Post, naročito onaj najstroži, na vodi, kakav se praktikuje tokom ovih dana, uči čoveka disciplini, ali još više - smirenju.
U susret Vaskršnjem postu, koji u pravoslavnoj tradiciji zauzima posebno mesto kao vreme najdubljeg duhovnog podviga, vernici se podsećaju da smisao uzdržanja ne leži samo u odricanju od određene hrane, već u sveukupnom preobražaju ličnosti.
Ovo je period kada se čovek poziva da zastane, zagleda se u sebe i preispita svoje misli, reči i dela, nastojeći da očisti srce od svega što ga udaljava od Boga i bližnjih.
Post, naročito onaj najstroži, na vodi, kakav se praktikuje tokom ovih dana, uči čoveka disciplini, ali još više - smirenju. U tom podvigu, telesno uzdržanje ima smisla jedino ako ga prati unutrašnja borba protiv grešnih sklonosti.
Shutterstock/Andrii Iemelianenko
Post na vodi automatski isključuje i gnev kod ljudi
Jer, kako uče sveti oci, nije dovoljno ne uzeti mrsnu hranu ako su srce i um ispunjeni gnevom, osudom ili zlopamćenjem. Upravo tada, spoljašnji post gubi svoj pravi smisao i pretvara se u puku formu bez suštine.
Posebno mesto u ovom periodu zauzima pokajanje, koje nije samo priznanje greha, već duboko unutrašnje kajanje i želja za promenom. Pokajanje podrazumeva i spremnost da se oprosti drugima jer bez praštanja nema ni istinskog mira. Upravo u tom duhovnom kontekstu, post postaje put ka oslobađanju od tereta prošlosti i vraćanju izgubljene harmonije.
U tom smislu, post na vodi dobija mnogo dublje značenje od samog uzdržanja od određene vrste hrane. On postaje simbol potpunog očišćenja - i tela i duše. Vernik je pozvan da se odrekne svega što ga vezuje za strasti, ali i da aktivno radi na izgradnji vrlina: krotosti, smirenja, trpljenja i ljubavi prema bližnjem.
printskrin youtube/dok anđeli spavaju
Otac Rafailo Boljević
- U procesu pokajanja, posebno u vreme posta, a pogotovo posta na vodi, odmah treba da istumačimo - kad se kaže "post na vodi", to znači "nema ništa od gneva"! Ako su dani strogog posta, napadaj na zlopamćenje! Jer, to su mrsna osećanja! Gnev, strasti, to su sve mrsna osjećanja, mrsna stanja. Čovek, kad se nalazi u njima, on mrsi - objašnjava otac Rafailo Boljević i dalje dodaje:
- Nije ispunio uslove posta i, kao onaj ko je mrsio, i to teško mrsio, jedući... Jer, kao što kaže jedan naš otac: "Posti na vodi, a džigerice svih onih oko njega pojedene njegovim zubima - on nije postio, on je jeo ljudsko meso i pio ljudsku krv, pijući krv bližnjeg." I, on prilazi Svetom putiru da se pričesti krotkim i smirenim Bogom. To su strašne situacije!
Kada život krene nizbrdo, a srce zavapi: „Zašto baš meni?“, možda nije reč o kazni, već o tajanstvenom duhovnom nasleđu koje se nevidljivo prenosi kroz pokolenja.
Dok psiholozi bes vide kao posledicu unutrašnje napetosti savremenog života, pravoslavlje ga prepoznaje kao duhovno stanje koje, ako se ne obuzda, nanosi štetu i okolini i duši.
Dok mnogi klonu pod teretom sopstvenih slabosti, poznati duhovnik sa Svete Gore upozorava da čoveka ne uništavaju samo padovi, već i trenutak kada odustane od borbe za promenu.
Spor oko zida na kojem se nekada nalazio lik blaženopočivšeg poglavara SPC ponovo je otvorio pitanja o pravu na očuvanje verskog i nacionalnog identiteta.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Dok mnogi klonu pod teretom sopstvenih slabosti, poznati duhovnik sa Svete Gore upozorava da čoveka ne uništavaju samo padovi, već i trenutak kada odustane od borbe za promenu.
Spor oko zida na kojem se nekada nalazio lik blaženopočivšeg poglavara SPC ponovo je otvorio pitanja o pravu na očuvanje verskog i nacionalnog identiteta.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Dok savremeni čovek sve više vremena provodi u trci za novcem i uspehom, pravoslavno učenje podseća da posao nema smisla ako nije usmeren na pošteno izdržavanje porodice i pomoć onima kojima je to potrebno.