Post, naročito onaj najstroži, na vodi, kakav se praktikuje tokom ovih dana, uči čoveka disciplini, ali još više - smirenju.
U susret Vaskršnjem postu, koji u pravoslavnoj tradiciji zauzima posebno mesto kao vreme najdubljeg duhovnog podviga, vernici se podsećaju da smisao uzdržanja ne leži samo u odricanju od određene hrane, već u sveukupnom preobražaju ličnosti.
Ovo je period kada se čovek poziva da zastane, zagleda se u sebe i preispita svoje misli, reči i dela, nastojeći da očisti srce od svega što ga udaljava od Boga i bližnjih.
Post, naročito onaj najstroži, na vodi, kakav se praktikuje tokom ovih dana, uči čoveka disciplini, ali još više - smirenju. U tom podvigu, telesno uzdržanje ima smisla jedino ako ga prati unutrašnja borba protiv grešnih sklonosti.
Shutterstock/Andrii Iemelianenko
Post na vodi automatski isključuje i gnev kod ljudi
Jer, kako uče sveti oci, nije dovoljno ne uzeti mrsnu hranu ako su srce i um ispunjeni gnevom, osudom ili zlopamćenjem. Upravo tada, spoljašnji post gubi svoj pravi smisao i pretvara se u puku formu bez suštine.
Posebno mesto u ovom periodu zauzima pokajanje, koje nije samo priznanje greha, već duboko unutrašnje kajanje i želja za promenom. Pokajanje podrazumeva i spremnost da se oprosti drugima jer bez praštanja nema ni istinskog mira. Upravo u tom duhovnom kontekstu, post postaje put ka oslobađanju od tereta prošlosti i vraćanju izgubljene harmonije.
U tom smislu, post na vodi dobija mnogo dublje značenje od samog uzdržanja od određene vrste hrane. On postaje simbol potpunog očišćenja - i tela i duše. Vernik je pozvan da se odrekne svega što ga vezuje za strasti, ali i da aktivno radi na izgradnji vrlina: krotosti, smirenja, trpljenja i ljubavi prema bližnjem.
printskrin youtube/dok anđeli spavaju
Otac Rafailo Boljević
- U procesu pokajanja, posebno u vreme posta, a pogotovo posta na vodi, odmah treba da istumačimo - kad se kaže "post na vodi", to znači "nema ništa od gneva"! Ako su dani strogog posta, napadaj na zlopamćenje! Jer, to su mrsna osećanja! Gnev, strasti, to su sve mrsna osjećanja, mrsna stanja. Čovek, kad se nalazi u njima, on mrsi - objašnjava otac Rafailo Boljević i dalje dodaje:
- Nije ispunio uslove posta i, kao onaj ko je mrsio, i to teško mrsio, jedući... Jer, kao što kaže jedan naš otac: "Posti na vodi, a džigerice svih onih oko njega pojedene njegovim zubima - on nije postio, on je jeo ljudsko meso i pio ljudsku krv, pijući krv bližnjeg." I, on prilazi Svetom putiru da se pričesti krotkim i smirenim Bogom. To su strašne situacije!
Kada život krene nizbrdo, a srce zavapi: „Zašto baš meni?“, možda nije reč o kazni, već o tajanstvenom duhovnom nasleđu koje se nevidljivo prenosi kroz pokolenja.
Dok psiholozi bes vide kao posledicu unutrašnje napetosti savremenog života, pravoslavlje ga prepoznaje kao duhovno stanje koje, ako se ne obuzda, nanosi štetu i okolini i duši.
Otac Čad Riperger povezao je drevna proročanstva sa moralnim padom, razvojem digitalnih tehnologija i globalnim finansijskim sistemom koji bi mogao da promeni način na koji ljudi pristupaju novcu i osnovnim dobrima.
Jedna njegova pouka govori o opasnosti koja se ne prepoznaje po krstu, molitvi i izgovorenim rečima, već po onome što čovek čini kada ga niko ne posmatra.
Mitropolit šumadijski je na hramovnoj slavi govorio o liturgiji kao najvećem izrazu blagodarnosti Bogu i upozorio da bez smirenja ni Božji darovi ne mogu čoveku doneti istinsku korist.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Jedna njegova pouka govori o opasnosti koja se ne prepoznaje po krstu, molitvi i izgovorenim rečima, već po onome što čovek čini kada ga niko ne posmatra.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Verovanje u znakove, talismane i razne običaje suprotno je hrišćanskoj veri, koja čoveka poziva na uzdanje u Božji promisao, molitvu, pokajanje i duhovnu slobodu koju nam je Hristos darovao.
Piletina, krompir, povrće i začini lagano se krčkaju dok sve ne omekša, a kisela pavlaka na kraju daje paprikašu gustinu, punoću i prepoznatljivu kremastu teksturu.
Govoreći o porodici, posebno je naglašavao da hrišćanski dom ne treba da bude samo mesto u kojem se živi, već prostor u kojem se osećaju mir, tišina, toplina i međusobno poštovanje.