PRED OVIM SE I ANĐELI KLANJAJU: Otac Stefan otkrio kad je čovek najveći u očima Boga
Oprost ne znači zaboraviti sve što se dogodilo niti opravdati zlo koje je učinjeno, već osloboditi srce mržnje i prepustiti sud Bogu.
Osoba koja gaji neprijateljstvo, mržnju i osećanja osvete uvek je lišena unutrašnjeg mira.
U svetu u kojem se često zaboravlja snaga oproštaja, a uvreda se uzvraća uvredom, pravoslavno predanje podseća da najveća pobeda nije u osveti, već u smirenju, trpljenju i poverenju u Božiju pravdu.
Gnev koji čovek nosi prema drugome ne razara samo odnos sa bližnjim, već ranjava i njegovu sopstvenu dušu, lišavajući je mira koji dolazi od Boga.
O tome kako treba pomoći ljudima koji su obuzeti ljutnjom, zlobom i željom za osvetom govori otac Viktor Gurjev, podsećajući na pouku iz Paterika o prepodobnom Sisoju iz Tive i monahu koji nije mogao da oprosti uvredu.

Otac Viktor najpre ukazuje na težinu stanja čoveka koji u srcu čuva neprijateljstvo prema svom bližnjem, jer takva osećanja razaraju pre svega njega.
- Izuzetno je žalosna patnja osobe koja je ljuta na svog bližnjeg i gaji zlobu prema njemu. Jer osoba koja gaji neprijateljstvo, mržnju i osećanja osvete uvek je lišena unutrašnjeg mira. Njena duša je nemirna, gotovo uvek je malodušna i stalno je uznemirena neuređenim pokretima.
Govoreći o tome kako prema takvim ljudima treba postupati, otac Viktor podseća da ih, iz ljubavi prema bližnjem, treba urazumiti, jer njihov gnev i želja za osvetom mogu dovesti do velike štete.
- Inače, svojim gnevom i osvetoljubivošću mogu naneti veliku štetu onima koji su ih uvredili.
Šta se može učiniti? I kako se takvi ljudi mogu urazumiti?“
Kao primer otac Viktor navodi događaj iz Paterika, kada je jedan monah, uvređen od strane drugog brata, došao kod prepodobnog Sisoja iz Tive, odlučan da se osveti. Monah nije tražio utehu ni savet kako da oprosti, već je u svom srcu već doneo odluku da uzvrati istom merom.
Kako je objasnio otac Viktor, prepodobni Sisoje pokušao je najpre blagim rečima da urazumi ogorčenog brata i da mu pokaže da osvetu treba prepustiti Bogu, koji jedini pravedno sudi ljudima. Međutim, monah nije želeo da prihvati savet i ostao je pri svojoj nameri.
- Videvši da reči nisu dovoljne da smire srce obuzeto gnevom, prepodobni Sisoje pribegao je drugačijem načinu. Pozvao je monaha da se najpre zajedno pomole Bogu, a onda je izgovorio molitvu koja je razotkrila besmisao čovekove želje da sam preuzme ulogu sudije i osvetnika: "O Bože, mi se više ne uzdamo u Tebe; ne brini za nas, ne osvećuj se za nas, mi se osvećujemo sami za sebe.’"
Ove reči su, ističe otac Viktor, odmah dotakle srce ogorčenog monaha, jer je shvatio da svojom željom za osvetom pokazuje da nema poverenja u Božiji sud. Uvidevši svoju grešku, on se pokajao pred starcem i odlučio da oprosti svom bratu.
- Tada mu je starac rekao: "Veruj mi, sine moj, da će se svako ko strpljivo podnosi uvrede lako spasti, ali ko se ljuti na bližnjeg svog, uništava sve svoje vrline i postaje rob đavola."
Otac Viktor Gurjev potom podseća da je najbolji način da se čovek koji je ogorčen i željan osvete vrati miru upravo podsećanje na to da iznad svih ljudi postoji Bog - sveznajući i pravedni sudija, koji vidi svaku nepravdu, poznaje svaku okolnost i jedini može pravedno suditi.
