Iguman raletinački podseća da se borba za veru ne vodi spoljašnjim sredstvima, već u čovekovoj unutrašnjosti, gde se odlučuje šta ostaje, a šta se gasi u tami zaborava.
Dok svet oko nas nudi bezbroj stvari koje se mogu kupiti, zameniti ili izgubiti bez velike tuge, jedno bogatstvo ostaje nezamenljivo. Ipak, upravo ono najvrednije često se potiskuje na margine, dok svakodnevne brige, iskušenja i prolazne želje polako gase plamen vere. Na taj problem upozoravao je arhimandrit Gavrilo, iguman raletinački, ostavljajući pouku koja i danas odzvanja snagom i jasnoćom.
- Braćo, blago vama koji ste uzeli u ruke oružje Hristovo: molitvu, Krst i post i poštenje, i smirenje i trpljenje, i ako se čuvate da vam se kandilo vere ne ugasi i ako se junački borite za spasenje duše. Jer duša je naša jedina imovina, sve ostalo nije naše, pa ako i dušu izgubimo, onda smo sve izgubili, onda je bolje da se nismo ni rodili. Vidite li kako sinovi pakla sa svih strana trude se da nam ovo malo vere ugase, pa da i mi budemo sinovi tame, a ne svetlosti - govorio je arhimandrit Gavrilo, iguman raletinački.
U nekoliko rečenica sažeta je jedna od temeljnih istina pravoslavnog života: čovek može izgubiti imetak, položaj ili ugled, a ipak ostati duhovno bogat. Ali kada izgubi dušu i udalji se od Boga, nestaje ono što njegovom životu daje smisao i večnu vrednost. Zato pouka arhimandrita Gavrila nije samo opomena, već i poziv da se kandilo vere čuva budnim, jer se najveće pobede ne osvajaju spolja, već u tihoj borbi za sopstveno spasenje.
Čitanje Jevanđelja za nedelju prve sedmice po Duhovima
Shutterstock
Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Jevrejima, začalo 330 (11,33-40)
33. koji verom pobediše carstva, činiše pravdu, dobiše obećanja, zatvoriše usta lavovima, 34. ugasiše silu ognjenu, utekoše od oštrica mača, od nemoćnih postadoše jaki, bijahu silni u ratu, poraziše vojske tuđinske; 35. neke žene primiše svoje mrtve vaskrsenjem; drugi pak bijahu mukama umoreni ne pristavši na izbavljenje, da bi dobili bolje vaskrsenje; 36. a drugi iskusiše poruge i šibanja, pa još okove i tamnice;
37. kamenjem pobijeni, prestrugani, izmučeni, od mača pomreše; potucaše se u kožusima i kozjim kožama u oskudici, u nevoljama, u patnjama; 38. oni kojih svet ne bijaše dostojan, potucahu se po pustinjama i gorama i po pešterama i po jamama zemaljskim. 39. I svi ovi, osvedočeni u veri, ne dobiše obećanje; 40. zato što je Bog nešto bolje predvideo za nas, da ne bi oni bez nas dostigli savršenstvo.
Jevanđelje po Mateju, začalo 38. (10,31-34;7,9-11)
31. Ne bojte se, dakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca.32. Svaki koji prizna mene pred ljudima, priznaću i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima. 33. A ko se odrekne mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima. 34. Ne mislite da sam došao da donesem mir na zemlju; nisam došao da donesem mir nego mač.
9. Ili koji je među vama čovek od koga ako sin njegov zaište hleba, kamen da mu da? 10. Ili ako ribe zaište, da mu da zmiju? 11. Kada, dakle, vi, zli budući, umete dare dobre davati deci svojoj, koliko će više Otac vaš nebeski dati dobra onima koji mu ištu?
Veliki duhovnik 20. veka govorio je o iskušenjima koja prete Crkvi i vernicima, upozoravajući da se put vere može sačuvati jedino duhovnom budnošću, molitvom i istrajnošću, uprkos pritiscima savremenog društva.
Dok se porodični razgovori sve češće svode na obaveze i ekran, jedna pouka starca Pajsija Svetogorca otvara pitanje koje mnogi izbegavaju: šta ostaje od vere kada se prestane živeti, prenositi i ponavljati u svakodnevici?
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Jedan od najvoljenijih srpskih duhovnika govorio je da čovek svojim prisustvom može da kaže više od mnogih saveta, jer se ono što nosi u duši prepoznaje i bez reči.
Dok mnogi klonu pod teretom sopstvenih slabosti, poznati duhovnik sa Svete Gore upozorava da čoveka ne uništavaju samo padovi, već i trenutak kada odustane od borbe za promenu.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.