Sveće koje se pale tokom opela simbolizuju Hristovu svetlost koja vodi dušu preminulog kroz tamu smrti do večnog života. One su simbol vere i nade u vaskrsenje.
Pre svega sam pojam Crkve kao zajednice vernih koja se sastoji ne samo od živih (po ljudskom poimanju) nego i od usnulih njenih članova, kao i vera u zagrobni život, u opšte vaskrsenje mrtvih, pravedni sud Božiji, imali su kao nužnu posledicu prinošenje molitava za „blaženi pokoj“, onih koji su u Hristu usnuli.
Pri vršenju pomena i molitava za umrle, Crkva se rukovodi apostolskom zapovešću da se molimo jedan za drugoga i za sve ljude. „Molite se Bogu jedni za druge“ (Jk 5,16). Crkva se tako moli za sve svoje članove. Jer „ bilo da živimo, bilo da umiremo, Gospodnji smo“ (Rm.14,8) a pred Bogom svi su živi! Opelo je sveštenoradnja koja se vrši za one koji odlaze iz ovog privremenog života, od starine se opelo nazivalo „Ishodnim“.
Svrha opela
shutterstock.com
Sahrana
Molba za oproštaj grehova
Crkva u molitvama i pesmama na opelu moli Boga da oprosti grehe pokojnika i da primi njegovu dušu u Carstvo nebesko. Ove molitve se temelje na veri da je Bog milostiv i da će uslišiti molbe za pokoj duše preminulog.
Iskazivanje saučešća porodici
Opelo pruža utehu i podršku porodici i prijateljima preminulog. Ovom sveštenoradnjom, zajednica se okuplja kako bi podelila tugu i pružila podršku onima koji su izgubili voljenu osobu.
Podsećanje na prolaznost života
Obred opela podseća vernike na prolaznost ovozemaljskog života i na značaj pripreme za večni život. Kroz molitve i psalme, vernici se sećaju da je život na zemlji privremen i da treba težiti duhovnom životu i Carstvu nebeskom.
Delovi Opela
Shutterstock
Sahranjivanje, Ilustracija
Čitanje Psalama
Psalam 90 i drugi psalmi se čitaju kako bi se iskazala vera u Božju milost i zaštitu. Ovi psalmi govore o Božjoj veličini, milosti i zaštiti, te pružaju utehu prisutnima.
Liturgijske Pesme
Peva se niz liturgijskih pesama koje izražavaju veru u vaskrsenje i večni život. Ove pesme su deo bogate liturgijske tradicije i nose duboke teološke poruke o veri i nadi u vaskrsenje.
Jektenije i molitve
Sveštenik izgovara posebne molitve za pokojnika, moleći za oproštaj njegovih grehova i mir njegove duše. Jektenije su kratke molitve u kojima se Bog moli za različite potrebe, uključujući mir duše preminulog.
Čitanje Jevanđelja
Čita se odlomak iz Jevanđelja koji govori o vaskrsenju i večnom životu. Odlomak iz Jevanđelja je ključan deo obreda jer podseća prisutne na Hristovo obećanje večnog života i vaskrsenja.
Poslednji celiv ili poljubac
Vernici prilaze kovčegu kako bi se poslednji put oprostili od pokojnika i iskazali poštovanje. Ovaj čin je izraz poštovanja i ljubavi prema preminulom, kao i prilika za oproštaj i molitvu.
Litija za upokojenog
Nakon opela, telo pokojnika se prenosi u litiji na groblje gde se vrši sahrana. Sahrana je poslednji čin zemaljskog života preminulog, gde se telo polaže u grob uz molitve za mir i vaskrsenje duše. Sahrana, dolazi od stare srpske reči:Sohraniti, što znači sačuvati. Sačuvati telo do njegovog vaskrsenja pri drugom dolasku Hristovom.
Dodatni Aspekti Opela
Simbolika Sveće
Shutterstock
Paljenje sveća
Sveće koje se pale tokom opela simbolizuju Hristovu svetlost koja vodi dušu preminulog kroz tamu smrti do večnog života. One su simbol vere i nade u vaskrsenje.
Tamjan
Korišćenje tamjana tokom opela simbolizuje molitve koje se uzdižu ka nebu, a miris tamjana je simbol Božjeg prisustva i milosti.
Pomen i Zadušnice
Nakon opela, crkva često služi pomene i zadušnice, koji su dodatne molitve za pokoj duše preminulog. Pomeni za umrle (parastosi) se daju u 3. 9. i 40. dan posle smrti kao i na pola godine i godinu.
Parstos u treći dan simvoliše trodnevni boravak Hristov u grobu, i vrši se i u čast Svete Trojice.
Deveti dan - zbog devet anđelskih činova, sa molitvom da se duša umrlog pribroji njihovim činovima.
Četrdeseti dan - u čast Vaznesenja Hristovog u 40. dan posle Vaskrsenja. Jer u četrdeseti dan posle smrti, duša čovekova izlazi pred pravedni sud Božiji.
U Pravoslavnoj Crkvi zadušnice (zadušni dani) osvežavaju i jačaju našu svest da smo mi i naši umrli hrišćani - rođaci, jedan nedeljivi živi organizam, jedna ista živa Crkva. Naša je dužnost da se tih zadušnih dana molimo u hramovima i na pokojištima (grobljima), a isto tako i da činimo milostinju za duše umrlih, s dubokim uverenjem da će Bog primiti prinošenja za pokoj duša onih kojima su namenjena.
