Post, naročito onaj najstroži, na vodi, kakav se praktikuje tokom ovih dana, uči čoveka disciplini, ali još više - smirenju.
U susret Vaskršnjem postu, koji u pravoslavnoj tradiciji zauzima posebno mesto kao vreme najdubljeg duhovnog podviga, vernici se podsećaju da smisao uzdržanja ne leži samo u odricanju od određene hrane, već u sveukupnom preobražaju ličnosti.
Ovo je period kada se čovek poziva da zastane, zagleda se u sebe i preispita svoje misli, reči i dela, nastojeći da očisti srce od svega što ga udaljava od Boga i bližnjih.
Post, naročito onaj najstroži, na vodi, kakav se praktikuje tokom ovih dana, uči čoveka disciplini, ali još više - smirenju. U tom podvigu, telesno uzdržanje ima smisla jedino ako ga prati unutrašnja borba protiv grešnih sklonosti.
Shutterstock/Andrii Iemelianenko
Post na vodi automatski isključuje i gnev kod ljudi
Jer, kako uče sveti oci, nije dovoljno ne uzeti mrsnu hranu ako su srce i um ispunjeni gnevom, osudom ili zlopamćenjem. Upravo tada, spoljašnji post gubi svoj pravi smisao i pretvara se u puku formu bez suštine.
Posebno mesto u ovom periodu zauzima pokajanje, koje nije samo priznanje greha, već duboko unutrašnje kajanje i želja za promenom. Pokajanje podrazumeva i spremnost da se oprosti drugima jer bez praštanja nema ni istinskog mira. Upravo u tom duhovnom kontekstu, post postaje put ka oslobađanju od tereta prošlosti i vraćanju izgubljene harmonije.
U tom smislu, post na vodi dobija mnogo dublje značenje od samog uzdržanja od određene vrste hrane. On postaje simbol potpunog očišćenja - i tela i duše. Vernik je pozvan da se odrekne svega što ga vezuje za strasti, ali i da aktivno radi na izgradnji vrlina: krotosti, smirenja, trpljenja i ljubavi prema bližnjem.
printskrin youtube/dok anđeli spavaju
Otac Rafailo Boljević
- U procesu pokajanja, posebno u vreme posta, a pogotovo posta na vodi, odmah treba da istumačimo - kad se kaže "post na vodi", to znači "nema ništa od gneva"! Ako su dani strogog posta, napadaj na zlopamćenje! Jer, to su mrsna osećanja! Gnev, strasti, to su sve mrsna osjećanja, mrsna stanja. Čovek, kad se nalazi u njima, on mrsi - objašnjava otac Rafailo Boljević i dalje dodaje:
- Nije ispunio uslove posta i, kao onaj ko je mrsio, i to teško mrsio, jedući... Jer, kao što kaže jedan naš otac: "Posti na vodi, a džigerice svih onih oko njega pojedene njegovim zubima - on nije postio, on je jeo ljudsko meso i pio ljudsku krv, pijući krv bližnjeg." I, on prilazi Svetom putiru da se pričesti krotkim i smirenim Bogom. To su strašne situacije!
Kada život krene nizbrdo, a srce zavapi: „Zašto baš meni?“, možda nije reč o kazni, već o tajanstvenom duhovnom nasleđu koje se nevidljivo prenosi kroz pokolenja.
Dok psiholozi bes vide kao posledicu unutrašnje napetosti savremenog života, pravoslavlje ga prepoznaje kao duhovno stanje koje, ako se ne obuzda, nanosi štetu i okolini i duši.
Kada se duhovna disciplina sudari sa užurbanošću jutra i iscrpljenošću večeri, rešenje ne dolazi iz strožeg pravila, već iz jednostavne misli koja, prema protojereju Andreju Tkačovu, vraća čoveka suštini vere i oslobađa ga krivice i sujete.
Posle dugog unutrašnjeg traganja i odluke koja je preokrenula njegov život, zamonašio se u Grčkoj i u manastirskom kompleksu Meteori primio čin đakona tokom svečane Liturgije, koja je privukla pažnju vernika i crkvene javnosti.
Docent Moskovske duhovne akademije objasnio je zbog čega pravoslavlje ne posmatra rad kao apsolutnu vrednost i zašto čovekov trud može biti i blagoslov i razlog za osudu.
U Patrijaršiji SPC potpisan je Memorandum o osnivanju Univerziteta koji će spojiti teološke studije sa medicinom, pravom, umetnošću i tehničkim naukama, dok je patrijarh srpski poručio da obrazovanje mora da oblikuje i čoveka, a ne samo stručnjaka.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Kada se duhovna disciplina sudari sa užurbanošću jutra i iscrpljenošću večeri, rešenje ne dolazi iz strožeg pravila, već iz jednostavne misli koja, prema protojereju Andreju Tkačovu, vraća čoveka suštini vere i oslobađa ga krivice i sujete.
Posle dugog unutrašnjeg traganja i odluke koja je preokrenula njegov život, zamonašio se u Grčkoj i u manastirskom kompleksu Meteori primio čin đakona tokom svečane Liturgije, koja je privukla pažnju vernika i crkvene javnosti.
Docent Moskovske duhovne akademije objasnio je zbog čega pravoslavlje ne posmatra rad kao apsolutnu vrednost i zašto čovekov trud može biti i blagoslov i razlog za osudu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Na Markovdan služena liturgija u Hramu Svetog apostola i jevanđeliste Marka, poglavar Srpske pravoslavne crkve odlikovao sveštenika i održao nadahnutu besedu.