Ajeti iz sure Al Jāthiyah 45:2-6 pozivaju vernike da kroz smenu dana i noći, životinje, kišu i vetrove prepoznaju očigledne dokaze Božje prisutnosti i mudrosti, nudeći put ka dubljem razumevanju.
Ajeti, koji su u knjizi "The Qur'an – 365 Selections For Daily Reading" izdvojeni za 6. novembar, naglašavaju da sve oko nas - nebeska prostranstva, Zemlja, životinje, smena dana i noći, kiša i vetrovi nosi znakove za one koji veruju i razmišljaju. U njima se ogleda islamsko shvatanje sveta kao mesta u kojem je prisutna božanska svrha i u kojem vernik, posmatrajući prirodne pojave, može prepoznati i potvrditi veru u Stvoritelja.
45:3 Na nebesima i na Zemlji, zaista, postoje dokazi za one koji veruju;
45:4 I stvaranje vas i životinja, koje je razasuo, dokazi su za ljude koji su čvrsto uvereni;
45:5 I smena noći i dana i kiša, koju Allah s neba spušta da pomoću nje Zemlju, nakon mrtvila njezina, oživi, i promena vetrova — dokazi su za ljude koji imaju pameti.
45:6 To su Alahovi dokazi koje ti kao istinu navodimo, pa u koje će — ako ne u Allahove reči i dokaze Njegove — oni verovati?
Vera kroz razmišljanje i promišljanje
Ajeti 45:2-6, koji su danas predloženi za čitanje i meditaciju, ne služe samo kao podsetnik na Božju moć i mudrost, već i kao putokaz za lični i intelektualni angažman vernika. Oni pozivaju na promišljanje: Knjiga je objavljena od Alaha, Silnog i Mudrog, a znakovi Njegovi su svuda - od nebeskih svodova do smene dana i noći, od života na Zemlji do vetrova i kiša. Islamska teologija naglašava da vera nije slepo prihvatanje, već svesno sagledavanje dokaza u stvaranju i prirodnim zakonima.
Božja prisutnost u svemu što nas okružuje
Kroz ove ajete jasno se vidi temeljni islamski princip: priroda i svemir govore o Božjoj prisutnosti, a razum i razmišljanje čine veru autentičnom. Tako, za one koji promišljaju i traže dublje značenje, smena noći i dana, obnavljanje Zemlje kišom i harmonija između elemenata nisu samo fenomeni prirode, već manifestacija Božje mudrosti i dokazi Njegove vlasti nad svim stvorenjima. Zaključak koji se nameće jeste da verovanje u Alaha uključuje aktivno sagledavanje i učenje iz sveta oko nas - jer svaki znak, svaka promena i svaka manifestacija života u sebi nosi podsetnik na Silnog i Mudrog. Ajeti 45:2-6 stoga ostaju trajna inspiracija za svakodnevni život muslimana i za dublje razumevanje Božjih poruka.
U ajetima 21–22 iz sure Az-Zumar kiša postaje snažan simbol prolaznosti i duhovnog buđenja. U tim rečima krije se opomena, ali i nada za svakoga ko želi da srce otvori svetlu.
Sura Ez-Zumer otkriva moć i pravednost Boga: Dan Sudnji, svetlost Gospodara i nagrada ili kazna za svako delo – šta znači stajati pred Njim otvorenih očiju?
Tri ajeta iz sure Ghafir (40:7–9) otkrivaju poruku Kurana: meleci posreduju za vernike, nagrađuju dobra dela i vode ka unutrašnjem miru i večnom spasenju.
Reči iz sure Gafir (ajeti 14–17) podsećaju da iskrena molitva ne poznaje ljudske sudove, da je Božiji autoritet iznad svega i da će Sudnji dan ogoliti svaku istinu.
Sura Fussilat (41:9–12) otkriva red i harmoniju univerzuma, podsećajući vernike na odgovornost prema Stvoritelju i podstičući na duhovni rast i zahvalnost.
Pouka podvižnice iz Svetopsovske pustinje otkriva kako zemlja koja nas hrani, pokajanje i briga za bližnje mogu biti jedina zaštita u vreme nesigurnosti i straha.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Od prvih pokreta u utrobi do svakodnevnih odluka – ajeti iz sure Āli Imran (3:5 6) otkrivaju koliko je život pažljivo oblikovan, podsećajući nas da ništa na nebu ni na Zemlji nije skriveno od Alahovog znanja i moći.
Stihovi 2:284-285 iz Kurana otkrivaju kako svaka misao, delo i osećanje oblikuju našu svakodnevnicu i podsećaju na odgovornost pred Božijom prisutnošću.
Ajet 2:256 iz sure El-Bekare jasno pokazuje da prava vera dolazi iz slobodnog srca i razuma – lekcija koja menja pogled na duhovni izbor i međuljudske odnose.
Restauracija u rimskoj bazilici Svetog Lorenca dovela je do zvanične istrage, otvorivši pitanje da li sveti prostori smeju da nose obrise savremene politike.
Iza kratkog čina koji se svake godine 3. februara obavlja u crkvama stoji priča o svetitelju, njegovom mučeništvu i čudu koje je obeležilo jedan od najneobičnijih običaja hrišćanske tradicije.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Manastiri koje su podizali srpski vladari, knjige pisane na srpskom i zadužbine koje su čuvale narod bez države danas se gotovo ne pominju, a većina hodočasnika i ne zna čijim stopama hoda.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.