Opelo i molitve za upokojene izražavaju veru u vaskrsenje mrtvih i večni život kroz Hrista. Kroz ovu sveštenoradnju, crkva potvrđuje svoje učenje o duhovnom putovanju duše i potrebi za molitvama za pokojnika.
Takođe, opelo pruža utehu vernicima, podsećajući ih da smrt nije kraj, već prelazak u novi život u Hristu.
Pojmovi vezani za naše upokojene
Preminuti - znači preći iz ovog privremenog života u onaj drugi, večni. Zadušnice - (za dušu) - dan posvećen umrlima, kada se čine molitve i daje milostinja za duše pokojnika. Pokoj- znači večni mir, kaže se: pokojna mu duša bila, odn. večni mir duši njegovoj. Parastos - (grčki: parastasis) - što znači posredništvo, zastupništvo - jer se u ovoj službi Crkva molitvama zauzima, posreduje, zastupa i moli pred Bogom za umrlog. Panihida - ( panihis - pan = sav, ceo; niks = noć; ado= pevam) - panihida je u početku bila svenoćno bogosluženje, a kasnije je postala služba za umrle. Daća - (Od glagola dati - daje se; ili se u nekim krajevima naziva mrtveno ili podušje) - narodni izrazi za parastos. Daća - daje se - u spomen pokojniku ona hrana koja se iznosi na grob.
BONUS VIDEO: Monah Arsenije: Božija ljubav je nešto najbolje od svega što sam okusio!
Luksuz, zaborav i suvišni rituali zamenjuju molitve i dobra dela, narušavajući suštinu pravoslavne tradicije. Saznajte kako vratiti duhovnu dimenziju u sećanje na upokojne.
Mnogi se plaše da nose stvari pokojnika, verujući da one nose lošu energiju. Sveštenik Andrej Efanov razjašnjava ovu dilemu i otkriva šta Crkva zaista kaže o tome.
Bogosluženjima u manastiru Svetog Nikolaja u Pribojskoj Banji i manastiru Svetog Ilije na Jabuci kod Prijepolja, praznik je obeležen molitvenim zanosom, pastirskim poukama i porukom nade – Crkva, iako kušana od sveta, ostaje jedinstvena i živa.
Program traje od 20. jula do 20. avgusta i deo je šire inicijative verskog usmeravanja čiji je cilj da ojača veze omladine iz dijaspore sa umerenim islamskim identitetom Maroka.
U duhu prorokove ognjene reči, Sveti Nikolaj Ohridski I Žičkić napisao je stihove posvećene proroku Iliji, sabravši biblijsku silinu, svetootačko tumačenje i narodnu pobožnost u jedno snažno duhovno svedočanstvo.
U besedi izgovorenoj 2. avgusta 1974. godine u manastiru Ćelije, Prepodobni Justin Ćelijski govorio je o tome zašto je Ilija ognjeni prorok, kako je vaskrsavao mrtve, spalio vodu i zaključao nebo – ali i zašto će se ponovo pojaviti pred drugi dolazak Hristov.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Dan posle Duhovskih zadušnica, u nedelju, 8. juna, pravoslavni vernici obeležavaju praznik Svete Trojice ili Duhove, koji je 50. dana posle Vaskrsa i desetog posle Spasovdana.
Manastir iz 11. veka, koji je preživeo mnoge nevolje kroz istoriju i uvek se obnavljao iz pepela, sada je ponovo postao žrtva divljaštva koje je duboko potreslo duše verujućih.
Srpski pravoslavni običaji vezani za sahranu duboko su ukorenjeni u narodnoj tradiciji, iako često sadrže verovanja koja nemaju temelje u samom pravoslavlju.
U duhu prorokove ognjene reči, Sveti Nikolaj Ohridski I Žičkić napisao je stihove posvećene proroku Iliji, sabravši biblijsku silinu, svetootačko tumačenje i narodnu pobožnost u jedno snažno duhovno svedočanstvo.
U besedi izgovorenoj 2. avgusta 1974. godine u manastiru Ćelije, Prepodobni Justin Ćelijski govorio je o tome zašto je Ilija ognjeni prorok, kako je vaskrsavao mrtve, spalio vodu i zaključao nebo – ali i zašto će se ponovo pojaviti pred drugi dolazak Hristov.
Svi običaju vezani za proroka Iliju zapravo su potekli iz onoga što su ljudi nekada davno primetili da se dešava u prirodi i to se dalje prenosilo, kaže otac Ivan za portal religija.rs.
U tišini ove svetinje, podignute na imanju koje je pobožni bračni par Lacković darovao Crkvi, krikovi se pretvaraju u molitve, a svedočanstva o čudesnim isceljenjima svakim danom su sve brojnija.
Iguman manastira Sveti arhangeli, već 35 godina čuvar svetinje kod Prizrena, otkriva kako prisustvo svakog čoveka obnavlja manastire, zašto vera raste iz poniženja i kako se Srbi u južnoj pokrajini više uzdaju u molitvu nego u politiku.
Srpska pravoslavna crkva oštro demantuje spekulacije o učešću u pregovorima o statusu Kosova i Metohije i upozorava na manipulacije koje dolaze iz istih centara koji teže slabljenju Crkve i srpskog naroda.
U besedi za subotu 8. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto je svaki dan prilika da se opredelite na pravu stranu istorije.
Kratka i snažna, molitva Proroku Iliji vekovima se prenosila usmenim predanjem, ali je tokom vremena često bila skraćivana i menjana. Donosimo autentične reči koje monasi uznose pred tron Božiji u tišini manastira Ostrog.