Dok psiholozi bes vide kao posledicu unutrašnje napetosti savremenog života, pravoslavlje ga prepoznaje kao duhovno stanje koje, ako se ne obuzda, nanosi štetu i okolini i duši.
U poslednje vreme, sve češće oko sebe viđamo ljude koji zbog sitnica iznenada planu, reaguju burno i impulsivno. Ipak, nije to nešto što se dešava samo drugima – sve više i sami uviđamo kako lako gubimo kontrolu nad naizgled uobičajenim stvarima i kako nas i same preplavi bes..
Znamo da nije dobro što reagujemo tako – ni po nas, ni po one oko nas – ali ne znamo odakle ta sila u nama, niti kako da je obuzdamo.
I dok psiholozi na bes gledaju kao manifestaciju unutrašnje napetosti koju stvara brz i neizvestan život, pun frustracija i neostvarenih očekivanja, u pravoslavlju se bes ne smatra samo emocijom, već duhovnim stanjem koje, ako se ne obuzda, može da nanese ozbiljnu štetu, ne samo okolini, već i čovekovoj duši.
Schutterstock/Hayk_Shalunts
Otac Rafailo kaže da je bes je demonska energija
Sveti Oci govore o besu kao o "strasti“ – jednom od oblika pomračenja duhovne ravnoteže. Bes, kada je nekontrolisan, vodi čoveka u osudu, netrpeljivost, mržnju i čak nasilje – sve ono što udaljava čoveka od Boga i bližnjeg.
Otac Rafailo Boljević je u jednoj od svojih beseda, bes ili gnev označio kao demonsku energiju i dao rešenje za njeno suzbijanje.
- Gnev ili bes su, po nekom definiciji i jako je važno da to znamo, demonske energije. Gnev ili bes su demoni. Čovek koji je u gnevu, on je u demonskom signalu - istakao je otac Rafailo.
On kaže da je gordost ono što im omogućava da prodru u nas.
Printscreen/Youtube/Манастир Подмаине - ПРОПОВЕДИ
Otac Rafailo kaže da je gordost ta koja je u osnovi besa
- To je najčešće gordost, gordost življenja, koja ima svoje ideje, svoja viđenja, projekte i stavove, kako bi stvari trebalo da izledaju, da budu i da jesu. To je, kako svetogorci kažu vrlo sažeto, ideja o sebi, odnosno viđenje sebe u svetlosti obmane. I takav čovek ima želje: kako će prema njemu da se ophode, kako će da bude... Međutim, svet mu ne dopušta da to bude tako. I ne samo da ne pušta, nego mu udari jake i oštre kontre, i kad dolazi do tih sukoba, jedna od posledica je erupcija gneva, ali to je gnoj gordosti. Po rečima jednog od svetih otaca gnev je projava nezadovoljenih želja samoljubljivog srca. Dakle, treba se smirivati, ali to raditi pred krstom Hristovim - objasnio je otac Rafailo.
Osim fizičke štetnosti, pušenje se u duhovnom smislu posmatra kao strast, odnosno zavisnost koja zarobljava čoveka i udaljava ga od unutrašnje slobode, duhovne trezvenosti, a samim tim i od Boga.
Dok hiljade mladih bezglavo jure za muzičkim senzacijama i spektaklima, iguman manastira Podmaine upozorava da iza tih globalnih manifestacija stoje otvorene demonske poruke.
Veliki svetitelj iz 4. veka ostavio je pouku koja nam pokazuje zašto nas uvrede toliko bole i kako jednostavnim ćutanjem možemo sačuvati mir i duhovnu snagu.
Pouka podvižnice iz Svetopsovske pustinje otkriva kako zemlja koja nas hrani, pokajanje i briga za bližnje mogu biti jedina zaštita u vreme nesigurnosti i straha.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pouka podvižnice iz Svetopsovske pustinje otkriva kako zemlja koja nas hrani, pokajanje i briga za bližnje mogu biti jedina zaštita u vreme nesigurnosti i straha.
Dok se rasprave najčešće vode oko marama i kapa, sveštenik pri hramu Svetog Ilije na Mirijevu objašnjava zašto upadljiva garderoba, neprimerene boje i zanemarivanje crkvenog bontona mnogo češće dovode do opomena u hramu.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Manastiri koje su podizali srpski vladari, knjige pisane na srpskom i zadužbine koje su čuvale narod bez države danas se gotovo ne pominju, a većina hodočasnika i ne zna čijim stopama hoda.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.