NIKAD OVO NE RADITE, DA NE BISTE DOBILI LIČNO BOGA ZA PROTIVNIKA! Prepodobni Nil Sinajski o onome što je Gospodu baš mrsko!
Posebno je opasno podsmevati se drugome kada mislimo da smo u nečemu bolji, uspešniji ili moralniji.
Ako čovek ponižava druge, vređa ih, osuđuje i prema njima pokazuje prezir, ne može očekivati da će takav odnos ostati bez posledica po njegov duhovni život.
U pravoslavnom učenju odnos prema bližnjem ne može se odvojiti od odnosa prema Bogu. Način na koji čovek govori sa drugim ljudima, kako ih tretira, kako im prašta i kakvu im meru daje, govori i o njegovom odnosu prema Hristu.
Čovek često od drugih očekuje razumevanje, oproštaj i poštovanje, dok prema tuđim greškama ume da bude strog.
Lako primećuje ono što drugi čine pogrešno, dok svoje postupke često opravdava. Pravoslavna duhovnost, međutim, podseća da se prema drugima ne odnosimo onako kako nam trenutno odgovara, već onako kako želimo da se Bog odnosi prema nama.
U Jevanđelju se više puta naglašava značaj milosrđa, praštanja i odnosa prema bližnjem, jer čovekova vera nije odvojena od njegovog ponašanja prema drugim ljudima.
Isto važi i za poštovanje. Ako čovek ponižava druge, vređa ih, osuđuje i prema njima pokazuje prezir, ne može očekivati da će takav odnos ostati bez posledica po njegov duhovni život. Ako, sa druge strane, prema bližnjem pokazuje ljubav, poštovanje i milost, upravo takav odnos postaje izraz njegove vere.
Na tu zakonitost duhovnog života ukazao je Sveti Josif Isihasta, govoreći da se odnos čoveka prema drugima odražava i na odnos Boga prema njemu:
"Sa kakvim poštovanjem govoriš sa drugima, tako će se i Hristos odnositi prema tebi. Kakvom merom meriš druge, tako će i On meriti tebe. Kako ti opraštaš grehe drugima, tako On oprašta tvoje. S kakvom ljubavlju i strahopoštovanjem ti tražiš njega, sa takvom, sa svoje strane, se on javlja tebi."
Bonus video
Posebno je opasno podsmevati se drugome kada mislimo da smo u nečemu bolji, uspešniji ili moralniji.
Povrediti drugog, to je teška rana, upozorava mitropolit.
Duhovi zla u ljudski um unose misli koje podstiču strah, očajanje, mržnju, zavist, gordost i beznađe.
Pravoslavna duhovnost nas uči da je bližnji u nevolji zapravo živa ikona Božija - on je ispit naše vere koji se pojavljuje onda kada ga najmanje očekujemo.
"Pomaže Bog“ nije samo forma pozdravljanja pri susretu sa drugim čovekom, već izraz koji ima dublje značenje.
Na prvi pogled deluju gotovo isto, ali se iza ova dva pojma kriju različiti odgovori na jedno od najvećih pitanja čoveka: šta možemo da znamo o Bogu?
Strah je prirodna ljudska reakcija, ali on postaje opasan kada nam zarobi dušu i udalji nas od Boga.
Nije najveća nesreća umoriti se od života, već jednoga dana shvatiti da smo bili toliko zauzeti živeći, da život nismo ni primetili, upozorava iguman.
"Pomaže Bog“ nije samo forma pozdravljanja pri susretu sa drugim čovekom, već izraz koji ima dublje značenje.
U besedi za 16. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje zbog čega je spasenje ljudi za Gospoda bilo poput hrane bez koje ne može da bude.
Reči optinskog starca govore o smirenju, samoprekoru i oproštaju, ali i o tome kako da čovek spreči da povreda preraste u gnev i osudu.
Odlaskom kod vidovnjaka čovek pokazuje da nema poverenja u Boga i njegovu promisao, već pomoć traži od demona, a ne od Tvorca.
Ako čovek ponižava druge, vređa ih, osuđuje i prema njima pokazuje prezir, ne može očekivati da će takav odnos ostati bez posledica po njegov duhovni život.
Pored posta, vernici se uzdržavaju i od različitih oblika telesnog zadovoljstva i luksuza, među kojima su intimni odnosi, upotreba kozmetike i parfema, kao i nošenje kožne odeće.
Živeo je po Božjim zapovestima i svoju veru nije čuvao samo za sebe, već je svoje vršnjake i drugove poučavao hrišćanskom životu.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Neka se one lepo trude, pa će ih i Bog nagrađivati i ukrepljavati u sve dane života njihovog, rekao je mitropolit Janikije posle monašanja tri dosadašnje iskušenice.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Brak i sveštenička služba u Pravoslavnoj crkvi uređeni su preciznim pravilima koja određuju kada je brak moguć, a kada više nije dozvoljen, a odgovor se nalazi u drevnim kanonima Crkve.