KO UPOKOJENOM PALI SVEĆU, A KO GA KUPA I KAKO: Sveštenik otkriva kako se najbliži spremaju za sahranu
Čim se čovek na samrtnoj postelji počne razdvajati sa dušom, priprema se sveća koja se pali, i stavlja iznad njegove glave, ili mu se stavi u ruke.
Sveštenici često ukazuju da se na sahranama prave greške koje narušavaju njenu svetost.
Pravoslavna sahrana predstavlja sveti čin ispraćaja upokojenog, u kome se porodica, rodbina i prijatelji sabiraju u molitvi i nadi u vaskrsenje.
Obred počinje opelom, koje se drži u domu, kapeli ili hramu, a zatim se nastavlja na groblju poslednjim molitvama sveštenika i spuštanjem kovčega u zemlju.
Crkva podseća da je smisao sahrane molitvena podrška duši pokojnika i uteha porodici, a ne društveni skup ili forma.

Vest o sahrani tradicionalno se objavljivala u hramovima, dok se danas najčešće koristi čitulja ili umrlica. Preporučuje se da objava bude jednostavna i dostojanstvena: da sadrži ime pokojnika, vreme i mesto opela i sahrane, kao i poziv da se prisutni priključe molitvi.
Sve što skreće pažnju sa duhovnog smisla - preterani ukrasi, neprimereni citati ili naglašavanje sporednih detalja - nije u skladu s pravoslavnom tradicijom.
Sveštenici često ukazuju da se na sahranama prave greške koje narušavaju njenu svetost. Najčešće se pominju razgovori koji nisu primereni trenutku, fotografisanje, žurba tokom obreda i, naročito, pušenje na groblju, koje se smatra nepoštovanjem prema osveštanom prostoru.
Na to je posebno ukazao i otac Georgije Stanković.
- Na grobljima, sahranama, okreneš se, stotine ljudi puše cigare... Pa, čoveče Božji, groblja su osveštana zemlja... Uđi u hram, pa zapali cigaru ili zapali na groblju, isti je greh. Jer groblje je osveštana zemlja i pre nego što se zakopa ili otkopa prvi grob, prvo se taj prostor osvešta, a onda svaki parastos i sahrana je dodatni molitveni događaj koji osvećuje taj prostor. I ti tu pušiš? Dakle, bežimo od svega toga i radimo onako kako treba. Onda i porodica dobija utehu, onda ta duša dobija i milost i utehu i oproštaj grehova... Ovako, trošimo energiju na gluposti - istakao je otac Georgije.
Čim se čovek na samrtnoj postelji počne razdvajati sa dušom, priprema se sveća koja se pali, i stavlja iznad njegove glave, ili mu se stavi u ruke. Za našu Crkvu, za obred sahrane, uz opelo, potrebni su jedino sveća, žito i vino. Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života. On kaže da nije slučajno što svi koji su nekoga izgubili, od tog trećeg do devetog dana, posle prvobitnog šoka počinju da osećaju neki blaži mir.
KO UPOKOJENOM PALI SVEĆU, A KO GA KUPA I KAKO: Sveštenik otkriva kako se najbliži spremaju za sahranu
OVO JE NAJČEŠĆA GREŠKA KOJU SRBI PRAVE NA SAHRANAMA! Otac Predrag kaže da se time rugamo pokojnicima
DA LI DECA TREBA DA IDU NA GROBLJE I PRISUSTVUJU SAHRANAMA: Otac Borislav izneo stav Crkve i razrešio svaku dilemu
ŠTA SE DEŠAVA OD TREĆEG DO DEVETOG DANA POSLE SMRTI! Otac Stefan otkriva da rajska naselja nisu mit i koga ćemo tamo sresti!
Pogrebni krst je najčešće izrađen od drveta i na njemu se ispisuju osnovni podaci o pokojniku: ime i prezime, kao i godina rođenja i smrti.
Mnogi ljudi koji puše svesni su štete koju time nanose svom telu , pokušavaju da se oslobode ove loše navike, ali tvrde da im to nikako ne uspeva.
Pravoslavna teologija porodicu posmatra kao malu crkvu, zajednicu u kojoj se, osim telesnog i emocionalnog, gradi i duhovni život.
Prema učenju Crkve, bez krštenja nije moguće pristupiti ostalim svetim tajnama, niti se u potpunosti uključiti u liturgijski i duhovni život zajednice.
Protojerej Andrej Gavrilenko podseća na poruku apostola Petra i objašnjava zašto uzvraćanje istom merom ne pobeđuje nepravdu, već je samo produžava – i kako da sačuvamo sopstvenu dušu od otrova mržnje.
Praznik Svetog Save obeležava se širom Srbije i regiona kao dan duhovnosti, obrazovanja i sabornosti.
Vladika zvorničko-tuzlanski Fotije primio je ktitore Živan i Johana Đurić, čiji gest potvrđuje da vera i ljubav stvaraju svetinje koje traju kroz generacije.
Sveti Sava nije bio samo crkveni poglavar i diplomata, već i učitelj koji je kroz pouke, zapise i besede nastojao da oblikuje čoveka iznutra.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
U besedi za utorak sedmice mitara i fariseja otkriva se skriveno Carstvo Božje, gde prolazna moć ovih zemaljskih vladara ne znači ništa, a pravednici uživaju večnu slavu.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog Savu po starom kalendaru i Prenos moštiju Svetog Jovana Zlatousta po novom. Katolici obeležavaju spomendan Svete Anđele Meriči, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Na praznik prvog srpskog arhiepiskopa, vernici imaju priliku da kroz molitvu koju je napisao vladika Nikolaj Velimirović pronađu unutrašnji mir, snagu, zajedništvo i dobiju blagoslov.