Ajet 2:256 iz sure El-Bekare jasno pokazuje da prava vera dolazi iz slobodnog srca i razuma – lekcija koja menja pogled na duhovni izbor i međuljudske odnose.
U jednoj učionici prepuno ljudi, dok jedan učenik pokušava da drugog ubedi da veruje onako kako on smatra ispravnim, atmosfera se zagušuje napetim pitanjima i suzdržanim pogledima. Upravo ovakva scena oživljava poruku ajeta 2:256koji je u knjzi "Kuran - 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje" izdvojeni za 22. januar: vera se ne nameće - ona mora biti slobodan izbor srca i uma. Jasno se čuje upozorenje: prisila u veri je besmislena jer istina i zabluda imaju jasno razgraničenje, a samo onaj koji izabere istinu iz slobode srca drži čvrstu i nepokolebljivu vezu s Alahom.
Sura El-Bekare, ajet 2:256
Foto: Unsplash
Kuran
"U veru nema prisiljavanja. Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne veruje u šejtana, a veruje u Alaha - drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Alah sve čuje i zna."
Učionica kao mesto izbora
Ovaj ajet otkriva složen odnos između slobode izbora i istinske vere. Kada se ljudima nameće put ili se primenjuju spoljašnje sile da bi se prihvatila religija, gubi se suština njihove veze s Alahom. Kuran naglašava da vera koja nije lični izbor srca nije prava vera - ona postaje formalnost, prazna od unutrašnje snage.
Etička dimenzija slobode vere
Iz ovog ajeta vidi se i etička dimenzija: poziva muslimane da poštuju odluke drugih, čak i ako se ne slažu s njima. Istinsko promišljanje i izbor zahtevaju jasnoću razuma – sposobnost da razlikujemo pravu stazu od zablude. Onaj ko odbaci lažno i prihvati istinu iz slobodne volje drži se za najčvršću vezu, vezu koja se ne može prekinuti prinudom, niti spoljašnjim pritiscima.
U praktičnom životu, ova poruka podseća da vera i duhovni put nisu pitanje sile, već unutrašnje snage, promišljanja i lične odluke, što čini osnovom istinske islamske etike i humanog pristupa prema drugima.
U ajetima 99:1-8 krije se univerzalna poruka: nijedno delo, koliko god sitno, ne prolazi neprimećeno, a Sudnji dan donosi konačnu meru za svaku ljudsku odluku.
Ajeti iz sure El-Bekara podsećaju da priroda, hrana i svaki dah zavise od Stvoritelja, učeći nas da kroz pažnju i duhovnu svest gradimo život ispunjen smislom i moralnom jasnoćom.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za nedelju prve sedmice po Duhovima pokazuje kako jedan dan pokajanja može preokrenuti ljudski život kroz suočavanje sa sobom, savešću i posledicama izbora.
Ovaj dan otkriva retku sliku u bogosluženju: umesto pojedinačnih imena sabira se celo nebo svetih, a ovaj praznik istovremeno označava prelazak u novi crkveni ritam i početak pripreme za Petrovdanski post.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Treće obretenje glave svetog Jovana Krstitelja po starom i Svetog mučenika Teodota Ankirskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomen Svetog Roberta, biskupa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Iguman raletinački podseća da se borba za veru ne vodi spoljašnjim sredstvima, već u čovekovoj unutrašnjosti, gde se odlučuje šta ostaje, a šta se gasi u tami zaborava.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Ajeti sure El-Enam (6:63–64), izdvojeni za 17. mart, razotkrivaju unutrašnji preokret između iskrene molitve u opasnosti i brzog zaborava nakon spasa, otvarajući složenu sliku ljudske nedoslednosti.
Ajeti 6:61-62 iz sure El-Enam podsećaju da nijedna duša ne prolazi mimo Allahove volje, da meleki prate svaki trenutak i da svaki vernik mora biti spreman za konačni obračun pred Stvoriteljem.
Od pastirice iz Lorene do zapovednice vojske i svetiteljke Rimokatoličke crkve, njen život ostaje jedno od najdramatičnijih svedočanstava spoja duhovnog uverenja i istorijskih preokreta u Evropi 15. veka
Nakon prvog dana najvećeg islamskog praznika sledi mirniji dan ispunjen posetama, porodičnim okupljanjima i sećanjem na bližnje, u kojem se bajramska poruka živi kroz svakodnevne odnose.
Jedan od najvažnijih praznika u islamu donosi dane molitve, darivanja i porodičnog okupljanja, a posebnu pažnju privlače tradicionalne čestitke i običaji koji se vekovima prenose među muslimanima.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Dok u Hramu Svetog Save traje poslednja liturgija pred Časnim pojasom, vernici pristižu da se još jednom poklone svetinji koju je za nešto više od dve sedmice celivalo više od 800.000 ljudi.