Duhovna riznica 14.03.2026 | 16:20

ŠTA SA BARJAKOM I CRNINOM KAD PROĐE GODIŠNJICA: Sveštenik kaže da ih treba skloniti, a evo i gde i kako

Slika Autora
Autor: M. M.
ŠTA SA BARJAKOM I CRNINOM KAD PROĐE GODIŠNJICA: Sveštenik kaže da ih treba skloniti, a evo i gde i kako
ollirg/Shutterstock, Dziurek/Shutterstock

Crni barjak i crnina kad neko blizak umre predstavljaju znak tuge i poštovanja prema preminulom, ali spadaju u domen običaja.

U mnogim krajevima Srbije običaji vezani za sahrane, žalost i sećanje na preminule i danas su duboko ukorenjeni u narodu.

Kada neko iz porodice umre, primera radi, na kući se često postavlja crni barjak kao znak tuge i poštovanja prema pokojniku. Članovi porodice nose crninu, a naročito žene često vezuju ili na glave stavljaju crne marame koje simbolizuju žalost i podsećaju okolinu da je porodica u periodu tuge.

Ovi običaji prenose se generacijama i za mnoge ljude imaju snažnu emotivnu i porodičnu vrednost, mada nemaju crkveno uporište.

BalkansCat/Shutterstock
Crnu maramu kad se skine trebalo bi čuvati u fioci

 

Međutim, često se sveštenicima postavljaju pitanja šta učiniti sa barjakom ili crnom maramom i uopšte crninom kada prođe godinu dana od smrti, odnosno kada se završi period žalosti. 

Na to pitanje odgovorio je otac Dejan Krstić jednoj vernici.

- Ovo spada u domen narodnih običaja i nema crkvenih pravila koji bi regulisali kada i kako se skida barjak ili crna marama. Treba znati da barjak i crnina nisu nesrećni sami po sebi i da ne treba imati sujevernu potrebu da ih se rešimo na "ispravan" način - istakao je otac Dejan i objasnio:

- Barjak koji je stajao na kući tokom perioda žalosti obično se skida na godišnjicu i čuva u kući, najčešće na mestu gde su ikone ili drugi sveti predmeti, kao znak sećanja na pokojnika. Ponekad se može spaliti ili zakopati...

- Crna marama koju ste nosili u toku žalosti posle godišnjice obično se takođe sklanja. Najčešće se čuva u fioci kao znak sećanja na pokojnika. Retko ko je baca ili spaljuje... Mnogi ljudi, međutim, barjake i crninu nose na groblje i tamo ih vezuju po drveću, pa nam groblja liče na deponije.