U različitim krajevima srpskih zemalja recept dobija posebne oblike i ukrase, ali srž ostaje ista – svaka pletenica i krst od testa simbolizuju zajedništvo i blagoslov doma.
Miris sveže pečenog slavskog kolača širi se manastirom Rukumija, tiho podsećajući da je svaka domaća trpeza – mali oltar u čast Boga i svetitelja krsne slave. U manastirskim kuhinjama, gde vreme teče sporije, svaka merica brašna, svaka kap osvećene vode i svaki pokret ruke nose molitvu i ljubav. Upravo iz tog sveta tišine, vere i topline dolazi jedan dragoceni recept – autentični slavski kolač iz manastira Rukumija, zabeležen u knjizi "Posni kolači" monahinje Atanasije Rašić.
U različitim krajevima srpskih zemalja domaćice vekovima neguju svoje varijacije u pripremi slavskog kolača – negde se pravi sa više ukrasa, negde sa jednostavnim pletenicama, negde se koristi više brašna, negde manje. Ali suština je uvek ista: slavski kolač se mesi sa verom i mirom, uz molitvu, da bi postao znak zajedništva porodice i Crkve.
Kao i svaka molitva koja dolazi iz srca, tako i ovaj recept iz rukumijske kuhinje otkriva jednostavnost i dubinu pravoslavne tradicije – ono što je sveto ne mora biti složeno, već čisto, iskreno i puno ljubavi.
Sastojci:
2 kg pšeničnog brašna
1,25 l osvećene vode
40 g svežeg kvasca
1 kašika soli
Shutterstock/nada54
Slavski kolač
Priprema:
Razmutite kvasac u malo mlake vode i dodajte prstohvat brašna da napravite retko testo. Ostavite da se kvasac aktivira. U posebnoj posudi pomešajte 1,5 kg brašna sa osvećenom vodom, dodajte so i sve dobro sjedinite. Ostavite testo da naraste, pa ga premestite najmanje dva puta.
Preostalo brašno (do 2 kg) koristite za doradu testa, da bi postalo mekano, elastično i manje lepljivo. Testo oblikujte u pletenicu ili druge oblike po želji, a zatim stavite u šerpu zbog duguljastog oblika.
Ostavite kolač da odmori još oko 30 minuta, zatim ga premažite osvećenom vodom i ukrasite po tradiciji – može se napraviti krst od testa ili ukrasi koji simbolizuju porodicu i veru. Pecite kolač u prethodno zagrejanoj rerni na 200°C oko 45–50 minuta, ili dok ne dobije zlatno-braon boju. Kolač je gotov kada čačkalica koju zabodete u sredinu izađe čista.
Slava je više od običaja – ona je duhovni rođendan porodice i znak pripadnosti Crkvi. Donosimo pregled svih značajnih slava po mesecima, kako biste na vreme znali kada se okupljaju domaćini i njihove porodice.
Ako želite da na slavsku trpezu donesete novo jelo koje spaja jednostavnost i bogat ukus, ova brza salata biće vaš najbolji saveznik – oduševiće i najzahtevnije goste.
Recept iz kuvara „Ko posti, dušu gosti“ otkriva kako obični sastojci postaju neodoljiv posni ajvar, savršen za zimnicu, sendviče i tradicionalni domaći namaz pun mirisa i topline manastirskog doma.
Od dovratnika do vitrine, neke navike u rasporedu svetinja potiču iz pogrešnih tumačenja, a prema učenju Crkve, mesto koje im dajemo otkriva koliko razumemo njihovu pravu ulogu u svakodnevnom životu.
Dok je javnost gledala glamur, iza zatvorenih vrata vodila se tiha borba za starateljstvo, pravo na izbor i detinjstvo oslobođeno uticaja kontroverzne verske organizacije kojoj je bivši suprug glumice Kejti Holms ostao veran.
Gotovo četiri decenije otac Slobodan bio je oslonac parohijanima, predvodio sveštenstvo kao arhijerejski namesnik i ostavio snažan trag u crkvenom životu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Liturgija, reči patrijarha Porfirija i prisustvo verskih lidera i uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva učinili su da se porodični praznik pretvori u događaj sa širim značenjem.
Desert iz hercegovačkog kraja nastaje spajanjem voćnog namaza, brašna i vode, zatim se kratko peče i preliva toplim šećernim sirupom, čime dobija prepoznatljivu tamnu aromu.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Desert iz hercegovačkog kraja nastaje spajanjem voćnog namaza, brašna i vode, zatim se kratko peče i preliva toplim šećernim sirupom, čime dobija prepoznatljivu tamnu aromu.