DA LI TRUDNICE TREBA DA NOSE CRNINU KAD IM SE NEKO BLIZAK UPOKOJI: Sveštenik otkriva može li to da naškodi detetu!
Novozavetni spisi, a i kasniji crkveni kanoni, ne određuju nikakve spoljašnje znake žalosti za umrlima, naglašava sveštenik.
Crni barjak i crnina kad neko blizak umre predstavljaju znak tuge i poštovanja prema preminulom, ali spadaju u domen običaja.
U mnogim krajevima Srbije običaji vezani za sahrane, žalost i sećanje na preminule i danas su duboko ukorenjeni u narodu.
Kada neko iz porodice umre, primera radi, na kući se često postavlja crni barjak kao znak tuge i poštovanja prema pokojniku. Članovi porodice nose crninu, a naročito žene često vezuju ili na glave stavljaju crne marame koje simbolizuju žalost i podsećaju okolinu da je porodica u periodu tuge.
Ovi običaji prenose se generacijama i za mnoge ljude imaju snažnu emotivnu i porodičnu vrednost, mada nemaju crkveno uporište.

Međutim, često se sveštenicima postavljaju pitanja šta učiniti sa barjakom ili crnom maramom i uopšte crninom kada prođe godinu dana od smrti, odnosno kada se završi period žalosti.
Na to pitanje odgovorio je otac Dejan Krstić jednoj vernici.
- Ovo spada u domen narodnih običaja i nema crkvenih pravila koji bi regulisali kada i kako se skida barjak ili crna marama. Treba znati da barjak i crnina nisu nesrećni sami po sebi i da ne treba imati sujevernu potrebu da ih se rešimo na "ispravan" način - istakao je otac Dejan i objasnio:
- Barjak koji je stajao na kući tokom perioda žalosti obično se skida na godišnjicu i čuva u kući, najčešće na mestu gde su ikone ili drugi sveti predmeti, kao znak sećanja na pokojnika. Ponekad se može spaliti ili zakopati...
- Crna marama koju ste nosili u toku žalosti posle godišnjice obično se takođe sklanja. Najčešće se čuva u fioci kao znak sećanja na pokojnika. Retko ko je baca ili spaljuje... Mnogi ljudi, međutim, barjake i crninu nose na groblje i tamo ih vezuju po drveću, pa nam groblja liče na deponije.
Novozavetni spisi, a i kasniji crkveni kanoni, ne određuju nikakve spoljašnje znake žalosti za umrlima, naglašava sveštenik.
Ma koliko čovek verovao, smrt je teška za svakoga i izaziva veliku tugu.
Pogrebni krst je najčešće izrađen od drveta i na njemu se ispisuju osnovni podaci o pokojniku: ime i prezime, kao i godina rođenja i smrti.
Crkva uči da Gospod nije dužan da ispuni svaku ljudsku želju, već da čoveku daruje ono što je za njegovo spasenje.
Poruka ruskog svetitelja suzbija naviku koja guši nadu i otkriva kako da se padovi pretvore u početak, a ne u kraj puta.
Od dovratnika do vitrine, neke navike u rasporedu svetinja potiču iz pogrešnih tumačenja, a prema učenju Crkve, mesto koje im dajemo otkriva koliko razumemo njihovu pravu ulogu u svakodnevnom životu.
Dok je javnost gledala glamur, iza zatvorenih vrata vodila se tiha borba za starateljstvo, pravo na izbor i detinjstvo oslobođeno uticaja kontroverzne verske organizacije kojoj je bivši suprug glumice Kejti Holms ostao veran.
Od listića palme se priprema čaj po posebnom receptu.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Čovek opterećen sopstvenim padovima i pogrešnim izborima često oseća nemoć da se vrati na pravi put.
Desert iz hercegovačkog kraja nastaje spajanjem voćnog namaza, brašna i vode, zatim se kratko peče i preliva toplim šećernim sirupom, čime dobija prepoznatljivu tamnu aromu.
Iako većina jevrejskih autoriteta smatra da je pirsing ušiju prihvatljiv, pitanje postaje znatno složenije kada su u pitanju drugi delovi tela.