Crkva uči da Gospod nije dužan da ispuni svaku ljudsku želju, već da čoveku daruje ono što je za njegovo spasenje.
Mnogi ljudi se mole iskreno, sa suzama i nadom, verujući da će im Gospod uslišiti ono što traže. Ipak, dešava se da odgovor izostane. Molitve se ponavljaju danima, mesecima, pa i godinama, ali željeno se ne ostvaruje. U takvim trenucima javlja se pitanje - zašto Bog ćuti?
Crkva uči da Gospod nije dužan da ispuni svaku ljudsku želju, već da čoveku daruje ono što je za njegovo spasenje. Ponekad ono što tražimo nije dobro za nas, iako mi to ne vidimo. Postoje, međutim, i molbe koje, ma koliko bile uporne, nikada ne mogu biti blagoslovene, jer su u suprotnosti sa samom prirodom Božijom.
O tome je govorio otac Dejan Krstić, jasno naglašavajući da postoje stvari koje Gospod nikada neće uslišiti:
- Gospod, ma koliko se mi molili, nikada neće blagosloviti greh, jer je greh odvajanje od njega. Neće blagosloviti ono što ruši ljubav, jer je sam ljubav. Neće blagosloviti nepravdu, laž, prevaru i nasilje, ma koliko ih mi pokrivali pobožnim rečima ili spoljašnjom formom. Neće blagosloviti gordost i samoopravdanje, kada čovek traži da Bog potvrdi njegovu volju, a ne da se sam usaglasi sa voljom Božijom - istakao je otac Dejan i dodao:
Maria Paina/Shutterstock, Gorodenkoff/Shutterstock
Molitva Bogu ne može biti u suprotnosti sa njegovom prirodom
- Gospod neće blagosloviti ni ono što šteti bližnjem: sve što ponižava drugoga, ranjava njegovo dostojanstvo, sablažnjava ili donosi korist jednome, a bol i nepravdu drugome. Jer ne možemo tražiti blagoslov od Boga, a istovremeno gaziti ikonu Božiju u čoveku pored sebe.
Često se ljudi mole i da nametnu svoju volju drugima - da neko bude primoran da ih voli, da se vrati, da postupi onako kako oni žele. Međutim, sloboda je dar koji Bog ne oduzima ni čoveku koji ga odbacuje. Zato ni takve molitve ne mogu biti blagoslovene.
- Neće blagosloviti ništa što narušava slobodu, ni našu, ni slobodu bližnjih. Bog ne spasava na silu i ne ulazi u srce bez našeg pristanka. Sloboda je dar ljubavi, a ljubav ne trpi prisilu. Zato on ne blagosilja manipulaciju, pritisak, duhovno ili psihološko nametanje, niti pokušaj da se drugi ‘privede dobru’ protiv svoje volje, ma kako to izgledalo pobožno.
Printscreen spclondon
Otac Dejan Krstić
U trenucima povređenosti i nepravde, čovek neretko u molitvi traži kaznu za drugoga, osvetu ili potvrdu sopstvene ogorčenosti. Ali ni takve želje ne mogu dobiti Božiji pečat.
- Neće blagosloviti ni osvetu, ni zlopamćenje, ni mržnju, niti želju da se "pravda" izvrši bez ljubavi i smirenja. Bog blagosilja spasenje, isceljenje i preobraženje čoveka, a ne utvrđivanje u strastima. Zato molitva nije sredstvo da Bog postane izvršilac naših želja, već put da se naše srce očisti i nauči da želi ono što je Bogu ugodno, a nama spasonosno - objasnio je otac Dejan.
Dok jedni u njemu vide simbol zajedništva, drugi postavljaju pitanja o njegovom mestu u prostoru grada i značenju koje nosi u širem društvenom kontekstu.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Svakodnevni nemir i neispunjene želje često nas zbunjuju, ali pouka blaženopočivšeg patrijarha govori kako čekanje može biti put ka većim blagoslovima.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.
Od Marije Magdalene do gotovo zaboravljenih imena – otkrivamo ko su bile žene koje su ponele miro, šta su zatekle na mestu Hristovog pogrebenja i zbog čega se njihova uloga i danas tumači na različite načine.
Upozorenje velikog srpskog duhovnika 20. veka razotkriva uzrok koji mnogi izbegavaju da priznaju i pokazuje zašto se izlaz ne traži oko nas, već u ličnoj promeni.