KO UPOKOJENOM PALI SVEĆU, A KO GA KUPA I KAKO: Sveštenik otkriva kako se najbliži spremaju za sahranu
Čim se čovek na samrtnoj postelji počne razdvajati sa dušom, priprema se sveća koja se pali, i stavlja iznad njegove glave, ili mu se stavi u ruke.
Sveštenici često ukazuju da se na sahranama prave greške koje narušavaju njenu svetost.
Pravoslavna sahrana predstavlja sveti čin ispraćaja upokojenog, u kome se porodica, rodbina i prijatelji sabiraju u molitvi i nadi u vaskrsenje.
Obred počinje opelom, koje se drži u domu, kapeli ili hramu, a zatim se nastavlja na groblju poslednjim molitvama sveštenika i spuštanjem kovčega u zemlju.
Crkva podseća da je smisao sahrane molitvena podrška duši pokojnika i uteha porodici, a ne društveni skup ili forma.

Vest o sahrani tradicionalno se objavljivala u hramovima, dok se danas najčešće koristi čitulja ili umrlica. Preporučuje se da objava bude jednostavna i dostojanstvena: da sadrži ime pokojnika, vreme i mesto opela i sahrane, kao i poziv da se prisutni priključe molitvi.
Sve što skreće pažnju sa duhovnog smisla - preterani ukrasi, neprimereni citati ili naglašavanje sporednih detalja - nije u skladu s pravoslavnom tradicijom.
Sveštenici često ukazuju da se na sahranama prave greške koje narušavaju njenu svetost. Najčešće se pominju razgovori koji nisu primereni trenutku, fotografisanje, žurba tokom obreda i, naročito, pušenje na groblju, koje se smatra nepoštovanjem prema osveštanom prostoru.
Na to je posebno ukazao i otac Georgije Stanković.
- Na grobljima, sahranama, okreneš se, stotine ljudi puše cigare... Pa, čoveče Božji, groblja su osveštana zemlja... Uđi u hram, pa zapali cigaru ili zapali na groblju, isti je greh. Jer groblje je osveštana zemlja i pre nego što se zakopa ili otkopa prvi grob, prvo se taj prostor osvešta, a onda svaki parastos i sahrana je dodatni molitveni događaj koji osvećuje taj prostor. I ti tu pušiš? Dakle, bežimo od svega toga i radimo onako kako treba. Onda i porodica dobija utehu, onda ta duša dobija i milost i utehu i oproštaj grehova... Ovako, trošimo energiju na gluposti - istakao je otac Georgije.
Čim se čovek na samrtnoj postelji počne razdvajati sa dušom, priprema se sveća koja se pali, i stavlja iznad njegove glave, ili mu se stavi u ruke. Za našu Crkvu, za obred sahrane, uz opelo, potrebni su jedino sveća, žito i vino. Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života. On kaže da nije slučajno što svi koji su nekoga izgubili, od tog trećeg do devetog dana, posle prvobitnog šoka počinju da osećaju neki blaži mir.
KO UPOKOJENOM PALI SVEĆU, A KO GA KUPA I KAKO: Sveštenik otkriva kako se najbliži spremaju za sahranu
OVO JE NAJČEŠĆA GREŠKA KOJU SRBI PRAVE NA SAHRANAMA! Otac Predrag kaže da se time rugamo pokojnicima
DA LI DECA TREBA DA IDU NA GROBLJE I PRISUSTVUJU SAHRANAMA: Otac Borislav izneo stav Crkve i razrešio svaku dilemu
ŠTA SE DEŠAVA OD TREĆEG DO DEVETOG DANA POSLE SMRTI! Otac Stefan otkriva da rajska naselja nisu mit i koga ćemo tamo sresti!
Mnogi ljudi koji puše svesni su štete koju time nanose svom telu , pokušavaju da se oslobode ove loše navike, ali tvrde da im to nikako ne uspeva.
Pravoslavna teologija porodicu posmatra kao malu crkvu, zajednicu u kojoj se, osim telesnog i emocionalnog, gradi i duhovni život.
Prema učenju Crkve, bez krštenja nije moguće pristupiti ostalim svetim tajnama, niti se u potpunosti uključiti u liturgijski i duhovni život zajednice.
Osim fizičke štetnosti, pušenje se u duhovnom smislu posmatra kao strast, odnosno zavisnost koja zarobljava čoveka i udaljava ga od unutrašnje slobode, duhovne trezvenosti, a samim tim i od Boga.
Grešimo kada poverenje poklanjamo ljudima olako, vođeni spoljašnjim utiscima, dopadljivošću ili prividnom bliskošću.
U besedi za 27. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako jedinstvo vere, smirenje i predanje Hristu otvaraju put ka unutrašnjoj punini i oblikovanju zrele duše.
Svetogorski starac objašnjava kako pronaći neuništivu radost usred greha, strasti i tuđe zlobe i doseći duhovni mir.
Posle hapšenja usvojenog sina, arhijerej Ukrajinske pravoslavne crkve javno govori o ličnoj tragediji, stotinama štićenika i granici ljudske izdržljivosti.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Sura Et-Talak i ajeti 65:2-3 otkrivaju kako očuvati dostojanstvo, postupati ispravno i poveriti se Božijoj providnosti
Svetogorski starac objašnjava kako pronaći neuništivu radost usred greha, strasti i tuđe zlobe i doseći duhovni mir.
Posle hapšenja usvojenog sina, arhijerej Ukrajinske pravoslavne crkve javno govori o ličnoj tragediji, stotinama štićenika i granici ljudske izdržljivosti.