Sveće koje se pale tokom opela simbolizuju Hristovu svetlost koja vodi dušu preminulog kroz tamu smrti do večnog života. One su simbol vere i nade u vaskrsenje.
Pre svega sam pojam Crkve kao zajednice vernih koja se sastoji ne samo od živih (po ljudskom poimanju) nego i od usnulih njenih članova, kao i vera u zagrobni život, u opšte vaskrsenje mrtvih, pravedni sud Božiji, imali su kao nužnu posledicu prinošenje molitava za „blaženi pokoj“, onih koji su u Hristu usnuli.
Pri vršenju pomena i molitava za umrle, Crkva se rukovodi apostolskom zapovešću da se molimo jedan za drugoga i za sve ljude. „Molite se Bogu jedni za druge“ (Jk 5,16). Crkva se tako moli za sve svoje članove. Jer „ bilo da živimo, bilo da umiremo, Gospodnji smo“ (Rm.14,8) a pred Bogom svi su živi! Opelo je sveštenoradnja koja se vrši za one koji odlaze iz ovog privremenog života, od starine se opelo nazivalo „Ishodnim“.
Svrha opela
shutterstock.com
Sahrana
Molba za oproštaj grehova
Crkva u molitvama i pesmama na opelu moli Boga da oprosti grehe pokojnika i da primi njegovu dušu u Carstvo nebesko. Ove molitve se temelje na veri da je Bog milostiv i da će uslišiti molbe za pokoj duše preminulog.
Iskazivanje saučešća porodici
Opelo pruža utehu i podršku porodici i prijateljima preminulog. Ovom sveštenoradnjom, zajednica se okuplja kako bi podelila tugu i pružila podršku onima koji su izgubili voljenu osobu.
Podsećanje na prolaznost života
Obred opela podseća vernike na prolaznost ovozemaljskog života i na značaj pripreme za večni život. Kroz molitve i psalme, vernici se sećaju da je život na zemlji privremen i da treba težiti duhovnom životu i Carstvu nebeskom.
Delovi Opela
Shutterstock
Sahranjivanje, Ilustracija
Čitanje Psalama
Psalam 90 i drugi psalmi se čitaju kako bi se iskazala vera u Božju milost i zaštitu. Ovi psalmi govore o Božjoj veličini, milosti i zaštiti, te pružaju utehu prisutnima.
Liturgijske Pesme
Peva se niz liturgijskih pesama koje izražavaju veru u vaskrsenje i večni život. Ove pesme su deo bogate liturgijske tradicije i nose duboke teološke poruke o veri i nadi u vaskrsenje.
Jektenije i molitve
Sveštenik izgovara posebne molitve za pokojnika, moleći za oproštaj njegovih grehova i mir njegove duše. Jektenije su kratke molitve u kojima se Bog moli za različite potrebe, uključujući mir duše preminulog.
Čitanje Jevanđelja
Čita se odlomak iz Jevanđelja koji govori o vaskrsenju i večnom životu. Odlomak iz Jevanđelja je ključan deo obreda jer podseća prisutne na Hristovo obećanje večnog života i vaskrsenja.
Poslednji celiv ili poljubac
Vernici prilaze kovčegu kako bi se poslednji put oprostili od pokojnika i iskazali poštovanje. Ovaj čin je izraz poštovanja i ljubavi prema preminulom, kao i prilika za oproštaj i molitvu.
Litija za upokojenog
Nakon opela, telo pokojnika se prenosi u litiji na groblje gde se vrši sahrana. Sahrana je poslednji čin zemaljskog života preminulog, gde se telo polaže u grob uz molitve za mir i vaskrsenje duše. Sahrana, dolazi od stare srpske reči:Sohraniti, što znači sačuvati. Sačuvati telo do njegovog vaskrsenja pri drugom dolasku Hristovom.
Dodatni Aspekti Opela
Simbolika Sveće
Shutterstock
Paljenje sveća
Sveće koje se pale tokom opela simbolizuju Hristovu svetlost koja vodi dušu preminulog kroz tamu smrti do večnog života. One su simbol vere i nade u vaskrsenje.
Tamjan
Korišćenje tamjana tokom opela simbolizuje molitve koje se uzdižu ka nebu, a miris tamjana je simbol Božjeg prisustva i milosti.
Pomen i Zadušnice
Nakon opela, crkva često služi pomene i zadušnice, koji su dodatne molitve za pokoj duše preminulog. Pomeni za umrle (parastosi) se daju u 3. 9. i 40. dan posle smrti kao i na pola godine i godinu.
Parstos u treći dan simvoliše trodnevni boravak Hristov u grobu, i vrši se i u čast Svete Trojice.
Deveti dan - zbog devet anđelskih činova, sa molitvom da se duša umrlog pribroji njihovim činovima.
Četrdeseti dan - u čast Vaznesenja Hristovog u 40. dan posle Vaskrsenja. Jer u četrdeseti dan posle smrti, duša čovekova izlazi pred pravedni sud Božiji.
