Printscreen/Facebook/Епархија далматинскаSočno, brzo i ukusno
Hram Svete velikomučenice Nedelje u Karinu Gornjem ponovo je na meti nacionalističke mržnje – Eparhija dalmatinska najoštrije je osudila ovaj sramotni čin i pozvala na mir i ljubav u Hristu.
Tamo gde su nekada odjekivale molitve i mirisalo kandilo, danas su ostale samo surove rane mržnje. Ruševine Hrama Svete velikomučenice Nedelje u Karinu Gornjem, svetilišta koje i u svojoj opustošenosti sveto stoji, postale su poprište divljaštva i ljudskog posrnuća.
Na zidinama ove svetinje osvanule su skaradne poruke zadojene zlom: „Ubi Srbina“, „Traktori 91“, „Ustaše“, „Mi Hrvati“. Kao da to nije bilo dovoljno, katanac i rešetke na ulazu oskrnavljenog hrama presečeni su brusilicom, kao da su se bezbožnici bojali da ih svetost tog praga ne zaustavi u njihovom bezumlju.
Ovaj gnusni čin, događaj koji budi tugu, naišao je na najoštriju osudu Eparhije dalmatinske, koja se oglasila saopštenjem punim bola, ali i nepokolebljive vere u Hrista i Njegovu zapovest ljubavi.
Printscreen/Facebook/Епархија далматинска
Sočno, brzo i ukusno
„Najoštrije osuđujemo nacionalizam i vandalizam svake vrste“,istakla je Eparhija u saopštenju, u kojem se dalje navodi:
„Ovih dana smo, nažalost, ponovo svedoci nacionalno motivisane mržnje i primitivizma, koji su se manifestovali neprimerenim, a i nepismenim porukama ispisanim na ostacima Hrama Svete velikomučenice Nedelje u Karinu Gornjem. Sramotni natpisi (‘Ubi Srbina’, ‘Traktori 91’, ‘Ustaše’, ‘Mi Hrvati’) i ustaška obeležja pojavili su se na ruševinama hrama 7. februara ove godine, a brusilicom su presečeni katanac i rešetke na ulaznoj kapiji.“
Eparhija dalje u saopštenju podseća da ovo, na nesreću, nije usamljen slučaj u dalmatinskom kraju, u kojem srpski i hrvatski narod žive u miru, ali u kojem i dalje postoje pojedinci zarobljeni u prošlosti, koji, ubodeni otrovnom žaokom mržnje, opetovano nastoje da taj mir naruše i izazovu nove sukobe.
Printscreen/Facebook/Епархија далматинска
Sočno, brzo i ukusno
„Hrišćanin nikada ne zaboravlja jednu od najvažnijih Božjih zapovesti: ‘Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe’ i, bez obzira na to da li pripada pravoslavnoj ili rimokatoličkoj konfesiji, od te zapovesti ne odstupa. Imajući to na umu, najoštrije osuđujemo svaki čin mržnje, a u svojim molitvama ištemo od Gospoda da počinioce takvih dela oslobodi od zla i rđavih misli i pomogne im da se okrenu životu u jevanđelskoj ljubavi i Hristu!“ navedeno je u saopštenju Eparhije dalmatinske.
U danima kada pravoslavni vernici s nadom i molitvom koračaju ka svetlosti Carstva nebeskog, ovakva nedela podsećaju na senke mržnje koje i dalje prete da zasene duh hrišćanske ljubavi. Međutim, vera u vaskrslog Hrista nadilazi mržnju, a pravoslavni narod zna da je zlo prolazno, dok je ljubav večna. Na onima koji hramove ruše ostaje teret sopstvenog greha, dok crkva, ukaljana i srušena, uvek vaskrsava, jer:
„Gospod je svetlost moja i spasenje moje; koga da se bojim?“ (Psalam 27,1).
U uslovima hroničnog nedostatka celovitog pristupa u zaštiti zadužbina Nemanjića na prostoru Republike Severne Makedonije, postoje neki aspekti koji su ohrabrujući, ali i zabrinjavajući.
Od Svetog Save i Stefana Nemanje, preko Trojeručice i rukopisa, do požara koji je umalo promenio sudbinu – priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.
U besedi za utorak 2. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o bezbrojnim preobraženim dušama, skrivenim podvizima i svetosti koja je ostala nepoznata svetu, ali nije ostala sakrivena pred Bogom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Teraponta i Svetog Kirila Aleksandrijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomen Svetog Efrema Sirina (u zapadnom kalendaru), dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Meštani naselja Raštani u Mostaru zatekli razbijene prozore, razbacane ikone i opljačkane svetinje u hramu koji su sami podigli pre dve godine – sveštenik očajan, a narod u suzama traži istinu i pravdu
Na praznik Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, patrijarh srpski predvodio je svečanu arhijerejsku liturgiju i u besedi govorio o neprekidnoj molitvi, unutrašnjem miru i prisustvu Presvete Bogorodice u životu vernika.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.