Manastir iz 11. veka, koji je preživeo mnoge nevolje kroz istoriju i uvek se obnavljao iz pepela, sada je ponovo postao žrtva divljaštva koje je duboko potreslo duše verujućih.
Manastir „Uspenje Presvete Bogorodice“ u Matejču, koji je vekovima čuvao veru i nadu pravoslavnih vernika, postao je žrtva neviđenog skrnavljenja, koje je potreslo duše svih verujućih. Ovo sveto mesto, koje datira još iz 11. veka, pretrpelo je strašan napad, a vandali su ostavili za sobom materijalnu štetu koja se možda može nadoknaditi, ali su naneli nesagledivu duhovnu štetu.
Kumanovsko-osogovska eparhija Makedonske pravoslavne crkve – Ohridske arhiepiskopije prijavila je policijskoj stanici Matejče da su nepoznati počinioci tokom ovog meseca, upotrebom fizičke sile i odgovarajućeg alata, provalili u manastir, prenosi portal religija.mk. Uz upotrebu fizičke sile i odgovarajućeg alata, zlotvori su provalili u ovu svetinju, koja je pod zaštitom države kao kulturno dobro, i počinili neviđeno divljaštvo. Zastrašujuće je pomisliti na čin skrnavljenja, jer su, osim što su iskopavali zemlju, iz grobova izvadili posmrtne ostatke pokojnika, koji su počivali na ovom blagoslovenom tlu.
Religija.mk
Raskopan grob u manastiru Matejče, iz kog su ukradene kosti pokojnika
Ukradene su kosti pokojnika koji vekovima čekaju vaskrsenje, čime je povređeno srce pravoslavne vere. Ove kosti nisu samo materijalni ostaci ljudi – one su nosile duh naših predaka, naše tradicije, naše molitve. I sada, to sveto telo, raskopano je i oskrnavljeno zlom rukom, koja je verovatno delovala iz mraka, ne prepoznajući svetlost istinske vere.
Ali uništenje nije stalo na tome. U manastirskom hramu, sa kupole iznad fresaka koje svedoče o veri kroz vekove, ukraden je i olovni lim. Crkva, koja je vekovima služila kao duhovno svetilište i utočište, sada je lišena svojih materijalnih vrednosti, a srce svih onih koji veruju i poštuju ovu svetinju krvavo je ranjeno.
Ovaj manastir, smešten na pitomim obroncima Skopske Crne Gore, svega 13 kilometara od Kumanova, nosi sa sobom duboku istorijsku i duhovnu vrednost. Prema istorijskim izvorima, podignut je u 11. veku, što potvrđuju natpisi na grčkom jeziku iz vremena vizantijskog cara Isaka Komnina (1057–1059). Prvi put se pominje u hrisovulji srpskog kralja Milutina iz 1300. godine, čime postaje nezaobilazni deo istorije pravoslavlja.
Kroz vekove, manastir Matejče je pretrpeo mnoge udarce, ali je uvek iznova obnavljan. U 14. veku, car Dušan i njegov sin Uroš obnovili su ga i dogradili crkvu, čineći ga značajnim duhovnim centrom toga vremena, u kojem je čuvana bogata riznica rukopisnih knjiga i svetih dragocenosti.
Iako je tokom sukoba na prostoru bivše Jugoslavije pretrpeo velika oštećenja, manastir je ponovo obnovljen. Grupa vandala iz Albanije izvršila je oskrnavljenje 2000. godine, uništivši živopis manastira. Među oštećenim freskama bila je i ona koja prikazuje Bogorodicu sa malim Hristom, kao i freska Svetog Petra, koja je bila išarana markirima. Uprkos svim nepravdama i razaranjima, manastir Uspenja Presvete Bogorodice nastavio je da bude duhovno utočište i proglašen je za kulturno-istorijski spomenik, pod zaštitom države, koji s ponosom svedoči o veri, tradiciji i neuništivoj snazi pravoslavlja.
Danas, međutim, ta svetinja je ponovo oskrnavljena. Ko je odgovoran za ovo strašno delo, koje nije samo napad na materijalno, već i na samo duhovno biće naroda? Ko je pomislio da ima pravo da prekrši svetost i ponizi nevino srce svakog od nas? Uviđaj je izvršen, a nadležne vlasti intenzivno rade na razjašnjenju ovog zločina. Međutim, da li će ikada biti moguće potpuno popraviti ono što je uništeno?
Jedini pravi odgovor na ovaj zločin je povratak našoj veri, obnova poštovanja svetinja i vraćanje učenja pravoslavne crkve, koja nas neprestano podseća da ljubav i poštovanje prema svetu ne smemo izgubiti ni pod najvećim iskušenjima. Dok lokalne vlasti u Matejču nastavljaju da tragaju za počiniocima, vernici moraju ostati svetionici vere i nade, jer, uprkos svemu, kao narod treba da čuvamo svetlost koju vera pruža.
Jedna od najvećih svetinja pravoslavlja i čuveni spomenik ljudske civilizacije nalazi se usred kompleksne restauracije, koja je postala neizbežna nakon što su se delovi njene poznate kupole počeli urušavati.
Hram Svete velikomučenice Nedelje u Karinu Gornjem ponovo je na meti nacionalističke mržnje – Eparhija dalmatinska najoštrije je osudila ovaj sramotni čin i pozvala na mir i ljubav u Hristu.
U knjizi “Istočni papizam”, istoričar Diogenis Valavanidis objavljuje faksimil dokumenta koji ukazuje na to da kanonizacija patrijarha Jeremija I, koji je pre pola veka ukinuo Pećku patrijaršiju, šalje ozbiljnu opomenu Beogradskoj patrijaršiji.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Bojan Malešević i Bora Klepić, već hapšeni zbog brojnih krađa i razbojništava, sada se terete da su provalili u Manastir Liplje i odneli 500 KM. Svetinja koja vekovima okuplja vernike ponovo je postala meta onih koji ne prezaju ni pred Bogom ni pred zakonom.
Televizijsko lice, influenserka i DJ Marija Antona objavila je fotografije sa stepeništa hrama Blagoveštenja uz pobožne poruke, ali njeno modno izdanje ispred hrama pokrenulo je lavinu osuda i otvorilo pitanje granica poštovanja prema svetom prostoru.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti Sampson Stranoprimac. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ćirila Aleksandrijskog i Svetog Ladislava, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.