Dok hiljade mladih bezglavo jure za muzičkim senzacijama i spektaklima, iguman manastira Podmaine upozorava da iza tih globalnih manifestacija stoje otvorene demonske poruke.
Dok su svetski mediji slavili spektakularno otvaranje Olimpijskih igara u Parizu, hrišćanski svet ostao je zaprepašćen scenama koje su mnogi nazvali otvorenim ismevanjem Biblije. Na svečanoj ceremoniji 26. jula 2024. godine, organizatori su, pored grandioznih plovila na Seni i nastupa svetskih muzičkih zvezda, prikazali i koreografije koje su simbolički izvrgavale ruglu biblijske motive, što je izazvalo burne reakcije pravoslavnih i katoličkih vernika širom sveta.
Slične reakcije godinama prate i novosadski Exit festival, o kome su mnogi pravoslavni pastiri već govorili kao o duhovnoj opasnosti za srpsku omladinu.
TANJUG
Otac Rafilo upozorava: "To su sve nesakrivena obeležja ada"
Među njima je i otac Rafilo, iguman manastira Podmaine, koji otvoreno kaže da sve ovo što gledamo nije ništa drugo do – otvoreni demonski rituali:
- Imaš Exit festival. Naša bratija mi je pokazivala neke snimke… To je čist demonizam i satanistički rituali. Otvaranje Olimpijskih igara, nekih muzičkih festivala, tu su sve nesakrivena obeležja ada. To se više ne skriva - kaže otac Rafilo.
On ističe da takvi festivali imaju jasnu duhovnu pozadinu, koja mlade ljude pretvara u potrošače strasti i telesnih uživanja, a njihove duše baca u duhovni mrak:
- Na ovim festivalima, omladina po tri-četiri dana leži po livadama, po blatu. Valjaju se ko prasići, zato što stejdž ne sme da stane. Nije im teško i da stopiraju, i tako da putuju, bi došli tamo na nekakvu duhovnu makljažu - kaže iguman Podmaine.
Dok hiljade ljudi bezglavo pohrle ka muzici i glasnim ritmovima koji im obećavaju slobodu, otac Rafilo podseća da istinska radost i mir duše nisu u vrištanju mase, već u tišini susreta sa Bogom. On poziva mlade da ne traže duhovno uzbuđenje na takvim mestima, već u hramovima, gde ih čeka živa reč Jevanđelja:
- Dovoljno je otići dva-tri kilometra, ali da se lepo pripremiš. Ne moraš da ideš u Jerusalim, da odvajaš novac i da se izlažeš kojekakvim rizicima da bi čuo sveto Jevanđelje. Imaš ga tu. U našim krajevima imamo manastire i aktivne hramove gotovo na svakom koraku - podseća otac Rafilo.
Poziv na duhovnu trezvenost usred svetovne buke
Dok traje euforija oko svetskih manifestacija, ali i muzičkih festivala na našem podneblju, njegove reči prizivaju na trezvenost i podsećaju da se borba za dušu odvija upravo tamo gde je najviše buke i prividne svetlosti. Zato, kaže on, ne dozvolimo da nam demonska muzika zameni nebesku pesmu koju je Gospod spremio za svakog ko Mu dođe u pokajanju i ljubavi.
U jednom obraćanju otac Oliver Subotić se dotakao palog anđela objašnjavajući da je njegova prevara izvedena u krugovima koji smatraju da on ne postoji, kao i da to đavolu odgovara.
Osim fizičke štetnosti, pušenje se u duhovnom smislu posmatra kao strast, odnosno zavisnost koja zarobljava čoveka i udaljava ga od unutrašnje slobode, duhovne trezvenosti, a samim tim i od Boga.
Irini Murtzukou priznala je monstruozne zločine iz mladosti, a starci sa Svete gore upozoravaju – ovo prevazilazi ljudsko zlo i otkriva strašnu istinu o svetu bez Boga.
Kroz svedočanstvo iz života, veliki duhovnik 20. veka i svetac objasnio je na jednostavan način da snaga molitve ne zavisi od samog čitanja, već od mnogo dublje istine koja menja život i razvejava tamu oko nas.
Upozorenje velikog srpskog duhovnika 20. veka razotkriva uzrok koji mnogi izbegavaju da priznaju i pokazuje zašto se izlaz ne traži oko nas, već u ličnoj promeni.
Poglavar Katoličke crkve ponovio stav o blagoslovima istopolnih parova, osvrnuo se na nemačke inicijative i upozorio da bi dalje zaoštravanje rasprave moglo produbiti podele unutar Crkve.
Odlazak bugarskog arhijereja iz hrama Svetog Đorđa u Carigradu, nakon odluke o učešću predstavnika drugih crkava u službi, razotkrio je napetosti koje su se već danima gomilale iza svečanog poretka vaskršnje službe.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Upozorenje velikog srpskog duhovnika 20. veka razotkriva uzrok koji mnogi izbegavaju da priznaju i pokazuje zašto se izlaz ne traži oko nas, već u ličnoj promeni.
Odlazak bugarskog arhijereja iz hrama Svetog Đorđa u Carigradu, nakon odluke o učešću predstavnika drugih crkava u službi, razotkrio je napetosti koje su se već danima gomilale iza svečanog poretka vaskršnje službe.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.