Dok psiholozi bes vide kao posledicu unutrašnje napetosti savremenog života, pravoslavlje ga prepoznaje kao duhovno stanje koje, ako se ne obuzda, nanosi štetu i okolini i duši.
U poslednje vreme, sve češće oko sebe viđamo ljude koji zbog sitnica iznenada planu, reaguju burno i impulsivno. Ipak, nije to nešto što se dešava samo drugima – sve više i sami uviđamo kako lako gubimo kontrolu nad naizgled uobičajenim stvarima i kako nas i same preplavi bes..
Znamo da nije dobro što reagujemo tako – ni po nas, ni po one oko nas – ali ne znamo odakle ta sila u nama, niti kako da je obuzdamo.
I dok psiholozi na bes gledaju kao manifestaciju unutrašnje napetosti koju stvara brz i neizvestan život, pun frustracija i neostvarenih očekivanja, u pravoslavlju se bes ne smatra samo emocijom, već duhovnim stanjem koje, ako se ne obuzda, može da nanese ozbiljnu štetu, ne samo okolini, već i čovekovoj duši.
Schutterstock/Hayk_Shalunts
Otac Rafailo kaže da je bes je demonska energija
Sveti Oci govore o besu kao o "strasti“ – jednom od oblika pomračenja duhovne ravnoteže. Bes, kada je nekontrolisan, vodi čoveka u osudu, netrpeljivost, mržnju i čak nasilje – sve ono što udaljava čoveka od Boga i bližnjeg.
Otac Rafailo Boljević je u jednoj od svojih beseda, bes ili gnev označio kao demonsku energiju i dao rešenje za njeno suzbijanje.
- Gnev ili bes su, po nekom definiciji i jako je važno da to znamo, demonske energije. Gnev ili bes su demoni. Čovek koji je u gnevu, on je u demonskom signalu - istakao je otac Rafailo.
On kaže da je gordost ono što im omogućava da prodru u nas.
Printscreen/Youtube/Манастир Подмаине - ПРОПОВЕДИ
Otac Rafailo kaže da je gordost ta koja je u osnovi besa
- To je najčešće gordost, gordost življenja, koja ima svoje ideje, svoja viđenja, projekte i stavove, kako bi stvari trebalo da izledaju, da budu i da jesu. To je, kako svetogorci kažu vrlo sažeto, ideja o sebi, odnosno viđenje sebe u svetlosti obmane. I takav čovek ima želje: kako će prema njemu da se ophode, kako će da bude... Međutim, svet mu ne dopušta da to bude tako. I ne samo da ne pušta, nego mu udari jake i oštre kontre, i kad dolazi do tih sukoba, jedna od posledica je erupcija gneva, ali to je gnoj gordosti. Po rečima jednog od svetih otaca gnev je projava nezadovoljenih želja samoljubljivog srca. Dakle, treba se smirivati, ali to raditi pred krstom Hristovim - objasnio je otac Rafailo.
Osim fizičke štetnosti, pušenje se u duhovnom smislu posmatra kao strast, odnosno zavisnost koja zarobljava čoveka i udaljava ga od unutrašnje slobode, duhovne trezvenosti, a samim tim i od Boga.
Dok hiljade mladih bezglavo jure za muzičkim senzacijama i spektaklima, iguman manastira Podmaine upozorava da iza tih globalnih manifestacija stoje otvorene demonske poruke.
Veliki svetitelj iz 4. veka ostavio je pouku koja nam pokazuje zašto nas uvrede toliko bole i kako jednostavnim ćutanjem možemo sačuvati mir i duhovnu snagu.
Ajeti iz sure Al Jāthiyah 45:2-6 pozivaju vernike da kroz smenu dana i noći, životinje, kišu i vetrove prepoznaju očigledne dokaze Božje prisutnosti i mudrosti, nudeći put ka dubljem razumevanju.
Dugogodišnji čuvar kivota Svetog Vasilija Ostroškog govorio je bez zadrške o gordosti - o grehu koji čoveka sprečava da se spusti do istine o sebi i da u pokajanju pronađe mir duše.
U Sabornom hramu Svete Trojice služena je svečana liturgija, prikazan film o istoriji Eparhije, predstavljeno kapitalno izdanje „Šematizam“, a ceo grad disao je u znaku molitve i zahvalnosti.
Bogosluženje u čast Svetog Huberta, zaštitnika lovaca, u Letoniji pretvorilo se u globalnu raspravu o granici između vere i običaja, nakon što su se na društvenim mrežama pojavile slike jelena okruženog cvećem u crkvi.
Dolazak zamenika državnog sekretara SAD Mihaila Rigasa na sveto tlo Atosa tumači se kao poruka da se dijalog Istoka i Zapada sve češće vodi i kroz tišinu manastira.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Dugogodišnji čuvar kivota Svetog Vasilija Ostroškog govorio je bez zadrške o gordosti - o grehu koji čoveka sprečava da se spusti do istine o sebi i da u pokajanju pronađe mir duše.
Bogosluženje u čast Svetog Huberta, zaštitnika lovaca, u Letoniji pretvorilo se u globalnu raspravu o granici između vere i običaja, nakon što su se na društvenim mrežama pojavile slike jelena okruženog cvećem u crkvi.
Dolazak zamenika državnog sekretara SAD Mihaila Rigasa na sveto tlo Atosa tumači se kao poruka da se dijalog Istoka i Zapada sve češće vodi i kroz tišinu manastira.
U pravoslavnom pogledu, domaćinstvo nije samo mesto fizičkog boravka, već hram u kojem se oblikuje duhovni život cele porodice u čemu žena ima ogromnu ulogu.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Jednostavna, hranljiva i blaga, ova supa iz manastira Rukumija spaja zdravlje, smirenje i molitveni duh. Monahinja Atanasija otkriva kako i najskromniji sastojci mogu postati izvor unutrašnjeg mira i snage.
U besedi za 22. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da lepota Crkve i verne duše ne dolazi spolja, već iz mesta gde Hristos prebiva — iz unutrašnje svetlosti koja ne prolazi i koja dušu čini carevim detetom.