MOŽEMO LI SE MOLITI LEŽEĆI ILI SEDEĆI! Ruski vladika dao i više nego jasan odgovor
Pahomije Bruskov objašnjava da je sve dozvoljeno, ali da je važno razmisliti šta je razlog za sedenje ili ležanje tokom molitve.
U slučaju kada smo zalepljeni za strasti i želimo ih, ali hoćemo i božansku blagodat, tada se dešava strašni sukob u nama.
Mnogi ljudi se u trenucima velike patnje i velikih želja osećaju kao da ih je Bog napustio. U trenucima kada je pomoć najpotrebnija, molitve često ostanu bez odgovora. To kod većine stvara osećaj da je Bog nezainteresovan ili da ignoriše njihove vapaje i molbe za pomoć.
U Bibliji postoje brojne priče o ljudima koji su u trenucima nevolje prizivali Boga u pomoć i nailazili na tišinu. Jedan od najpoznatijih primera je priča o Jovu, koji je u svom ogromnom bolu osećao kao da Boga nema nigde oko sebe ("Ako odem na istok, ne mogu ga naći; Ako idem na zapad, ne razumem. Tražim na severu, ali ga ne vidim. Nevidljiv je ako se okrenem na jug“).
Sveti Porfirije Kavsokalivit u jednoj od svojih mudrosti koju je ostavio iza sebe dao je i odgovor na pitanje zašto nam Bog ne pritiče u pomoć kada mislimo da nam je napotrebniji.
- Kada Bog projavi svoju blagodat, a mi nismo spremni da je primimo, zbog naših strasti, može nam se dogoditi zlo, jer se u nama javlja podvojenost. Božanska blagodat traži ono što je uzvišeno, dok nas strasti spustaju ka dole. U slučaju kada smo zalepljeni za strasti i želimo ih, ali hoćemo i božansku blagodat, tada se dešava strašni sukob u nama. Na taj način božanska blagodat se ne približava, zbog toga što nas voli i želi da sačuvamo ravnotežu i našu slobodu. Ali, kada imamo blage namere tada dolazi božanska blagodat!
Pahomije Bruskov objašnjava da je sve dozvoljeno, ali da je važno razmisliti šta je razlog za sedenje ili ležanje tokom molitve.
Ukoliko želiš da ugušiš u sebi tugu sa mračnim raspoloženjem duha, prigrli srcem ljubav i obuci se u nezlobivu radost, govorio je Sveti Nil Sinajski.
Priča o bludnom sinu, poznata i kao priča o izgubljenom sinu, jedna je od najpoznatijih Isusovih priča i govori o mlađem sinu koji od oca uzima svoj deo imanja i onda ga gubi zbog rasipnog života.
Nisu sva iskušenja ista po karakteru. Neka nailaze na ljude podvižnike, druga na bestidne ljude…, govorio je Sveti Isak Sirin.
U molitvi se roditeljska ljubav pretvara u zaštitu, snagu i blagoslov.
U svakodnevici često čujemo savete da se molimo — pred spavanje, pre obroka, u radosti i u nevolji. Ali da li znamo šta svaka molitva znači i zbog čega je razumevanje njenih oblika ključno za dublji duhovni život?
Pravoslavlje uči da vernik treba da se osloni na molitvu i Božiju blagodat, a ne na svoje planove i pretpostavke.
Vaspitavati dete nije samo učiti ga da uspe, već ga naučiti da ostane smerno i u veri. Sveti Porfirije poručuje - lek je u molitvi, ne u pohvalama.
Mnoge žene danas trpe zlostavljanje od strane svojih muževa, ćuteći iz straha, srama ili pogrešnog uverenja da je trpljenje dužnost svake dobre hrišćanke.
Isus je u deci video uzor vere, nevinosti i potpunog poverenja u Boga, koje je neophodno svakome ko želi da bude deo Carstva Nebeskog.
U besedi za 20. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski I Žički pokazuje kako vera daruje ljudima vlast nad zlom i otkriva snagu koja nadilazi svaku opasnost.
Arhijerejski plašt, bogato ukrašen i istorijski povezan sa hrišćanskim vladarima, prenosi poruku poniznosti, liturgijske odgovornosti i unutrašnje čistote.
Usamljeni hram kod sela Edelevo u Rusiji, za koji se kaže da do njega stižu samo oni kojima vera pokaže put, zbunjuje naučnike, inspiriše vernike i privlači avanturiste iz celog sveta.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Naziv tribine bio je „Јedini bez greha“, a jedan od najdirljivijih trenutaka bio je kada je govorio o Svetom Lazaru Četvorodnevnom
Čitanje Svetog pisma za 20. utorak po Duhovima pokazuje kako iz srca izviru dela koja oblikuju našu svakodnevicu i duhovni život, otkrivajući snagu oproštaja i unutrašnje odgovornosti.
Ajeti 30–33 iz sure Fussilet (41), izdvojeni za 21. oktobar, podsećaju da istrajnost u veri i činjenje dobra otvaraju vrata Božije zaštite, donose utehu duši i otkrivaju lepotu svakodnevnog poziva ka Alahu.
Dok svet trči za trenutnim zadovoljstvima, ovaj veliki učitelj Crkve nas podseća da pravi plod dolazi samo onima koji strpljivo slede Božiji ritam i poštuju prirodni ritam duhovnog života.