U Pravoslavnoj Crkvi zadušnice (zadušni dani) osvežavaju i jačaju našu svest da smo mi i naši umrli hrišćani - rođaci, jedan nedeljivi živi organizam, jedna ista živa Crkva. Naša je dužnost da se tih zadušnih dana molimo u hramovima i na pokojištima (grobljima), a isto tako i da činimo milostinju za duše umrlih, s dubokim uverenjem da će Bog primiti prinošenja za pokoj duša onih kojima su namenjena.
Opelo i molitve za upokojene izražavaju veru u vaskrsenje mrtvih i večni život kroz Hrista. Kroz ovu sveštenoradnju, crkva potvrđuje svoje učenje o duhovnom putovanju duše i potrebi za molitvama za pokojnika.
Takođe, opelo pruža utehu vernicima, podsećajući ih da smrt nije kraj, već prelazak u novi život u Hristu.
Pojmovi vezani za naše upokojene
Preminuti - znači preći iz ovog privremenog života u onaj drugi, večni. Zadušnice - (za dušu) - dan posvećen umrlima, kada se čine molitve i daje milostinja za duše pokojnika. Pokoj- znači večni mir, kaže se: pokojna mu duša bila, odn. večni mir duši njegovoj. Parastos - (grčki: parastasis) - što znači posredništvo, zastupništvo - jer se u ovoj službi Crkva molitvama zauzima, posreduje, zastupa i moli pred Bogom za umrlog. Panihida - ( panihis - pan = sav, ceo; niks = noć; ado= pevam) - panihida je u početku bila svenoćno bogosluženje, a kasnije je postala služba za umrle. Daća - (Od glagola dati - daje se; ili se u nekim krajevima naziva mrtveno ili podušje) - narodni izrazi za parastos. Daća - daje se - u spomen pokojniku ona hrana koja se iznosi na grob.
BONUS VIDEO: Monah Arsenije: Božija ljubav je nešto najbolje od svega što sam okusio!
Luksuz, zaborav i suvišni rituali zamenjuju molitve i dobra dela, narušavajući suštinu pravoslavne tradicije. Saznajte kako vratiti duhovnu dimenziju u sećanje na upokojne.
Mnogi se plaše da nose stvari pokojnika, verujući da one nose lošu energiju. Sveštenik Andrej Efanov razjašnjava ovu dilemu i otkriva šta Crkva zaista kaže o tome.
Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka pokazuje kako kratka molitva, čitanje Svetog pisma i samoposmatranje mogu ojačati moralnu snagu i održati veru čak i kada svet preti da nas slomi.
Od Badnjeg dana do praznika Svete porodice - termini bogosluženja, uključujući službe koje predvodi beogradski nadbiskup, i važne mise po svim crkvama nadbiskupije, za katoličke vernike koji žele da planiraju svoje praznične trenutke.
Novinarka i autorka dokumentarnog filma o Svetoj Mariji Gatčinskoj, Jelena Mićić, u svojoj kolumni daje promišljen osvrt na televizijsku priču o padu Krajine i sudbini jednog čoveka, u kojoj izdaja i vaskrsenje postaju pitanja lične odgovornosti, a ne kolektivnih parola.
Strah, sumnja i lična pobožnost sudaraju se u pitanju koje mnogi nose oko vrata, a ne izgovaraju naglas - protojerej Vladimir Dolgih objašnjava gde prestaje vera, a počinje zabluda.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Dan posle Duhovskih zadušnica, u nedelju, 8. juna, pravoslavni vernici obeležavaju praznik Svete Trojice ili Duhove, koji je 50. dana posle Vaskrsa i desetog posle Spasovdana.
Manastir iz 11. veka, koji je preživeo mnoge nevolje kroz istoriju i uvek se obnavljao iz pepela, sada je ponovo postao žrtva divljaštva koje je duboko potreslo duše verujućih.
Srpski pravoslavni običaji vezani za sahranu duboko su ukorenjeni u narodnoj tradiciji, iako često sadrže verovanja koja nemaju temelje u samom pravoslavlju.
Pouka jednog od najvećih duhovnika 20. veka pokazuje kako kratka molitva, čitanje Svetog pisma i samoposmatranje mogu ojačati moralnu snagu i održati veru čak i kada svet preti da nas slomi.
Novinarka i autorka dokumentarnog filma o Svetoj Mariji Gatčinskoj, Jelena Mićić, u svojoj kolumni daje promišljen osvrt na televizijsku priču o padu Krajine i sudbini jednog čoveka, u kojoj izdaja i vaskrsenje postaju pitanja lične odgovornosti, a ne kolektivnih parola.
Strah, sumnja i lična pobožnost sudaraju se u pitanju koje mnogi nose oko vrata, a ne izgovaraju naglas - protojerej Vladimir Dolgih objašnjava gde prestaje vera, a počinje zabluda.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Puštaju se u opticaj evrokovanice sa likovima Svetog Pajsija Hilandarca i Svetog Jovana Rilskog, ćirilicom i porukom koja se do sada nije pojavljivala na zajedničkoj evropskoj valuti.
Recept sa Svetе Gore pokazuje da prava slatka radost ne zahteva raskoš - spoj džema, oraha, suvog grožđa, agruma i posne čokolade stvara kolač koji tihu blagost pretvara u nezaboravan užitak.