Islam 22.01.2026 | 02:00

Kako prepoznati koji put vodi ka istini, a koji u zabludu?

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
Kako prepoznati koji put vodi ka istini, a koji u zabludu?
Pexels

Ajet 2:256 iz sure El-Bekare jasno pokazuje da prava vera dolazi iz slobodnog srca i razuma – lekcija koja menja pogled na duhovni izbor i međuljudske odnose.

U jednoj učionici prepuno ljudi, dok jedan učenik pokušava da drugog ubedi da veruje onako kako on smatra ispravnim, atmosfera se zagušuje napetim pitanjima i suzdržanim pogledima. Upravo ovakva scena oživljava poruku ajeta 2:256koji je u knjzi "Kuran - 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje" izdvojeni za 22. januar: vera se ne nameće - ona mora biti slobodan izbor srca i uma. Jasno se čuje upozorenje: prisila u veri je besmislena jer istina i zabluda imaju jasno razgraničenje, a samo onaj koji izabere istinu iz slobode srca drži čvrstu i nepokolebljivu vezu s Alahom.

Sura El-Bekare, ajet 2:256

Foto: Unsplash
Kuran

 

"U veru nema prisiljavanja. Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne veruje u šejtana, a veruje u Alaha - drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Alah sve čuje i zna."

Učionica kao mesto izbora

Ovaj ajet otkriva složen odnos između slobode izbora i istinske vere. Kada se ljudima nameće put ili se primenjuju spoljašnje sile da bi se prihvatila religija, gubi se suština njihove veze s Alahom. Kuran naglašava da vera koja nije lični izbor srca nije prava vera - ona postaje formalnost, prazna od unutrašnje snage.

Etička dimenzija slobode vere

Iz ovog ajeta vidi se i etička dimenzija: poziva muslimane da poštuju odluke drugih, čak i ako se ne slažu s njima. Istinsko promišljanje i izbor zahtevaju jasnoću razuma – sposobnost da razlikujemo pravu stazu od zablude. Onaj ko odbaci lažno i prihvati istinu iz slobodne volje drži se za najčvršću vezu, vezu koja se ne može prekinuti prinudom, niti spoljašnjim pritiscima.

U praktičnom životu, ova poruka podseća da vera i duhovni put nisu pitanje sile, već unutrašnje snage, promišljanja i lične odluke, što čini osnovom istinske islamske etike i humanog pristupa prema drugima.