Ajeti iz sure Al Jāthiyah 45:2-6 pozivaju vernike da kroz smenu dana i noći, životinje, kišu i vetrove prepoznaju očigledne dokaze Božje prisutnosti i mudrosti, nudeći put ka dubljem razumevanju.
Ajeti, koji su u knjizi "The Qur'an – 365 Selections For Daily Reading" izdvojeni za 6. novembar, naglašavaju da sve oko nas - nebeska prostranstva, Zemlja, životinje, smena dana i noći, kiša i vetrovi nosi znakove za one koji veruju i razmišljaju. U njima se ogleda islamsko shvatanje sveta kao mesta u kojem je prisutna božanska svrha i u kojem vernik, posmatrajući prirodne pojave, može prepoznati i potvrditi veru u Stvoritelja.
45:3 Na nebesima i na Zemlji, zaista, postoje dokazi za one koji veruju;
45:4 I stvaranje vas i životinja, koje je razasuo, dokazi su za ljude koji su čvrsto uvereni;
45:5 I smena noći i dana i kiša, koju Allah s neba spušta da pomoću nje Zemlju, nakon mrtvila njezina, oživi, i promena vetrova — dokazi su za ljude koji imaju pameti.
45:6 To su Alahovi dokazi koje ti kao istinu navodimo, pa u koje će — ako ne u Allahove reči i dokaze Njegove — oni verovati?
Vera kroz razmišljanje i promišljanje
Ajeti 45:2-6, koji su danas predloženi za čitanje i meditaciju, ne služe samo kao podsetnik na Božju moć i mudrost, već i kao putokaz za lični i intelektualni angažman vernika. Oni pozivaju na promišljanje: Knjiga je objavljena od Alaha, Silnog i Mudrog, a znakovi Njegovi su svuda — od nebeskih svodova do smene dana i noći, od života na Zemlji do vetrova i kiša. Islamska teologija naglašava da vera nije slepo prihvatanje, već svesno sagledavanje dokaza u stvaranju i prirodnim zakonima.
Božja prisutnost u svemu što nas okružuje
Kroz ove ajete jasno se vidi temeljni islamski princip: priroda i svemir govore o Božjoj prisutnosti, a razum i razmišljanje čine veru autentičnom. Tako, za one koji promišljaju i traže dublje značenje, smena noći i dana, obnavljanje Zemlje kišom i harmonija između elemenata nisu samo fenomeni prirode, već manifestacija Božje mudrosti i dokazi Njegove vlasti nad svim stvorenjima. Zaključak koji se nameće jeste da verovanje u Alaha uključuje aktivno sagledavanje i učenje iz sveta oko nas - jer svaki znak, svaka promena i svaka manifestacija života u sebi nosi podsetnik na Silnog i Mudrog. Ajeti 45:2-6 stoga ostaju trajna inspiracija za svakodnevni život muslimana i za dublje razumevanje Božjih poruka.
U ajetima 21–22 iz sure Az-Zumar kiša postaje snažan simbol prolaznosti i duhovnog buđenja. U tim rečima krije se opomena, ali i nada za svakoga ko želi da srce otvori svetlu.
Sura Ez-Zumer otkriva moć i pravednost Boga: Dan Sudnji, svetlost Gospodara i nagrada ili kazna za svako delo – šta znači stajati pred Njim otvorenih očiju?
Tri ajeta iz sure Ghafir (40:7–9) otkrivaju poruku Kurana: meleci posreduju za vernike, nagrađuju dobra dela i vode ka unutrašnjem miru i večnom spasenju.
Reči iz sure Gafir (ajeti 14–17) podsećaju da iskrena molitva ne poznaje ljudske sudove, da je Božiji autoritet iznad svega i da će Sudnji dan ogoliti svaku istinu.
Sura Fussilat (41:9–12) otkriva red i harmoniju univerzuma, podsećajući vernike na odgovornost prema Stvoritelju i podstičući na duhovni rast i zahvalnost.
Ajeti iz sure Al Jāthiyah 45:2-6 pozivaju vernike da kroz smenu dana i noći, životinje, kišu i vetrove prepoznaju očigledne dokaze Božje prisutnosti i mudrosti, nudeći put ka dubljem razumevanju.
Dugogodišnji čuvar kivota Svetog Vasilija Ostroškog govorio je bez zadrške o gordosti - o grehu koji čoveka sprečava da se spusti do istine o sebi i da u pokajanju pronađe mir duše.
U Sabornom hramu Svete Trojice služena je svečana liturgija, prikazan film o istoriji Eparhije, predstavljeno kapitalno izdanje „Šematizam“, a ceo grad disao je u znaku molitve i zahvalnosti.
Bogosluženje u čast Svetog Huberta, zaštitnika lovaca, u Letoniji pretvorilo se u globalnu raspravu o granici između vere i običaja, nakon što su se na društvenim mrežama pojavile slike jelena okruženog cvećem u crkvi.
Dolazak zamenika državnog sekretara SAD Mihaila Rigasa na sveto tlo Atosa tumači se kao poruka da se dijalog Istoka i Zapada sve češće vodi i kroz tišinu manastira.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Ajeti iz sure Az-Zuhruf podsećaju da Bog sve vidi i zna, dok istovremeno upozorava na konačni Dan presude i poziva vernike na introspektivno promišljanje i duhovnu budnost.
Postavljen prvi deo krsta na vrh centralne kule Isusa Hrista – bazilika Sagrada Familija sada je visoka 162,91 metar, a do 2026. dostizaće 172 metra, kada će biti dovršena u čast stogodišnjice smrti Antonija Gaudija.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Jednostavna, hranljiva i blaga, ova supa iz manastira Rukumija spaja zdravlje, smirenje i molitveni duh. Monahinja Atanasija otkriva kako i najskromniji sastojci mogu postati izvor unutrašnjeg mira i snage.
U besedi za 22. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da lepota Crkve i verne duše ne dolazi spolja, već iz mesta gde Hristos prebiva — iz unutrašnje svetlosti koja ne prolazi i koja dušu čini carevim detetom.