- Odlična pouka! Zaista, braćo, koji je bolji način da se opomene oni koji su gnevni nego podsećanjem da postoji sveznajući i pravedni Bog iznad svih nas, da on vidi i zna ko nas je uvredio i zašto, i da će on sam, svojim pravednim sudom, suditi nama bolje nego što mi možemo protiv onih koji su nas uvredili.
Jer, kako dalje ističe otac Viktor, čovek koji se sveti drugome zapravo pokazuje nepoverenje prema Božijoj pravdi i sam preuzima ono što pripada samo Gospodu:
- Štaviše, ako već znamo da postoji sveznajući i pravedni sudija iznad nas, zar onda osveta drugima ne znači prkositi Božjoj pravdi i vređati njega? Naravno da znači. Stoga, ako ikada budete morali da razgovarate sa onima koji su ogorčeni na svoju braću, usadite u njih misli slične onima koje su naznačene, i istovremeno, možda, ponekad, postupite kao što je to činio Sveti Sisoje kada je opominjao svog gnevnog brata.
Oprost ne znači zaboraviti sve što se dogodilo niti opravdati zlo koje je učinjeno, već osloboditi srce mržnje i prepustiti sud Bogu. Na sve načine suprostavite se svojoj gnevljivosti i uz Božju pomoć ona će oslabiti, istakao je otac Jovan. Nijedna svađa, uvreda ili nesporazum ne bi smeli da budu važniji od ljubavi između roditelja i dece. Gospod Isus Hristos je svojim životom pokazao da je oproštaj jedan od najuzvišenijih izraza ljubavi.

PRED OVIM SE I ANĐELI KLANJAJU: Otac Stefan otkrio kad je čovek najveći u očima Boga
OVAKO SE PROPADA I NAPUŠTA BOG! Bivši iguman Ostroga otrkio kako nikad ne smete odgovoriti na uvredu!
AKO STE U SVAĐI S OVIM LJUDIMA, MORATE NAČINITI PRVI KORAK KA POMIRENJU! Otac Branislav kaže da su se mnogi pokajali što to nisu uradili!
OVI LJUDI NIKAD NEĆE OTIĆI U RAJ! Starac Ilija objasnio čime se automatski lišavamo Carstva nebeskog!
Jednostavna pouka blaženopočivšeg patrijarha srpskog pokazuje zašto je smirenost najjači odgovor onome ko želi da nas isprovocira i kako se u takvoj situaciji čuva dostojanstvo.
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je o nečemu što se često događa u odnosima među ljudima, a što mnogi prepoznaju tek kada već nastanu ljutnja, zameranje i potreba da se drugome uzvrati.
Savet svetitelja posebno je zahtevan za čoveka koji je doživeo nepravdu, jer traži da se pred Bogom pomoli upravo za onoga ko mu je naneo bol.
Nepravda, uvreda i omalovažavanje mogu u čoveku pokrenuti potrebu da se brani i uzvrati, ali jedna pouka velikog ruskog duhovnika otvara sasvim drugačije pitanje: šta se u takvom trenutku događa sa našim srcem?
Bog nikad ne ostavlja čoveka u nevolji.
Prošlost čoveku nije data da je iznova živi.
U besedi za ponedeljak 15. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako greh, smrt i tama vezuju čoveka i zašto je Hristos jedini koji može da raskine te okove i otvori vrata slobode.
Svetogorski starac je upozoravao na osobinu koja se često previđa, a koja može ozbiljno da ugrozi zajednički život.
Dok je Adrijan sa ostalim hrišćanima bio okovan u tamnici, Natalija je dolazila da im služi i hrabri ih.
Prošlost čoveku nije data da je iznova živi.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Posebno je opasno podsmevati se drugome kada mislimo da smo u nečemu bolji, uspešniji ili moralniji.
Vernici iz svih krajeva od ranih jutarnjih časova pristižu u crkvu Svetog apostola Luke, gde je izložen kovčeg sa telom generala Mladića.
Na jednom zapisu vidi se prilazak naoružanih uniformisanih lica, dok drugi beleži demoliranje ikonostasa i pucanje u svetinju.
Svetogorski starac je upozoravao na osobinu koja se često previđa, a koja može ozbiljno da ugrozi zajednički život.