stvoreni mudro i do roka određenog“ usmerava ljudsku svest ka prolaznosti svega stvorenog: ništa nije slučajno, ali ništa nije večno osim Njega. Svaka epoha, svaka civilizacija i svako ljudsko biće ima svoj rok — a taj rok nije u rukama čoveka.
Četvrti ajet postavlja izazov svakom obliku širka, duhovne zablude koja daje božanska svojstva stvorenjima. U pitanju „Šta mislite o onima koje mimo Allaha molite?“ krije se ne samo kritika idolopoklonstva nego i poziv na racionalno preispitivanje: gde su dokazi, gde je stvoriteljska moć onih kojima se klanjate? Time Kur’an razbija granicu između vere i razuma, pokazujući da istinska vera ne traži slepo prihvatanje, već spoznaju i predanost istini.
Poruka sure El-Ahkaf odzvanja i u savremenom svetu prepunom lažnih idola: moći, novca, tehnologije i ega. Ona nas podseća da sve što je stvoreno ima svoje granice, ali da granica nema samo Božija mudrost. I dok nevernici, kako kaže ajet, „okreću glave“, vernik u svakom Božijem znaku vidi poziv na pokajanje, veru i zahvalnost — jer samo onaj ko spozna izvor postojanja može hodati svetom sa smirajem srca i jasnoćom uma.
Sura Ez-Zumer otkriva moć i pravednost Boga: Dan Sudnji, svetlost Gospodara i nagrada ili kazna za svako delo – šta znači stajati pred Njim otvorenih očiju?
Ajeti 42:49–51 otkrivaju kako Stvoritelj oblikuje život i komunicira s ljudima kroz nadahnuće, skrivenu objavu ili poslanike.
Ajeti 44:7-14 pokazuju razliku između ljudi koji priznaju Božiju vlast i onih koji se igraju istinom, i podsećaju na odgovornost pred Gospodarom.
Ajeti iz sure Al Jāthiyah 45:2-6 pozivaju vernike da kroz smenu dana i noći, životinje, kišu i vetrove prepoznaju očigledne dokaze Božje prisutnosti i mudrosti, nudeći put ka dubljem razumevanju.
Ajeti 45:12-15 iz sure Al-Ghashiya otkrivaju kako zahvalnost, oprost i moralna odgovornost mogu promeniti vaš pogled na svet i oblikovati vašu sudbinu.
Sura El Gašije upozorava na ruganje Božijim rečima i prolaznost Zemlje, ali ujedno pokazuje kako zahvalnost i vera vode unutrašnjem miru i sigurnosti.
Svaka skrivena misao i odluka oblikuje život. Kada nestanu svedoci, istina izlazi na videlo i otvara put za unutrašnju snagu.
Od prvih pokreta u utrobi do svakodnevnih odluka – ajeti iz sure Āli Imran (3:5 6) otkrivaju koliko je život pažljivo oblikovan, podsećajući nas da ništa na nebu ni na Zemlji nije skriveno od Alahovog znanja i moći.
Stihovi 2:284-285 iz Kurana otkrivaju kako svaka misao, delo i osećanje oblikuju našu svakodnevnicu i podsećaju na odgovornost pred Božijom prisutnošću.
Ajet 2:256 iz sure El-Bekare jasno pokazuje da prava vera dolazi iz slobodnog srca i razuma – lekcija koja menja pogled na duhovni izbor i međuljudske odnose.
Zbog krvavog napada u katoličkoj crkvi tokom mise, sud je izrekao kazne kakve se retko viđaju, povukavši oštru granicu između islama kao vere i nasilja koje pokušava da se sakrije iza njegovog imena.
Restauracija u rimskoj svetinji pretvorila se u političko-crkveni obračun, nakon što su vernici i javnost u nebeskom liku prepoznali savremenu vlast.
Restauracija u rimskoj bazilici Svetog Lorenca dovela je do zvanične istrage, otvorivši pitanje da li sveti prostori smeju da nose obrise savremene politike.
Iza kratkog čina koji se svake godine 3. februara obavlja u crkvama stoji priča o svetitelju, njegovom mučeništvu i čudu koje je obeležilo jedan od najneobičnijih običaja hrišćanske tradicije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Ksenofonta i Mariju po starom kalendaru i Svetog Teodora Stratilata po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Jeronima Emilijanija, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
U jednoj od svojih pouka, svetogorski starac objašnjava zašto diplomirani bogoslovi, bez iskustva molitve i života, više zbunjuju nego što preobražavaju vernike - i kako jedan pravi jerej menja sve u svojoj parohiji.
Koordinator Odseka za dijalog u javnoj sferi Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke objašnjava kako pokušaji brisanja crkvene tradicije otkrivaju sukob između iskonskih vrednosti i kvazi „napretka“.