Osim fizičke štetnosti, pušenje se u duhovnom smislu posmatra kao strast, odnosno zavisnost koja zarobljava čoveka i udaljava ga od unutrašnje slobode, duhovne trezvenosti, a samim tim i od Boga.
Pušenje, kao navika koja šteti telu i zdravlju, u pravoslavlju je neprihvatljivo.. Crkva, naime, ljudsko telo smatra hramom Duha svetoga, pa se svaki čin kojim se narušava zdravlje doživljava kao neodgovorno ponašanje prema daru koji je čovek od Boga dobio.
Osim fizičke štetnosti, pušenje se u duhovnom smislu posmatra kao strast, odnosno zavisnost koja zarobljava čoveka i udaljava ga od unutrašnje slobode, duhovne trezvenosti, a samim tim i od Boga. Pravoslavlje poziva vernike da se oslobađaju takvih slabosti kroz molitvu, post, samodisciplinu i podvige.
Shutterstock/Nopphon_1987
Pušnje je strast koja udaljava od Boga
Pušač, koji ne može da ostavi cigarete, pokazuje da nije gospodar svojih navika, što se kosi sa hrišćanskim idealom slobode. Ono se smatra i preprekom za duhovni napredak.
Vernik koji teži ozbiljnom duhovnom životu pozvan je da se od te navike oslobađa.
Otac Rafailo Boljević izričit je protivnik pušenja, a jednom prilkom je na malo duhovit način objasnio kako uz pomoć cigareta, čovek može naučiti Jevanđelju i hrišćanskim vrednosima, što bi na kraju trebalo da dovede i to toga da se pušenja mane.
- Pušiš? U redu. Ali na svaku ispušenu cigaretu pročitaj jednu glavu Jevanđenja. Ili ne glave, neka budu začala (odlomak iz Jevanđelja p.a). Pa 20 cigareta, oho... Još ako pušiš dve kutije dnevno...Jedna cigareta, jedno začalo... I to je, prosto se istisne jedan duh. Ne moraš brzo da prestaneš da pušiš, poželjno je u ovom slučaju da to malo potraje, onako da se to dobro uhvati - objasnio je u sebi svojstvenom stilu otac Rafailo.
U jednom obraćanju otac Oliver Subotić se dotakao palog anđela objašnjavajući da je njegova prevara izvedena u krugovima koji smatraju da on ne postoji, kao i da to đavolu odgovara.
Molitva - kao vid komunikacije sa Bogom, anđelima i svecima, naša je direktna linija sa nebom, bilo da smo srećni, tužni, u problemu ili nam je život ispunjen i sve ide kako treba.
Župnik Željko Lovrić i njegovi stihovi "Ispovest sa asfalta" izazvali su snažne reakcije, otvarajući bolno pitanje autentične vere, greha i susreta s Hristom tamo gde se On najmanje očekuje.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Ono što je još poraznije jeste što se na slavama sve češće pojavljuju i scene koje sa hrišćanskom verom nemaju nikakve veze – čak ni sa osnovnim moralom.
Vikarni episkop Stefan služio liturgiju, dok je jerej Miroslav Vasić u besedi podsetio da vera znači prepoznati Hrista u svakom gladnom, bolesnom i usamljenom, i živeti ljubav svakodnevno.