KO UPOKOJENOM PALI SVEĆU, A KO GA KUPA I KAKO: Sveštenik otkriva kako se najbliži spremaju za sahranu
Čim se čovek na samrtnoj postelji počne razdvajati sa dušom, priprema se sveća koja se pali, i stavlja iznad njegove glave, ili mu se stavi u ruke.
Sveštenici često ukazuju da se na sahranama prave greške koje narušavaju njenu svetost.
Pravoslavna sahrana predstavlja sveti čin ispraćaja upokojenog, u kome se porodica, rodbina i prijatelji sabiraju u molitvi i nadi u vaskrsenje.
Obred počinje opelom, koje se drži u domu, kapeli ili hramu, a zatim se nastavlja na groblju poslednjim molitvama sveštenika i spuštanjem kovčega u zemlju.
Crkva podseća da je smisao sahrane molitvena podrška duši pokojnika i uteha porodici, a ne društveni skup ili forma.

Vest o sahrani tradicionalno se objavljivala u hramovima, dok se danas najčešće koristi čitulja ili umrlica. Preporučuje se da objava bude jednostavna i dostojanstvena: da sadrži ime pokojnika, vreme i mesto opela i sahrane, kao i poziv da se prisutni priključe molitvi.
Sve što skreće pažnju sa duhovnog smisla - preterani ukrasi, neprimereni citati ili naglašavanje sporednih detalja - nije u skladu s pravoslavnom tradicijom.
Sveštenici često ukazuju da se na sahranama prave greške koje narušavaju njenu svetost. Najčešće se pominju razgovori koji nisu primereni trenutku, fotografisanje, žurba tokom obreda i, naročito, pušenje na groblju, koje se smatra nepoštovanjem prema osveštanom prostoru.
Na to je posebno ukazao i otac Georgije Stanković.
- Na grobljima, sahranama, okreneš se, stotine ljudi puše cigare... Pa, čoveče Božji, groblja su osveštana zemlja... Uđi u hram, pa zapali cigaru ili zapali na groblju, isti je greh. Jer groblje je osveštana zemlja i pre nego što se zakopa ili otkopa prvi grob, prvo se taj prostor osvešta, a onda svaki parastos i sahrana je dodatni molitveni događaj koji osvećuje taj prostor. I ti tu pušiš? Dakle, bežimo od svega toga i radimo onako kako treba. Onda i porodica dobija utehu, onda ta duša dobija i milost i utehu i oproštaj grehova... Ovako, trošimo energiju na gluposti - istakao je otac Georgije.
Čim se čovek na samrtnoj postelji počne razdvajati sa dušom, priprema se sveća koja se pali, i stavlja iznad njegove glave, ili mu se stavi u ruke. Za našu Crkvu, za obred sahrane, uz opelo, potrebni su jedino sveća, žito i vino. Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života. On kaže da nije slučajno što svi koji su nekoga izgubili, od tog trećeg do devetog dana, posle prvobitnog šoka počinju da osećaju neki blaži mir.
KO UPOKOJENOM PALI SVEĆU, A KO GA KUPA I KAKO: Sveštenik otkriva kako se najbliži spremaju za sahranu
OVO JE NAJČEŠĆA GREŠKA KOJU SRBI PRAVE NA SAHRANAMA! Otac Predrag kaže da se time rugamo pokojnicima
DA LI DECA TREBA DA IDU NA GROBLJE I PRISUSTVUJU SAHRANAMA: Otac Borislav izneo stav Crkve i razrešio svaku dilemu
ŠTA SE DEŠAVA OD TREĆEG DO DEVETOG DANA POSLE SMRTI! Otac Stefan otkriva da rajska naselja nisu mit i koga ćemo tamo sresti!
Neki običaji datiraju još iz vremena kada je naš narod bio mnogobožački, pa tako i ovaj.
Crni barjak i crnina kad neko blizak umre predstavljaju znak tuge i poštovanja prema preminulom, ali spadaju u domen običaja.
Pogrebni krst je najčešće izrađen od drveta i na njemu se ispisuju osnovni podaci o pokojniku: ime i prezime, kao i godina rođenja i smrti.
Mnogi ljudi koji puše svesni su štete koju time nanose svom telu , pokušavaju da se oslobode ove loše navike, ali tvrde da im to nikako ne uspeva.
Sveta velikomučenica Marina smatra se jednom od najpoštovanijih svetiteljki u pravoslavlju, a vernici joj se obraćaju moleći za pomoć u iskušenjima, izbavljenje od greha, duhovno ukrepljenje i zastupništvo pred Gospodom.
U snažnoj besedi za četvrtak 9. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava da duša, kao i telo, traži svakodnevnu hranu, a da se vera ne čuva jednim susretom sa istinom, već njenim stalnim življenjem.
Pouka velikog svetogorskog duhovnika otkriva da životinje, prema pravoslavnom učenju, ne reaguju samo na čovekove postupke, već osećaju ljubav, blagost i ono što čovek nosi duboko u sebi.
Mala Sofija boluje od malignog limfoma, a njen otac zahvalio je svima koji su stali uz njih. Iako je novac za lečenje obezbeđen, pred devojčicom je još jedna velika borba.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Šta donosi zakon koji uvodi nove mehanizme upravljanja kulturnim dobrima i zašto su u fokusu Atos, njegovi drevni manastiri, rukopisi i neprocenjive riznice.
Zbog toga što nije želela da se odrekne vere u Hrista, Svete Marine odrekao se i rođeni otac.
Eparhija raško-prizrenska navodi da aktivnosti kod svetinje nisu prethodno najavljene Crkvi i upozorava da obim radova prevazilazi uobičajeno održavanje puta.