KAKO ISTINSKI OČISTITI DUŠU: Sveti Luka Krimski otkrio šta tačno treba iskoreniti iz srca
Ruski svetitelj govorio je o borbi sa strastima, promeni misli i delima koja čoveka vode ka Bogu.
Ruski svetitelj govorio je o borbi sa strastima, promeni misli i delima koja čoveka vode ka Bogu.
Najveća zabluda savremenog sveta jeste sigurnost u "novo sutra".
Tumačeći reči Svetog pisma, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o srcu kao mestu iz kojeg izlaze čovekove misli, dela i osećanja, ali i kao prostoru u kojem prebiva Božija blagodat.
Govoreći o mitarstvima, veliki srpski svetitelj upozorava da čovek pred večnom istinom ne odgovara samo za dela koja su drugi videli, već i za reči, namere i skrivene izbore koje je nosio kroz život.
Iguman raletinački podseća da se borba za veru ne vodi spoljašnjim sredstvima, već u čovekovoj unutrašnjosti, gde se odlučuje šta ostaje, a šta se gasi u tami zaborava.
U besedi za ponedeljak šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da čovekov unutrašnji život ne miruje, već neprestano ide ka stvaranju ili ka raspadanju.
Jevanđeljska poruka otkriva šta čovek zaista može da izgubi dok juri za prolaznim stvarima, a snažna pouka iz svakodnevnog života upozorava koliko odlaganje duhovnog buđenja može biti kobno.
Tokom Svete tajne jeleosvećenja vernici su čuli snažne reči sveštenika Dragana Stanišića o zdravlju, o snazi koja se ne meri lekovima i o duši bez koje čovek ne može da opstane.
Život u skladu sa savešću ne predstavlja pokoravanje strahu od kazne, već brigu za sopstveno unutrašnje zdravlje i celovitost.
Jerej Srpske pravoslavne crkve poručio je da bolest nije kazna, već poziv na duhovno buđenje — i upozorio da savremeni čovek, u pokušaju da pobedi bol i smrt tehnologijom, gubi ono najvrednije: smisao, ljubav i veru.
Lekarka Marija Podlesnaja govori o ljudskim suzama, ljubavi, pokajanju i veri u Hrista, osvetljavajući istinu koju često zaboravljamo – da je svaki novi dan dar, a ne pravo.
On kaže da nije slučajno što svi koji su nekoga izgubili, od tog trećeg do devetog dana, posle prvobitnog šoka počinju da osećaju neki blaži mir.
Pravoslavni vernik Boga ne doživljava samo kao sudiju, već prvenstveno kao oca i lekara duše.
Priča o mladoj ženi iz Moskve koja je „prodala dušu“ za novac i lutke postala je viralni hit, izazivajući budne reakcije Ruske pravoslavne crkve i javnosti.
Za razliku od tela, koje je prolazno, duša je besmrtna, stvorena od Boga i upućena na večnost.
U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, u petak pete sedmice Velikog posta, Sveti Teofan Zatvornik piše o sudbini duša koje se okreću od Gospoda i upozorava na nevidljivu silu koja ih odvlači u vrtlog obmane.
U četvrtku treće sedmice Velikog posta Sveti Teofan Zatvornik upozorava da je jezik, ako mu se da na volju, najširi otvor kroz koji odlazi duhovna toplina
Priča igumanije manastira Sokolica, izgovorena pred vernicima u crkvi Svetog Trifuna na Topčiderskom groblju, ostaje trajno podsećanje na snagu vere u večni život.
U svojoj knjizi "Misli za svaki dan u godini", svetitelj piše o suprotnostima koje žive u čoveku tokom Velikog posta, o odnosu duha i tela, te o načinu na koji post vodi ka preobražaju duše i tela u skladu sa voljom Božijom.
Starac Jefrem iz skita Svetog Andreja objašnjava šta dušu očekuje u presudnih četrdeset dana nakon upokojenja.
Dimitrije Avdejev, kao pravoslavni hrišćanin i lekar sa 25 godina iskustva, smatra da mnogi psihički poremećaji potiču od grešnog načina života, odnosno od strasti i poroka koji duboko ukorenjuju dušu čoveka.
Bogataš, mučeći se u paklu, moli Avraama da pošalje Lazara da mu pomogne, ali Avram objašnjava da je među njima postavljena velika provalija i da ako oni koji su na zemlji ne slušaju proroke, neće verovati ni ako neko ustane iz mrtvih.
Zatvaranje u sebe i potiskivanje emocija vodi ne samo duhovnom, već i fizičkom pucanju, upozorava arhimandrit i očinski nas upućuje kako ispovest postaje put prema celovitom ozdravljenju duše i tela.
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za 11. sredu po Pedesetnici osvetljava šta očekuje duše koje uporno odbijaju Božiju milost. Šta se dešava kada strasti nadvladaju volju, a Gospod, videći da više ne može pomoći, prepušta dušu njenoj sudbini?
Osvrćući se na Jevanđelje po Mateju, Sveti Zatvornik sedme nedelje posle Pedesetnice u svojoj mudrosti poručuje da vera nije samo dar, već i lična odgovornost svakog vernika. Bog je uvek prisutan, ali ulazi samo tamo gde je pozvan.
Sveti Teofan Zatvornik nas sedmog petka posle Pedesetnice podseća da se unutrašnji život rađa i jača uz trezvoumlje, koje zapaža zlo, predaje ga unutrašnjem sudu i usmerava ka delovanju.
Šeste srede posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi otkriva kako malo zrno narasta u veliki žbun, a kvasac prožima celo testo, predstavljajući tako Crkvu koja se od nekoliko apostola proširila na čitavo čovečanstvo, kao i duhovni život svakog pojedinca koji, započet malom odlukom o bogougađanju, prožima i oblikuje celu ljudsku prirodu.
Jedan od najvećih besednika 21. veka, doktor teologije, psihologije i muzike, oslanjajući se na reči svetaca i iskustva doktora Maksima Mihajloviča Žižilenka, naglašava da psalmopojanje može vratiti harmoniju između tela, duše i duha, čak i u najtežim uslovima.
U svom delu, petog petka nakon Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik kroz priču o sejaču iz Jevanđelja po Mateju detaljno opisuje različite odnose duša prema Božijoj reči.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.