Sveštenik Borislav Petrić kaže da je naša dužnost da decu spremamo i učimo ih da je smrt deo života.
Mnogi se roditelji i članovi porodice nađu u nedoumici kada preminu bliska osoba ili član porodice – da li dete treba da prisustvuje sahrani?
U srpskom narodu postoje brojna verovanja i običaji vezani za prisustvo dece na sahranama, ali mišljenja su često podeljena – od onih koji smatraju da decu treba zaštititi od bola i tuge, do onih koji veruju da ih treba uključiti, kako bi se na zdrav način suočila sa smrću kao delom života.
Crkva, kao duhovni oslonac mnogih porodica u trenucima gubitka, nema jasno propisano pravilo po ovom pitanju, već ostavlja prostor za promišljanje i individualni pristup.
Shutetrstock/Printscreen ravoslavie.ru
Dete na sahrani, Ilustracija
Sveštenik Borislav Petrić, govoreći o ovoj temi jednom prilikom je rekao je da Crkva promišlja na o ovom pitanju, ali da konačan i univerzalan odgovor – ne postoji.
- Svako u svom domu treba da uzme u obzir uzrast deteta i činjenicu da li su deca za to spremna. Da li bi ih prisustvo sahrani moglo dodatno povrediti ili produbiti tugu. Kao sveštenik mislim da ne postoji ta neka donja granica koju treba da odredimo, od četiri, šest ili deset godina, već promišljati lično i individualno - rekao je sveštenik Petrić.
On ističe da su deca često spremnija nego što to odrasli pretpostavljaju.
- Prema mom parohijskom iskustvu, deca su često mnogo zrelija, odgovornija, samostalnija, ozbiljnija i na svaki način spremnija od odraslih da se uhvate u koštac sa takvim temama. U svom domu sam morao davati odgovor na takva pitanja i svaki put se iznenadim i pozitivno zaprepastim koliko su moja deca ili njihovi vršnjaci spremni da razgovaraju o smrti - objasnio je otac Borislav.
Dodaje da ne vidi ništa loše u tome da se deca pripremaju da je smrt deo života.
- To smo dužni i kao roditelji, a tek kao Crkva. Da promišljamo da ih vodimo na groblje, opela, sahrane... da bi i oni mogli da se suočavaju i daju svoj odgovor na takva pitanja - zaključio je sveštenik Petrić.
Prema učenju Crkve, bez krštenja nije moguće pristupiti ostalim svetim tajnama, niti se u potpunosti uključiti u liturgijski i duhovni život zajednice.
Dani prolaze dok se najvažnije duhovne obaveze pomeraju za kasnije, ali prema ovoj svetogorskoj poruci postoji trenutak posle kojeg više nema mogućnosti za promenu.
Protojerej Petar Gurjanov govori o onima koji se hvale brojem zavedenih žena, opravdavaju nečistotu, napuštaju porodice i tek kasnije shvataju zbog čega im je duša prazna, a život nesređen.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kada je izgubila dete, očajna majka je potražila utehu kod gruzijskog monaha, starca Gavrila, svetitelja našeg vremena. Njegova priča o Božijoj promisli dotakla je srce ove nesrećne žene, ali i hiljade vernika širom sveta.
Sveće koje se pale tokom opela simbolizuju Hristovu svetlost koja vodi dušu preminulog kroz tamu smrti do večnog života. One su simbol vere i nade u vaskrsenje.
Dani prolaze dok se najvažnije duhovne obaveze pomeraju za kasnije, ali prema ovoj svetogorskoj poruci postoji trenutak posle kojeg više nema mogućnosti za promenu.
Protojerej Petar Gurjanov govori o onima koji se hvale brojem zavedenih žena, opravdavaju nečistotu, napuštaju porodice i tek kasnije shvataju zbog čega im je duša prazna, a život nesređen.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
U besedi za 13. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički govori o skrivenim okovima greha i o sili Hrista koja oslobađa i iz najdubljeg mraka – jačoj od smrti i ada.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
Mnogi posle ovakvog sna počinju da traže skrivene poruke i znakove, ali Crkva savetuje drugačiji odnos prema snovima i upućuje nas na ono što zaista možemo učiniti za svoje preminule bližnje.