Srce je mesto čovekovog susreta sa samim sobom, ali i deo bića u kojem se odlučuje kakav će trag ostaviti njegove misli, reči i dela. U besedi za petak 3. sedmice po Duhovima, vladika Nikolaj Velimirović podseća da najveća čovekova briga nije ono što se nalazi izvan njega, već ono što nosi u dubini svoje duše. Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, on otkriva da sačuvano srce postaje hram Božije blizine, izvor mira, ljubavi i života koji se ne zasniva na prolaznim vrednostima, već na zajednici sa Bogom.
Beseda o čuvanju srca
"Svrha svega što se čuva, čuvaj srce svoje, jer iz njega izlazi život." (Priče Sol. 4,23)
U srcu je volja, u srcu je ljubav, u srcu je um – u srcu je obraz Presvete Trojice Božanske. Srce je dom Oca, i žrtvenik Sina i radionica Duha Svetoga. Bog srce hoće: sine, daj mi srce! O brate moj: svrh svega što se čuva, čuvaj srce svoje!
Neka se planine preture, neka se mora isuše, neka te prijatelji ostave, neka te bogatstvo izneveri, neka ti telo crvi razjedu, neka svet sruči na tebe svu porugu koju ima, ti se ne boj, samo čuvaj srce svoje, čuvaj ga i prilepi ga uz Gospoda, podaj ga Gospodu. Iz srca izlazi život – otkud život u srcu, ako u njemu ne boravi dah gospodara i istočnika života - Boga?
Dobar čovek iz dobre klijeti iznosi dobro, a zao čovjek iz zle klijeti iznosi zlo (Mat. 12, 35). To su reči Gospoda, koji puni klijet srca tvog bogatstvom Svojim. Šta je to dobar čovek? To je dobra klijet srca. Šta je to zao čovek? To je zla klijet srca.
Od srca (zlog čoveka) izlaze zle misli, ubistva, preljube, kurvarstva, krađe, lažna svjedočanstva, hule na Boga (Mat. 15, 19): a od dobrog srca izlazi: mir, trpljenje, dobrota, milost, vjera, krotost, uzdržanje (Gal. 5, 22 – 23). Vidiš li, kako je srce ljudsko ogromno slagalište? Vidiš li, šta sve može da stane u srce ljudsko?
O, brate, sam Bog Duh Sveti, kada blagoizvoli, može da stane u srce ljudsko. I ne samo može, nego i hoće. Samo On čeka da ti pripremiš srce za Njega. Da ga obratiš u hram, jer Bog Duh Sveti samo u hramu stanuje.
Kao što zmija čuva glavu, tako i ti, sine, čuvaj srce svoje. Svrh svega što se čuva, čuvaj, sine, srce svoje! Jer u njega ulazi i iz njega izlazi život, koji je od živoga Boga.
Gospode Životodavni, pomozi nam da sačuvamo srce svoje za Tebe, za Tebe Gospode! Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za ponedeljak šeste sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da čovekov unutrašnji život ne miruje, već neprestano ide ka stvaranju ili ka raspadanju.
Tumačeći stihove iz Priča Solomonovih, Vladika Nikolaj pokazuje kako se Božja premudrost otkriva u prirodi, ljudskom životu i ličnosti Gospoda Isusa Hrista.
U besedi za utorak 3. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači biblijsku sliku o čoveku koji sigurnost gradi na pogrešnom temelju i zato sopstveni mir pretvara u put ka propasti.
Reči Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog objašnjavaju kako čovek, oslanjajući se isključivo na sopstvenu procenu, može lako da previdi ono najvažnije i skrene sa pravog puta.